Sebija Izetbegović nije “misteriozni” bolesnik, ali jeste meta izljeva Radončićeve mržnje

Sebija Izetbegović živa je i zdrava, te je u trenutku objavljivanja lažnih vijesti bila radno aktivna na KCUS-u te je nemoguće da je u isto vrijeme kada je obavljala bolničke vizite prošla kroz višesatnu tešku operaciju o kojoj je spektakularno pisao Dnevni avaz.

Jedan od primjera na koji se način konstruira atmosfera linča prema SDA i njenom liderstvu jeste i nedavno pisanje Radončićevog Dnevnog avaza o misterioznom bolesniku koji je navodno u tajnosti operiran na KCUS-u. Dnevni avaz je na koncu tu ličnost identificirao kao Sebiju Izetbegović, generalnu direktoricu KCUS-a.

Činjenica jeste da je prije sedamnaest godina Sebija Izetbegović sama na vrijeme otkrila i dijagnosticirala zlokobnu bolest te je ona uspješno otklonjena. O tome je u više navrata govorila, ali od svoje bolesti nije pravila spektakl u kojem bi medijske stupce punila vijestima o svojoj “pobjedi nad bolesti”, kako to često zna biti slučaj.

Vijest o “misterioznom bolesniku”, posve senzacionalistički plasirana, bez ikakvih je opipljivih činjenica i potvrda obišla regionalne medije. Ona nije demantirana, ali prema svim informacijama s kojima raspolažemo, Sebija Izetbegović živa je i zdrava, te je u trenutku objavljivanja lažnih vijesti bila radno aktivna na KCUS-u te je nemoguće da je u isto vrijeme kada je obavljala bolničke vizite prošla kroz višesatnu tešku operaciju o kojoj je spektakularno pisao Dnevni avaz.

Dakle, Radončićev Dnevni avaz ponovo laže i po svojoj ustaljenoj navadi pritom ne bira sredstva. Štaviše, ta vrsta mrzilačke propagande odvela ih je tako daleko da se naslađuju nepostojećim metastazama Sebije Izetbegović.

Jedino nezdravo i bolesno u svemu ovome su oni kojima ovakve dezinformacije padaju napamet.

PROČITAJTE I...

Za njega kažu da je bio nepotkupljiv, da je kao komandant logistike bio jedan od ključnih ljudi za organizaciju odbrane grada Sarajeva. Ideja “Tunela spasa” njegova je zasluga i odvija se pod njegovim rukovođenjem. Za Stav otkriva stvari koje nikad nije javno izgovorio. General-major Armije RBiH Rašid Zorlak svoju životnu priču započinje uz konstataciju: “Samo govorim istinu, ono što sam vidio svojim očima, a o onome gdje ima sumnje neću da govorim. Nema tih para na dunjaluku kojima bi me potplatili da govorim drugačije. Ne dao Bog da se o nekoga ogriješim.” Nakon rata, ovaj vrhunski vojni stručnjak za atomsku, biološku i hemijsku odbranu, jedan od ponajboljih vojnih hemičara u bivšoj JNA, dugogodišnji univerzitetski profesor, bavi se ekološkim uzgojem pčela, kalemljenjem i uzgojem voćaka i malina. Posjetili smo ga na njegovom velikom imanju u Semizovcu kod Sarajeva. General je u sedamdesetim godinama života i radi od jutra do mraka. Sve što mu je na stolu iz njegove je proizvodnje. Posvećen je svojoj porodici i prirodi. Tokom razgovora u njegovoj bašti započela je gromoglasna grmljavina. Generalu smo predložili da se premjestimo pod krov, ali on reče da neće biti kiše. “Kako znate”, upitasmo. “Ne znam ja, znaju moje pčele. Prije kiše vraćaju se u košnicu, a sada miruju”, odgovorio je fascinantni general Armije RBiH koji je uspio što rijetko kome uspije – s prirodom je postao jedno. Poznati je pčelar i kalemar voćaka, a zna se uputiti u šumu s nožićem i izolirskom trakom. “Hvala dragom Allahu, gdje god vidim, ja okalemim. Neko će nekada pojesti. Ako niko drugi, bit će to gozba za ptice”

Cica s više lica – Pamuk dozira kritiku turskih (ne)prilika u zavisnosti gdje, kako i zašto. Nema u tome neke konzistentnosti. Gledao sam više intervjua koje je davao na ovdašnjim televizijama povodom lansiranja novog romana. U zavisnosti s kim razgovara mijenja stavove...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!