Saudijska Arabija sije sjeme nove arapske revolucije

Zahvaljujući Al Jazeeri, Katar je postao nezavisna sila koju se više ne može kontrolirati i potčiniti volji susjeda. Ona je danas simbol katarskog suvereniteta koji je proteklih decenija više puta bio doveden u pitanje jer su vlasti u Rijadu podržale nekoliko propalih državnih udara u Dohi, kako bi na vlast dovele svoje odane klijente, spremne na kolaboraciju i subordiniran odnos spram Rijada

Zbog njene profesionalnosti i neuobičajeno slobodne uređivačke politike za jedan arapski medij, ali ponajviše zbog podrške narodnom buntu protiv represivnih oligarhijskih ili vojnih sistema koji vladaju arapskim svijetom proteklo stoljeće, Al Jazeeru su Egipat, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein označile “propagandnim instrumentom Vlade Katara u službi terorizma” i opasnošću koja podriva stabilnost i očuvanje autoritarnog arapskog poretka na Bliskom istoku.

Rijad i njegovi saveznici vješto su se poslužili floskulama tipa “borba protiv terorizma” kako bi maskirali svoj stvarni strah od Al Jazeere, koja se pokazala kao slobodarska televizija kada je stala na stranu običnog, poniženog i obespravljenog arapskog čovjeka, podržavši revolucionarne promjene za kojim žudi osiromašeni i podjarmljeni arapski puk. Daleko od toga da je Al Jazeera savršen medij, ali joj se mora priznati uspjeh u promjeni političke paradigme Bliskog istoka.

Nakon samita održanog u Kairu, na kojem se raspravljalo o negativnom odgovoru Katara na ultimativne zahtjeve antikatarske koalicije, nakon isteka datog roka, zemlje antikatarske struje u GCC-u odlučile su zadržati postojeće sankcije i pojačati pritisak, pokazavši da upotreba sile protiv Katara nije opcija u igri, barem zasad. Nema sumnje, Katar bi već bio okupiran da u ovoj zemlji ne postoji velika američka vojna baza i centralna komanda, kao i nedavno uspostavljena turska vojna baza, u kojoj je Turska već rasporedila manji kontingent svojih trupa, ali na osnovu ranije potpisanog sigurnosnog bilateralnog sporazuma.

Za očekivati je da bi u odsustvu vojne intervencije moglo doći do isključenja Katara iz GCC-a, zaljevske sigurnosne multilateralne organizacije. Nepoznato je, pak, da li će ovaj potez podržati neutralni Kuvajt i Oman, članice GCC-a koje djeluju kao posrednici u rješavanju spora koji prijeti da ovaj savez zaljevskih monarhija učini potpuno irelevantnim i disfunkcionalnim, a nije isključen ni njegov potpuni raspad.

GCC je osnovan 1981. godine, i to na američku inicijativu, s obzirom na to da su sve njene članice američke klijentelističke države. Glavni triger za osnivanje bila su dva značajna događaja koja su potaknula ozbiljne tektonske promjene u regiji Bliskog istoka i srednje Azije: sovjetska invazija Afganistana i islamska revolucija u Iranu. Oba su ova događaja u očima američke administracije predstavljala smrtnu opasnost za sigurnost regije u kojoj Amerikanci drže hegemonističku poziciju još od Drugog svjetskog rata. Da je riječ o ekskluzivnom klubu najbogatijih konzervativnih arapskih monarhija, čiji se lideri zalažu za očuvanje statusa quo i privilegije heriditarne vlasti, a ne o stvarnom praktičnom regionalnom savezu, svjedoči odsustvo država poput Jemena u njemu. Zanimljivo je koliko je i sam naziv “zaljevski” rastegljiv i adaptabilan. To svjedoči poziv Saudijske Arabije upućen prije nekoliko godina Jordanu i Maroku da se i ove zemlje pridruže GCC-u, iako se Maroko nalazi na krajnjem zapadu Sjeverne Afrike, a Jordan na sjeveru Mašrika. Ipak, riječ je o monarhističkim sistemima, što predstavlja glavni kriterij za priključivanje savezu.

Zašto je zemljama GCC-a smeta Al Jazeera? Ovaj televizijski kanal finansira se iz državnog budžeta Katara, a emitira na arapskom i engleskom jeziku, kao i na jezicima nekoliko balkanskih zemalja. Njeno je balkansko sjedište u Sarajevu. Donedavno je postojao i kanal na turskom jeziku, ali se nije pokazao posebno efikasnim, te je ugašen. Zatvoren je i studio Al Jazeere u Maleziji.

Al Jazeera već duže vrijeme važi kao najznačajniji brend Katara koji je ovu zemlju katapultirao u sam vrh svjetske politike, diplomacije, moći i utjecaja. Malo ko očekuje da bi se ijedna razborita vlast pristala odreći ovako vrijednog medijskog instrumenta. Zahvaljujući Al Jazeeri, arapski je svijet tokom arapskog buđenja 2011. godine osjetio i čemer i slast slobode i demokratije koje Katar podržava u arapskom svijetu. Katar je zahvaljujući Al Jazeeri postao omiljen u arapskim masama, tako da nije bilo straha od revolucije kod kuće jer je kao država postao avangardna snaga i najveći zagovornik demokratske transformacije Bliskog istoka, iz autokratskog u pluralni politički poredak.

Ljubomora, zavist, ali najviše strah od gubljenja dominantne pozicije većih susjeda u odnosu na Katar pravi su razlozi za nerazumljivu antikatarsku histeriju i blokadu. Zahvaljujući Al Jazeeri, Katar je postao nezavisna sila koju se više ne može kontrolirati i potčiniti volji susjeda. Ona je danas simbol katarskog suvereniteta koji je proteklih decenija više puta bio doveden u pitanje jer su vlasti u Rijadu podržale nekoliko propalih državnih udara u Dohi kako bi na vlast dovele svoje odane klijente, spremne na kolaboraciju i subordiniran odnos spram Rijada. Tome se žestoko suprotstavio bivši emir Katara Hamad bin Khalifa al-Thani, šampion palestinske slobodarske borbe i najzaslužniji lider za usmjeravanje Katara na put nezavisnosti, međunarodne slave i uspjeha.

PODRŠKA “AL JAZEERE” “MUSLIMANSKOJ BRAĆI”

Sheikh Hamad također je zaslužan za slavu, popularnost i utjecaj Al Jazeere, za čije je osnivanje njegova uloga bila presudna. Zbog podrške Al Jazeere arapskim slobodarskim idejama i revolucionarnim demokratskim pokretima, među kojim su najznačajnija “Muslimanska braća”, čije su afilirane političke partije bile glavni nosioci “Arapskog proljeća”, Al Jazeera je poistovjećena s “Muslimanskom braćom”, što joj se pripisuje kao smrtni grijeh.

Stvarni razlog za strah od “Muslimanske braće” u očima velikih arapskih monarhija nije terorizam. “Muslimanska braća” najutjecajniji su masovni transnacionalni demokratski islamistički pokret koji izričito odbacuje terorizam kao metodu dolaska na vlast. Iako nisu liberalna organizacija koja baštini sve zapadne vrijednosti, “Muslimanska braća” najveći su šampion islamske demokratije, slobodnih izbora i legitimiteta političke vlasti na osnovu glasačke kutije. Upravo od tih karakteristika “Muslimanske braće” najviše strahuju konzervativne zaljevske monarhije. Osim toga, “Muslimanska braća” demonstrirala su da su kadri ponuditi ozbiljnu, popularnu i efikasnu demokratsku alternativu postojećem monarhističkom projektu. Tu alternativu legitimiziralo je “Arapsko proljeće” i zbog straha od njenog uspjeha naprasno je ugušen narodni revolt i ponovo instalirana diktatura u Egiptu. Podrška Katara i Al Jazeere ovom konceptu, iako to izgleda kontradiktorno u odnosu na monarhistički sistem u samom Kataru, jedan je od glavnih razloga za arogantni pokušaj gušenja katarskog suvereniteta kao države.

Paradoksalno je da je Al Jazeera nastala upravo u momentu kada je propao prvi ozbiljniji pokušaj instaliranja zapadnog modela slobodnog medija i televizije u arapskom svijetu. Kanal BBC-a na arapskom jeziku, koji je za vrijeme vladavine kralja Fahda neko vrijeme eksperimentirao u Saudijskoj Arabiji, i to kao zajednički projekt BBC-a i saudijske poslovne korporacije “Muwarid”, da bi nakon kritičkih izvješća o korupciji porodice Al-Saud bio ukinut. Većina profesionalnih novinara obučenih u etičkim vrijednostima slobodnih medija nakon gašenja BBC-a na arapskom jeziku angažiran je te 1996. godine na novoformiranoj Al Jazeeri. Dajući glas onim čiji pogledi do tada nisu mogli prodrijeti u javnost, uključujući i glas ekstremista poput Osame bin Ladena, iako ga ona nije podržavala, Al Jazeera je postala omražena u redovima reakcionarnih zaštitnika autokratskog statusa quo, a omiljena među arapskim pukom. Monarhistički režimi bili su preplašeni da će se protesti na sjeveru arapskog svijeta prenijeti i na zemlje Zaljeva.

Jedan od prigovora Al Jazeeri jeste i taj da njena politika zagovara vanjsko-političke ciljeve države Katar, a ne nezavisnu novinarsku znatiželju. Saudijci su ogorčeni i zato što je Al Jazeera, nakon istupanja Katara iz arapske koalicije koja učestvuje u tragičnom ratu u Jemenu, otvoreno kritizirala vojnu kampanju u ovoj zemlji, ubijanje civila, pošast epidemije kolere izazvanu napadima, kao i zbog kritika arapske koalicije da nema odgovarajućeg izlaznog plana iz jemenske krize.

Naravno, jedna od najvećih zamjerki Kataru jeste otvorena kritika saudijske antiiranske koalicije koju je potaknuo američki predsjednik Donald Trump za vrijeme njegove posjete Rijadu. Katar ne želi učestvovati u antiiranskoj kampanji jer to smatra štetnim za svoje nacionalne interese, s obzirom na to da s Iranom dijeli najveće plinsko polje na svijetu – North Dome.

DOHA IZMEĐU RIJADA I TEHERANA

Neki od najozbiljnijih poznavalaca Bliskog istoka, poput Roberta Fiska, vjeruju da katarska kriza nije toliko uzrokovana nezadovoljstvom politike Al Jazeere, već da je njen glavni razlog komplicirani sukob u Siriji i posebno njegov mogući ishod od kojeg bi Katar mogao steći veću korist i ugled od Saudijske Arabije, upravo zbog fleksibilnijeg kompromisnog odnosa Katara prema Iranu, bez kojeg nema trajnog mirovnog rješenja za Siriju. Iako su Saudijci i Katarčani u Siriji podržavali opozicione grupe koje su pokušavale svrgnuti režim u Damasku, i bile u indirektnom proksi-sukobu s Iranom, ipak su podržavali međusobno suprotstavljene grupe i imali dijametralno suprotstavljene ciljeve. Katar je bio mnogo fleksibilniji, čak je održavao tajnu komunikaciju s “Hizbullahom”, što mu je pomoglo u oslobađanju talaca.

Odluka Katara da za 30% poveća proizvodnju plina, nakon što je Iran također pokrenuo proizvodnju u zajedničkom plinskom polju, poslije ukidanja sankcija, stvorila je veliku nervozu u Saudijskoj Arabiji. Vladarima u Rijadu postalo je jasno da Katar predstavlja ozbiljnu prepreku na putu jačanja kohezione alijanse GCC-a protiv Irana, igranke u kojoj Katar ne želi učestvovati. Zbog korektnog odnosa prema Iranu, kojim je mladi emir Katara Tamim bin Hamad bin Khalifa al-Thani pokazao državničku mudrost, Katar bi se mogao ozbiljno pozicionirati u regiji ako uskoro dođe do konačnog mirovnog rješenja u Siriji, u čemu će Iran, kao respektabilna regionalna sila s velikim utjecajem u Siriji, Iraku i Libanu, svakako igrati vodeću ulogu. Stoga su danas Kataru važniji podrška Irana i dobri odnosi s ovom državom nego sa Saudijskom Arabijom. Robert Fisk nedavno je postavio važno pitanje: “Kako je moguće da saudijski prestolonasljednik vodi antiiransku i antišijjsku koaliciju u ime GCC-a ako Katar, kao jedna od najmoćnijih njenih članica, ima korektne odnose s Iranom ili pak s ‘Hizbullahom’, ako ga u tim naporima svojim diplomatskim posredničkim naporima podržava Kuvajt, koji također ima korektne odnose s Iranom, dok Oman, druga članica GCC-a, izdašno humanitarno pomaže Kataru?”

Katarska kriza i saudijsko-bahreinsko-emiratska histerija i optužbe za terorizam na račun Katara izbacile su na površinu veliku zabludu koja je pustila korijenje i u Bosni i Hercegovini, doduše, samo u nekim izrazito selefijskim krugovima. Ta zabluda zasnovana je na uvjerenju da su sukobi na Bliskom istoku izričito sektaške naravi, i to između protagonista sunijskog i šiijskog pravca u islamu.

Saudijski revolt time je veći jer je katarska kriza dovela u pitanje pogrešnu antiiransku politiku ove zemlje. Optužujući Katar i Al Jazeeru za podršku “terorizmu”, tvrdi ugledna analitičarka saudijske političke scene Madawi al-Rashid, vlasti u Rijadu zapravo prikrivaju svoju vlastitu podršku nekim od najekstremnijih militantnih skupina širom svijeta. Što je još opasnije, prinčevi u Rijadu tako siju sjeme nove arapske revolucije, koja ih idući put možda neće zaobići, a koja je neminovna.

 

PROČITAJTE I...

Povećanje izbornog praga neminovno bi vodilo do kreiranja predizbornih koalicija ili ujedinjavanja stranaka, što bi u konačnici imalo efekt na stabilnost vlada na svima nivoima, ali i što bi dovelo do savjesnijeg rada i borbe za svaki glas tokom mandata. Oponenti uvođenja većeg izbornog praga protive se istom zbog činjenice da bi povećanje dovelo do smanjenja broja zastupnika hrvatskog i bošnjačkog naroda u Narodnoj skupštini RS-a, odnosno Srba u Parlamentu FBiH. Ali, ovaj argument pada u vodu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!