Senahid ‘mjesto Senahida

Halilović tvrdi da je prvo izdanje Pravopisa manjkavo jer je nastalo u ratnim uvjetima i u okvirima koje je odredila jednonacionalna komisija, tj. komisija sastavljena od pripadnika bošnjačkog naroda. Nije jasno šta je Haliloviću sporno u toj činjenici jer su Bošnjaci ionako jedini narod u Bosni i Hercegovini koji prihvata bosanski jezik kao vlastiti i koji se njime svakodnevno koristi.

Nakon što je njegovo drugo, politizirano, izdanje Pravopisa bosanskog jezika naišlo na hladan prijem struke i gnušanje autentične bošnjačke javnosti, Senahid Halilović pokušava mu iznova priskrbiti legitimitet predstavljajući kritičare malicioznim, a kritike napadima na vlastitu ličnost. Međutim, u pokušaju da imputira neobjektivnost bilo kakvoj kritici, Halilović upravo pokazuje da je njegovo novi Pravopis duboko politički čin, nastao iz prizemnih i sasvim ličnih razloga i da uopće nije riječ o pravopisu bosanskog jezika nego prije mutantskog BHS-a.

Halilović tvrdi da je prvo izdanje Pravopisa manjkavo jer je nastalo u ratnim uvjetima i u okvirima koje je odredila jednonacionalna komisija, tj. komisija sastavljena od pripadnika bošnjačkog naroda. Nije jasno šta je Haliloviću sporno u toj činjenici jer su Bošnjaci ionako jedini narod u Bosni i Hercegovini koji prihvata bosanski jezik kao vlastiti i koji se njime svakodnevno koristi.

Halilović danas tvrdi da je imao zadnje namjere kada se svojevremeno prihvatio tog posla, predviđajući nova vremena, nove okolnosti i nove političke sponzore kako bi konačno mogao, kao što je to uradio u drugom izdanju, napraviti ono što stvarno misli i želi.

Opravdanja za neka svoja nova / stara rješenja Halilović upravo i traži u promijenjenim okolnostima, pa svoj revizionistički tretman glasa “h” legitimizira žalosnom činjenicu da taj glas uporno ignorira medijski dominantna manjina koja ima problem čak i s bošnjačkim nacionalnim imenom i koja se neprestano klati između prihvatanja naziva bosanski za jezik kojim govori i svoje višedecenijske odanosti srpsko-hrvatskom jeziku.

Halilovićeva objašnjenja za vlastite skandalozne postupke klize i u područje nadrealnog i tragikomičnog kada pokušava opravdati neke višestrukosti, naprimjer uvođenje riječi kava kao dubleta za riječ kahva tvrdnjom da, eto, neki njegovi poznanici kahvu nazivaju kavom?! Iz toga je sasvim jasno da Halilović pišući drugo izdanja Pravopisa nije imao u vidu jezičku praksu ogromne većine onih koji govore bosanski, dakle bošnjačkog naroda, već stečene navike određene identitarne manjine kojoj je ideološki i politički blizak, a čija je jezička praksa direktna posljedica kulturološkog nasilja bivših sistema.

Indikativno je i da je upravo ta dominantna manjina i najveći zagovaratelj postojanja tzv. zajedničkog jezika, a čiju je deklaraciju Halilović potpisao, te da ona sebe artikulira javno djelujući kroz političke stranke koje su svojevremeno napadale odluku Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo da rogobatnu kovanicu BHS korištenu za predmet maternjeg jezika zamijeni ispravnim nazivom bosanski jezik. Uostalom, i sam je profesor Halilović tada stao uz naziv BHS-a, a protiv odluke Ministarstva.

Upravo zbog svega nabrojanog, nije u domenu fantastičnog zamisliti hronologiju budućih izdanja Halilovićevog pravopisa kojim bi se eventualno zatvorio taj krug, ako ga Bog dovoljno dugo poživi i ako se za to steknu povoljni politički uvjeti: Pravopis BHS jezika, Pravopis zajedničkog jezika i Pravopis srpsko-hrvatskog jezika. Živi bili pa ne vidjeli!

PROČITAJTE I...

Te “greške” u tabuliranju glasova toliko su providna krađa da podsjećaju na slabog đaka koji na putu od škole do kuće prepravi ocjene u svjedočanstvu. Naime, ovdje se krađa desila između izvještaja o glasačkoj kutiji i provincijske izborne komisije. Nije čudo da se opozicija i rukama i nogama borila protiv cjelokupnog ponovnog prebrojavanja glasova

S obzirom da mu ni sveti mjesec Ramazan nije pomogao razbistriti dvolične misli, izgleda da je riječ o nekoj vrsti patologije jer se i danas na stranici Vlade Kantona Sarajevo može pročitati kako je ugovor sa firmom Hering d.d, koja danas izvodi radove na Prvoj transferzali, potpisan još 28. septembra 2018. godine. To znači da je u mandatu premijera Adema Zolja i resornog ministra Muje Fiše, a ne u mandatu Forte i Konakovića, posao pripremljen i dodijeljen izvođaču. Od tog trenutka, potpisivanja ugovora, projekat ne realizira Vlada, pa ni ministar Šteta, kako to iluzionist Konaković uzvikuje, nego građevinska firma koja je dobila posao, u skladu sa potpisanim ugovorom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!