Sekularna Hrvatska Isusove muke proživljava i u ronilačkom odijelu

Baš kada su mali koalicijski partneri HDZ-a ponovio zaoštrili retoriku o skidanju ploče s natpisom “Za dom spremni” iz Jasenovca, HDZ-ov bivši specijalac, skokom u vodu, otvorio je prvi “Križni put pod morem”. Šta je to, pitaju se mnogi Hrvati

Sezona kiselih krastavaca izraz je koji se odnosi na nedostatak ozbiljnih vijesti kada se moralo izvještavati i o uzgoju, pripremi i pohrani krastavaca na naslovnicama vodećih izdanja kako bi se privukli čitaoci i oglašivači. Ljeto i godišnji odmori smatraju se sezonom kiselih krastavaca kada krastavci prirodno dozrijevaju. Tada je većina decision makera na godišnjem odmoru, ne zasjeda parlament, vlada radi u režimu hladnog pogona, a suci uživaju dug ljetni raspust. Dok se nekada izvještavalo o krastavcima, danas je u ponudi znatno širi dijapazon tema. Tako se na naslovnicama novina i portala pojavljuju vijesti o boji bikinija neke starlete, Facebook-razmjeni uvreda jednako važnih osoba iz (polu)javnog života, pljenidbi vile izvjesnog Todorića… Neki tvrde da u većini današnjih medija ta sezona traje cijelu godinu.

Da nije požara širom Dalmacije, i ovo dugo toplo ljeto bilo bi takvom sezonom. Kada se pomislilo da se, osim o požarima s kojima se Hrvatska, bez obzira na kritike, dobro bori i sistem, prema rezultatima, funkcionira bolje nego u Kanadi, nema o čemu smislenom pisati, kisele je krastavce zamijenila vijest o turističko-domoljubno-vjerskom poduhvatu, kako ga je okrstio potpredsjednik Sabora Milijan Brkić. Naime, baš kada su mali koalicijski partneri HDZ-a ponovio zaoštrili retoriku o skidanju ploče s natpisom “Za dom spremni” iz Jasenovca, HDZ‑ov bivši specijalac, skokom u vodu, otvorio je prvi “Križni put pod morem”. Šta je to, pitaju se mnogi Hrvati. Dakle, u državi čiji ustav jasno propisuje odvojenost crkve od države, državni parlament sponzorira besmislen vjerski projekt, jedinstven u svijetu – postavljanje 18 trajnih (ergo, skupih) kipova na dno mora kraj Trogira kako bi ronioci mogli proći križni put, ponoviti simbolične Kristove muke od zatvora u Jerusalemu do Golgote. Kršćani to inače rade stoljećima, ali na kopnu, po različitim brežuljcima, na raznovrsnom tlu. No, sekularna je Hrvatska odlučila, u ime domoljublja i razvoja turizma, otvoriti i podmorski križni put. To nema niko na svijetu, pa je Hrvatska i u tome području pionir. Sve u svrhu poboljšanja turističke ponude, ali i povećanja domoljublja te kršćanskog identiteta. Baš poput fenomena nepostojeće gospe iz Međugorja, turizam i vjera, ruku pod ruku, u ime domoljublja ili rodoljublja i njihova jačanja. Međugorska ukazanja barem nije podupirala svojim parama država, a BiH je sekularna.

Što se, i po ovoj bizarnoj vijesti iz sezone kiselih krastavaca ne bi moglo posve odgovorno tvrditi i za Hrvatsku. Uostalom, to je izvjesni Miklenić, urednik crkvenog biltena Glas Koncila, nedavno zaključio u udarnom komentaru svoje tiskovine. Katolička crkva uživa izuzetan (za evropske prilike) položaj u društvu jer je državnim sporazumom s Vatikanom vezana na državni budžet iz kojeg se finansira čitav niz njezinih aktivnosti, a nedavno joj je i poklonjena vila u Istri kao dio kompenzacije za oduzetu imovinu za vrijeme komunističkog režima, kako je to naglasio ministar državne imovine Goran Marić. S obzirom na od države sponzorirane napore Katoličke crkve da sanktificira Alojzija Stepinca, kontroverznog nadbiskupa zagrebačkog, jer je to, navodno, važno za hrvatski identitet, čak šest katoličkih blagdana koji su ujedno i državni praznici, čitav set katoličkog vjerskog programa na javnim medijima, ovaj ronilački izlet potpredsjednika sabora nije nelogičan. Previše javnih reakcija zasada nema, ali nastavi li se s time do saturacije, imajući u vidu izrazito antiklerikalnu hrvatsku političku povijest, od narodnjaka i Starčevića, preko Radića i Mačeka, pa do Tita, neka revolucionarna iznenađenja nisu isključena. Zasad se stidljivo govori o reviziji sporazuma s Vatikanom, a evropska politička povijest poznaje vrlo neprijateljska razračunavanja s utjecajem Katoličke crkve u društvu.

No, kao mnogi besmisleni potezi, i ovaj je, zapravo, u funkciji skretanja pažnje s ozbiljne krize vlasti tanke i nestabilne većine, postignute prilično nemoralnom trgovinom, koja se ljulja kako vrijeme protječe, zbog ploče s ustaškim pozdravom u mjestu ustaškog logora smrti, a što je, barem deklarativno, neprihvatljivo junior koalicijskim partnerima iz “liberalnog” HNS-a i srpske nacionalne manjine, i zbog sve veće sjenke propasti koncerna “Agrokor”, nakon što je počelo istjecati kupljeno vrijeme donošenjem “Lex Agrokora”, a Sberbanka pokrenula tužbu protiv države zbog aranžmana po kojima se kao vjerovnici stavljaju u nepovoljniji položaj te nakon što je svima postalo jasno da su tvrtke u “Agrokorovom” vlasništvu davale ogromna jamstva za Todorićeva zaduženja po luđačkim uvjetima. Flegmatični premijer Plenković trudi se odati dojam o business as usual stanju, dok nacija nestrpljivo očekuje rezultate turističke sezone jer samo oni spašavaju državnu potrošnju još jedno vrijeme, a udio turizma u BDP-u premašuje 22 posto. Istovremeno, licemjerno se objavljuju statistički podaci o smanjenju nezaposlenosti uz puno hvastanja. Pri tomu se zaboravlja dometnuti podatak o 150.000 iseljenih iz Hrvatske u posljednje dvije godine, pa time i o padu broja prijavljenih na burzama rada. Zapravo, nakon vruće sezone kiselih krastavaca i podmorskih križnih putova, Hrvatsku čeka hladna i neizvjesna jesen. Blago strpljivima, rekao je Isus Krist prije križnog puta.

PROČITAJTE I...

Spuštamo se ka gradu uskom, kaldrimisanom cestom i slušamo dragu mi Dedićevu pjesmu O, mladosti. Arsen rezignirano lamentira nad proćerdanim prilikama u mladosti, a ja, opet, pomislih kako su takve lamentacije, naročito u zrelim godinama, i patetične i besmislene: propuštene su prilike prošle, neće se vratiti, baš kao ni mladost, i to je sve

Sve je s njim krenulo kako treba, ali nakon desetak dana, momak je počeo gubiti zanimanje, hvatao je krivine, nije ništa završavao na vrijeme, na kraju dana ostavljao je dosta toga nezavršenog, što sam onda ja za njim morao sređivati. A onda sam namirisao da na svakom odmoru popuši džoint, što nije O.K. jer ipak radimo s mašinama koje mogu nanijeti ozbiljne povrede

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!