Senahid ‘mjesto Senahida

Halilović tvrdi da je prvo izdanje Pravopisa manjkavo jer je nastalo u ratnim uvjetima i u okvirima koje je odredila jednonacionalna komisija, tj. komisija sastavljena od pripadnika bošnjačkog naroda. Nije jasno šta je Haliloviću sporno u toj činjenici jer su Bošnjaci ionako jedini narod u Bosni i Hercegovini koji prihvata bosanski jezik kao vlastiti i koji se njime svakodnevno koristi.

Nakon što je njegovo drugo, politizirano, izdanje Pravopisa bosanskog jezika naišlo na hladan prijem struke i gnušanje autentične bošnjačke javnosti, Senahid Halilović pokušava mu iznova priskrbiti legitimitet predstavljajući kritičare malicioznim, a kritike napadima na vlastitu ličnost. Međutim, u pokušaju da imputira neobjektivnost bilo kakvoj kritici, Halilović upravo pokazuje da je njegovo novi Pravopis duboko politički čin, nastao iz prizemnih i sasvim ličnih razloga i da uopće nije riječ o pravopisu bosanskog jezika nego prije mutantskog BHS-a.

Halilović tvrdi da je prvo izdanje Pravopisa manjkavo jer je nastalo u ratnim uvjetima i u okvirima koje je odredila jednonacionalna komisija, tj. komisija sastavljena od pripadnika bošnjačkog naroda. Nije jasno šta je Haliloviću sporno u toj činjenici jer su Bošnjaci ionako jedini narod u Bosni i Hercegovini koji prihvata bosanski jezik kao vlastiti i koji se njime svakodnevno koristi.

Halilović danas tvrdi da je imao zadnje namjere kada se svojevremeno prihvatio tog posla, predviđajući nova vremena, nove okolnosti i nove političke sponzore kako bi konačno mogao, kao što je to uradio u drugom izdanju, napraviti ono što stvarno misli i želi.

Opravdanja za neka svoja nova / stara rješenja Halilović upravo i traži u promijenjenim okolnostima, pa svoj revizionistički tretman glasa “h” legitimizira žalosnom činjenicu da taj glas uporno ignorira medijski dominantna manjina koja ima problem čak i s bošnjačkim nacionalnim imenom i koja se neprestano klati između prihvatanja naziva bosanski za jezik kojim govori i svoje višedecenijske odanosti srpsko-hrvatskom jeziku.

Halilovićeva objašnjenja za vlastite skandalozne postupke klize i u područje nadrealnog i tragikomičnog kada pokušava opravdati neke višestrukosti, naprimjer uvođenje riječi kava kao dubleta za riječ kahva tvrdnjom da, eto, neki njegovi poznanici kahvu nazivaju kavom?! Iz toga je sasvim jasno da Halilović pišući drugo izdanja Pravopisa nije imao u vidu jezičku praksu ogromne većine onih koji govore bosanski, dakle bošnjačkog naroda, već stečene navike određene identitarne manjine kojoj je ideološki i politički blizak, a čija je jezička praksa direktna posljedica kulturološkog nasilja bivših sistema.

Indikativno je i da je upravo ta dominantna manjina i najveći zagovaratelj postojanja tzv. zajedničkog jezika, a čiju je deklaraciju Halilović potpisao, te da ona sebe artikulira javno djelujući kroz političke stranke koje su svojevremeno napadale odluku Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo da rogobatnu kovanicu BHS korištenu za predmet maternjeg jezika zamijeni ispravnim nazivom bosanski jezik. Uostalom, i sam je profesor Halilović tada stao uz naziv BHS-a, a protiv odluke Ministarstva.

Upravo zbog svega nabrojanog, nije u domenu fantastičnog zamisliti hronologiju budućih izdanja Halilovićevog pravopisa kojim bi se eventualno zatvorio taj krug, ako ga Bog dovoljno dugo poživi i ako se za to steknu povoljni politički uvjeti: Pravopis BHS jezika, Pravopis zajedničkog jezika i Pravopis srpsko-hrvatskog jezika. Živi bili pa ne vidjeli!

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!