Šejh Halil Brzina Hulusi: “Potrebno je nadići animozitete i vlastite sujete i što prije zajednički krenuti u traženje rješenja“

“Mnogi zabrinuto postavljaju pitanje 'kako i zašto?', 'šta nam je činiti?', a premalo je onih koji istinski traže rješenja. Namjerno kažem 'rješenja' jer kako je uopće moguće dobiti konačni odgovor na pitanje koje podrazumijeva sinergiju i saradnju više komponenata u društvu. Odgovor na ovo pitanje traži se kroz zajedničke napore i traži se timski. Razumijevanje da će se pojaviti jedna ličnost koja će nas izvući iz permanentne društveno-političke krize romantično je preduvjerenje koje pripada proteklom periodu 19. stoljeća. Živimo u vremenima vladavina korporacija, živimo u vremenima umrežavanja, živimo u vremenima kada pobjeđuju timovi, a ne pojedinci”, rekao je u uvodnom izlaganju šejh Halil Brzina Hulusi

U subotu, 23. juna 2018. godine, u Stocu je održan naučni skup pod nazivom “Savremeni izazovi u svjetlu sufijskog nauka”. Simpozij je održan u stolačkoj tekiji, u Centru za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine u BiH – Stolac (CID), a uz izlagače je prisustvovao i izaslanik reisul-uleme i direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić, stolački imami te razni uglednici iz bosanskohercegovačkog političko-društvenog života.

Pročelnik nakšibendijske tekije “Mejtaš” šejh Halil Brzina Hulusi, kao inicijator ovog skupa, izrazio je dobrodošlicu sudionicima i gostima i rekao kako je ovo šesti po redu naučni skup koji će bez ikakve sumnje proteći u pozitivnoj atmosferi i polučiti pozitivne rezultate kao i prethodni naučni skupovi. Naglasio je da, na veliku žalost, na naučnom skupu neće prisustvovati organizator ovog skupa i predsjednik CID-a Stolac Enes Ratkušić, koji je nakon kratke, ali teške bolesti preselio na ahiret u srijedu, 20. juna. “Za nas je ovo veliki gubitak. Enes je od samih početaka bio direktno uključen u osmišljavanje i organizaciju naših aktivnosti, pogotovo naših simpozija. Činio je to nesebično, kao zaljubljenik u tesavvufsku misao, ali i kao aktivista koji je želio da se u Stocu i Hercegovini izdignemo iznad svakodnevnih sučeljavanja i sukobljavanja, te da ponudimo nešto što će oplemenjivati i izgrađivati bolje društvo. Njegov odlazak veliki je gubitak, prije svega za nas i njegovu porodicu, zatim za Stolac, Mostar, Hercegovinu, ali i za Bošnjake i Bosnu općenito”, istakao je šejh Brzina i dodao kako su prethodnih pet simpozija rezultirali objavljivanjem pet zbornika radova s tih naučnih skupova, te da ga posebno raduje zainteresiranost za posjedovanje, čitanje i promišljanje o radovima koji su prezentirani u tim zbornicima, čija su se prva tri broja morala doštampavati kako bi publici i interesantima, istraživačima tesavvufskog štiva, bili dostupni.

ODGOVORI NA SVE VELIKE PROBLEME UVIJEK SU JEDNOSTAVNI

U daljem izlaganju šejh Brzina kaže kako tema “Savremeni izazovi u svjetlu sufijskog nauka” u sebi obuhvata mnoga bitna pitanja savremenog prožimanja društva od vjerskog i političkog sektaštva, terorizma, političke i ekonomske moći, nasilja itd. Nadalje, on ističe potrebu definiranja savremenih izazova i definiranja odnosa sufizma prema tim savremenim izazovima u nadanju da će simpozij uspjeti odgovoriti na ovu vrlo zahtjevnu i složenu temu, te ponuditi odgovore na mnoge dileme savremenog društva. “Ako proučavamo i iščitavamo literaturu o sufizmu dostupnu na Zapadu, na evropskim jezicima, uočit ćemo da se sufije predstavljaju kao ljudi koji idu ‘od vrata do vrata’ i traže milostinju jer su oni, tobože, zauzeti isključivo slavljenjem Boga – čime se sugerira da su nesposobni za bilo koji drugi aspekt svakodnevnog života. Ovo je orijentalistički pristup sufizmu i slobodno možemo kazati netačan i zlurad ili predstavlja nepoznavanje suštine sufizma. Kada bi to bila suština sufijskog učenja i načina života, kako bi se sufije uhvatile u koštac sa savremenim izazovima kada nisu u stanju da se pobrinu sami za sebe? Ovo je pogrešno interpretiranje tesavvufske teze da je sufija onaj u čijem srcu ne smije biti ništa osim Boga, jer sufija je onaj koji ne dozvoljava da okruženje suštinski utječe na njega, nego da on utječe pozitivno na kreiranje društvenih tokova. Sufija se kreće u svim tokovima savremenog života i sufizam može ‘preživjeti’ u svakom vremenu zbog svoje univerzalne misli, ljubavi prema Bogu, Stvoritelju i ljubavi prema stvorenjima u kojima on nalazi sami odraz i manifestaciju Božijeg stvaranja i djelovanja”, naglašava šejh Brzina.

On se osvrnuo i na aktuelne probleme u BiH i njene građane, od kojih su mnogi od njih, prema riječima šejha Brzine, taoci kontradiktornosti, naoko nerješivih problema i nesnalaženja, te koji zabrinuto postavljaju pitanje “kako i zašto?”, “šta nam je činiti?”, a premalo je onih koji istinski traže rješenja. “Namjerno kažem ‘rješenja’ jer kako je uopće moguće dobiti konačni odgovor na pitanje koje podrazumijeva sinergiju i saradnju više komponenata u društvu. Odgovor na ovo pitanje traži se kroz zajedničke napore i traži se timski. Razumijevanje da će se pojaviti jedna ličnost koja će nas izvući iz permanentne društveno-političke krize romantično je preduvjerenje koje pripada proteklom periodu 19. stoljeća. Živimo u vremenima vladavina korporacija, živimo u vremenima umrežavanja, živimo u vremenima kada pobjeđuju timovi, a ne pojedinci. Nažalost, konstatiramo da Bošnjaci u današnje vrijeme previše ovise o izvrsnim pojedincima, a premalo o izvrsnim timovima. Naravno, pritom ne odričemo nužnost da se na čelu tima mora nalaziti lider jer ne zaboravimo Mevlaninu mudrost: ‘Bolji je lav na čelu magaraca, nego magarac na čelu lavova.’ Što se tiče Bošnjaka muslimana i našeg odgovora na izazove u savremenosti, mi tek možemo ponuditi smjernice, možemo ponuditi sastavnice koje su potrebne ne bismo li unaprijedili naš položaj. Rekao bih da su odgovori na sve velike probleme i sve velike zamršenosti uvijek jednostavni. Međutim, ipak je potrebno proći jednu vrlo tešku dionicu na tom putu – nadići animozitete i vlastite sujete. U kontekstu izazova s kojima se naš narod sučeljava u ovom periodu zabilježit ćemo tri nivoa naših institucija koje moraju što prije zajednički krenuti u traženje rješenja na pitanje ‘šta nam je činiti’. Ako će iskrena volja postojati, ne trebamo sumnjati da će doći i odgovori. Dakle, potrebna nam je neodložna sinergija političkih institucija, nevladinih nacionalnih udruženja (poput ‘Preporoda’) i vjerske zajednice. Naravno, ovakva vrsta zajedništva isključuje bilo kakve dnevnopolitičke ili predizborne potrebe, one moraju biti isključene jer podrazumijevaju lične interese”, savjetuje šejh Halil Brzina.

 NIŠTA NE MOŽE NADOMJESTITI DUHOVNO ZADOVOLJSTVO

Na naučnom skupu svoja izlaganja imali su i šejh Edin Urjan Kukavica (Sufijski nauk u savremeno doba između konformizma i aktivizma), mr. Amra Hadžihasanović (Islamska umjetnost i islamska duhovnost – razmatranje i razumijevanje fenomena islamske umjetnosti u savremenom svijetu), dr. Elvir Musić (Suštinska sufijska tolerancija kao odgovor na savremene izazove), dr. Sead Alić (Srce i SADizam), književnik Irfan Horozović (Sufizam i pjesništvo), prof. dr. Nevad Kahteran (O nužnosti uspostave sarajevske škole islamske i komparativne filozofije i ulozi Tarikatskog centra u BiH), prof. dr. Šaćir Filandra (O politici i religiji), dr. Ferid ef. Dautović (Odsustvo duhovnosti, problem savremenog svijeta), dr. Amina Šiljak‑Jesenković (Tesavvufski motivi u savremenim umjetnostima: od artizma do kiča), prof. dr. Munir Drkić (Ishodišta i dometi Rumijeve popularnosti u savremenom svijetu), prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić (Sufijski princip nek sve ide svojim tokom i savremenost), dr. Senad Hasangić (Pravda, dobro i moć – tesavvufski pogled), prof. dr. Sead Šemsović (Dva stuba tesavvufa: svevremenost i savremenost), hfz. dr. Elvir Duranović (Tesavvuf u iskrivljenom ogledalu selefizma u BiH), Filip Mursel Begović (Sufizam i mediji), Hišam ef. Hafizović (Tefsirske teme iz sure Jusuf u djelu “Hawatim al-hikam” (“Pečati mudrosti”) Ali-dede Bošnjaka), mr. Zajim ef. Kruško (Uloga šejha/muršida u formiranju ličnosti mladih).

Književnik, publicista, prevodilac i direktor Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu šejh Edin Urjan Kukavica istakao je u svom izlaganju da bi se tema ovog simpozija morala svakodnevno postavljati i propitivati u svakoj oblasti, svakom segmentu i svakom sektoru i sferi našeg življenja na ovom svijetu. “A posebno iz perspektive islama i njegove osne, suštinske, nitne linije islamske duhovnosti, odnosno tesavvufa, posebno značajne i posebno bitne, osobne i iz perspektive nenabrojivog mnoštva vjetrova koji pušu savremenim svijetom, a naročito onih koji pušu onim svim oblastima koje se danas u savremeno doba, nažalost, nazivaju islamom”, napominje šejh Kukavica.

Dr. Elvir Musić kazao je da se ne bi trebalo, u okviru razmatranja ove teme i izazova s kojima se suočavamo, upasti u zamku da izazove gledamo samo s druge strane granica islamskog svijeta: “Jer, po mom uvjerenju, više izazova vreba iz naših redova nego sa strane. Nažalost, konformistički pristup vjeri i traženje ekskluziviteta, to se toliko proširilo bićem islamskog ummeta da je konačno vrijeme da iz naše Bosne i iz našeg Stoca krene pitanje zašto je to tako i do kada će to trajati”, zaključuje Musić.

Dr. Ferid ef. Dautović prisjetio se u svom obraćanju rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i njegovog promišljanja o moralu kao preduvjetu svake promjene unutar jedne zajednice. “U stalnoj želji da se dostigne standard, bolji život, sreća dunjalučka, ljudi postaju robovi svojih strasti. Tako se zaboravlja na duhovno zadovoljstvo kroz robovanje Bogu, koje zapravo jeste osnova ljudske sreće i zadovoljstva. Ništa materijalno i ovodunjalučko ne može nadomjestiti duhovnu potrebu i duhovno zadovoljstvo. Zato, zbog nedostatka druženja s Bogom, ljudi se predaju lažnim vrijednostima, alkoholu, drogi, prostituciji, korupciji itd.”

Prof. dr. Šaćir Filandra kaže da je on sufizam uvijek posmatrao kao jedan metodički princip u politici, okrenutost prije svega sebi, svojim slabostima, ali i mogućnostima, šansama, onome što je neučinjeno a moguće je učiniti. On nastavlja da je to zapravo kritičko suočavanje s vlastitim stanjem, kojeg danas u bh. intelektualnoj i političkoj društvenoj zajednici nikako nema. “Ono ne nailazi na dobar prijem, mi ga izbjegavamo i ljude koji se upuštaju u takve oblike istraživanja etiketiramo. Mislim da je naša sadašnja pozicija krajnje defetistička i da je vrijeme da iz takve pozicije pronađemo neke nove puteve i određivanje sebe kako bismo izbjegli dvije važne zamke. Prva zamka tiče se rastuće islamofobije, desničarskog diskursa kojeg svakodnevno svjedočimo od Hrvatske pa nadalje. Druga se tiče posljednjeg pitanja koje mi je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović postavio, netom prije njegovog odlaska u bolnicu: ‘Da li je moguća Bosna bez Bošnjaka?’ Ja sam se, naravno, počeo izvrdavati, govoriti da nije, a on je tada meni zapravo govorio o jednoj tezi, o svojoj strepnji i strahu da je zapravo moguća Bosna bez Bošnjaka. Da je Bosna datost od helsinških principa, a da su Bošnjaci nešto što je varijabilnost. Pri tome nije mislio na fizički nestanak Bošnjaka, već na njihovo političko anuliranje u smislu kapaciteta. Slična razmišljanja imao je još jedan naš intelektualac, profesor Muhsin Rizvić. On se stalno bojao, referirajući se na povijesna iskustva, da se ta muslimanska / bošnjačka zajednica u Bosni ne svede na razinu vjerske zajednice, s jedne strane, i kulturne autonomije, s druge. Zato smatram da su sva naša pitanja politička, a to što smo mi politiku sveli na razinu vlasti i moći rezultat je naše kadrovske politike koja je zasnovana na principu osrednjosti, poslušnosti, konformizma, nekritičnosti, nedemokratičnosti, bez inicijative. Ta i takva politika ne može donijeti značajne rezultate. U tome smislu podržavam sva nastojanja sufijskog dijela bošnjačke muslimanske zajednice i njihovu okrenutost prema budućnosti”, poručuje Filandra.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!