Saudijska Arabija opet “nema šta da krije”

Kidnapiranja iz saudijskih diplomatskih predstavništava nisu nepoznata praksa. Bilo ih je više, a neka su prethodila vladavini Mohammeda bin Salmana. Iako su se dešavala i u evropskim zemljama (u Švicarskoj, naprimjer, kidnapiranja su se po pravilu dešavala članovima kraljevske porodice, što je davalo zemljama domaćinima prostora da se preko toga pređe bez prevelike buke, te da se promatra kao “porodični problem”. Ovo bi bio prvi put da se konzulat iskoristi za kidnapiranje (?) ili ubistvo (?) novinara, a to otvara široko polje sive zone za istragu zločina

Misteriozni nestanak poznatog saudijskog novinara Jamala Khashoggija događaj je čiji je značaj nemoguće precijeniti. Khashoggi je posljednji put viđen u utorak, 2. oktobra, u 13 sati, kada je ušao u Konzulat Saudijske Arabije u Istanbulu. Khashoggi je išao u Konzulat radi dokumenata o razvodu potrebnih da bi se vjenčao s vjerenicom Hatice Cengiz, turskom državljankom. Instruirana da, ako Khashoggi ne izađe do 16 sati, obavijesti o tome prijatelja Yasina Aktaya, partijskog savjetnika predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, i Turana Kışlakçıja, predsjednika Tursko-arapskog medijskog udruženja, Hatice je to uradila 20 minuta poslije naznačenog vremena, nakon što su joj službenici Saudijskog konzulata rekli da Khashoggi nije (više) u Konzulatu.

Malo vjerovatna mogućnost da je Jamal Khashoggi napustio kompleks Konzulata kroz drugu kapiju odbačena je kada se nije pojavio u stanu, a turske vlasti potvrdile da se na snimcima sigurnosnih kamera ne vidi da je Khashoggi napustio Konzulat (pješke). Od srijede, 3. oktobra 2018. godine, informacije o njegovom nestanku počinju da kaplju u javnost, s tim što su neke od tih “kapi” imale efekt bombe. Međutim, kao i uvijek u sličnim “breaking news” situacijama, jako je teško razlučiti informaciju od šuma. Tog dana (srijeda, 3. oktobar) İbrahim Kalın, savjetnik predsjednika Turske, izražava vjerovanje da je Khashoggi još uvijek u Konzulatu i zabrinutost zbog onoga što izgleda kao lišavanje slobode. Saudijski princ prestolonasljednik Mohammed bin Salman u intervjuu Bloombergu, koji je dat istog dana, ali emitiran tek u petak, tvrdi da je Khashoggi napustio Konzulat i nudi da ga otvori turskim vlastima za inspekciju.

KAD SE KAMERE “POKVARE” U PRAVO VRIJEME

Ta “inspekcija” dogodila se tek u subotu (6. oktobra), s tim što “inspektori” nisu bili turski zvaničnici nego novinari Reutersa, koji su uredno učestvovali u (ciničnom) teatru saudijskog generalnog konzula Mohammada al-Otaiba, koji je otvarao ormare i kuhinjske elemente za njih, ne bi li pokazao da Saudijska Arabija “nema šta da krije”. Prema Davidu Herstu (nedjelja, 7. oktobar), forenzički tim turske policije još čeka dozvolu da uđe u Konzulat Saudijske Arabije u Istanbulu. Toliko o “otvorenosti” za inspekciju. Upitan o snimcima sigurnosnih kamera, saudijski konzul Otaiba rekao je da su baš u tom kritičnom vremenu one bile pokvarene. Uvjerljivo, nema šta.

Također, u subotu Reuters prenosi informaciju neimenovanog zvaničnika turske policije prema kojoj turske vlasti vjeruju da je Khashoggi ubijen u Konzulatu Saudijske Arabije. To je jedna od spomenutih “bombi”. Prethodna bačena u javni prostor jeste informacija o 15 Saudijaca (“od kojih su neki zvaničnici” i “bliski krugu oko Mohammeda bin Salmana”) koji su koincidentalno (s dva različita leta) došli u Istanbulski konzulat dan prije Khashoggijevog dolaska, a napustili Konzulat i Tursku kasnije popodne tog utorka 2. oktobra.

Ta informacija u kombinaciji sa, iz nekog razloga, u zapadnoj štampi zanemarenom činjenicom da je to bila druga, zakazana, Khashoggijeva posjeta Konzulatu daje krila vjerovanju da je riječ o timu ubica.

Nepotrebno reći, Saudijska Arabija negira sve scenarije prema kojima snosi bilo kakvu odgovornost dok istovremeno ne pokazuje ni najmanji trud da objasni Khashoggijev nestanak. Ignoriran je čak i (vrlo) mlak zahtjev američkog State Departmenta.

Prije okončanja istrage nezahvalno je donositi konačne zaključke o tome šta se zaista desilo u Saudijskom konzulatu 2. oktobra. Delikatnost situacije ogleda se i u veoma umjerenoj, a dugoočekivanoj izjavi predsjednika Erdoğana (nedjelja 7. oktobar), koja se svodi na riješenost da istraga bude temeljna i brza, a da će njeni zaključci biti podijeljeni sa svijetom.

Kidnapiranja iz saudijskih diplomatskih predstavništava nisu nepoznata praksa. Bilo ih je više, a neka su prethodila vladavini Mohammeda bin Salmana. Međutim, iako su se dešavala i u evropskim zemljama (naprimjer u Švicarskoj), kidnapiranja su se po pravilu dešavala članovima kraljevske porodice, što je davalo zemljama domaćinima prostora da se preko toga pređe bez prevelike buke, te da se promatra kao “porodični problem”. Ovo bi bio prvi put da se konzulat iskoristi za kidnapiranje (?) ili ubistvo (?) novinara, a to otvara široko polje sive zone za istragu zločina. Stoga je izjava iz turskog Ministarstva vanjskih poslova da istraga može da potraje otrežnjujuća u inače vrlo zapaljivoj situaciji.

No, ko je Jamal Khashoggi? Rođen 1958. godine, Khashoggi je veteran saudijskog novinarstva. Bio je glavni urednik dnevnika al-Arab i Watan, dužnosti s koje ga je saudijska Vlada odstranila. Od 2003. do 2006. godine obavljao je dužnost medijskog savjetnika princa Turkija al-Faisala, za vrijeme Faisalovog ambasadorovanja u Londonu i Washingtonu. “Može se učiniti čudno da vas Vlada otpusti u zemlji, a zatim angažira za dužnost u inostranstvu. No, to je pravi saudijski paradoks”, napisao je u svojoj prvoj kolumni za Washington Post u septembru prošle godine.

Balans između razumne kritike i potpunog neslaganja s režimom koji je Khashoggi uspješno izvodio u uvjetima potpune kontrole saudijskih medija postao je neodrživ dolaskom princa Mohammeda bin Salmana na vlast. Naime, sama država izgubila je balans u “pokušajima da ublaži ekstremne poglede kako liberalnih reformista, tako konzervativnih klerika”, kako piše u spomenutoj kolumni, objašnjavajući razlog samonametnutog egzila u koji je otišao septembra prošle godine, nakon što mu je bilo zabranjeno da piše, pa čak i da koristi Twitter. “(…) Mladi prestolonasljednik princ Mohammed bin Salman obećao je prihvatanje društvenih i ekonomskih reformi. On je govorio o tome da će učiniti našu zemlju otvorenijom i tolerantnijom i obećao da će se baviti stvarima koje koče naš napredak, kao što je zabrana vožnje za žene. Ali sve što vidim sada je nedavni talas hapšenja”, piše u istoj kolumni.

U egzilu koji je provodio između Washingtona, Londona i Istanbula Jamal Khashoggi postao je kolumnista za Washington Post. Khashoggi je u Washington Postu bio dobra protuteža američkim kolegama poput Davida Ignatiusa iz istog dnevnika i/ili Thomasa Friedmana iz New York Timesa, koji nekritički gutaju i preprodaju propagandu Mohammeda bin Salmana, predstavljajući brutalnog diktatora kao modernizatora i reformistu. Khashoggi je bio korektivna leća kroz koju je trebalo čitati panegirike zapadne štampe o Salmanovim reformama. Pri tome je Khashoggi podržavao i pozdravljao te (kozmetičke) reforme. Istovremeno je kritizirao represiju nad svakim ko izrazi i najmanje neslaganje s prestolonasljednikom, prolongirano krvoproliće i mrcvarenje Jemena (rat koji je inicijalno podržao), te postavljao pitanja o održivosti, odnosno ekonomskoj izvodljivosti nebulozne “Vizije 2030” iz straha da ona može dovesti Saudijsku Arabiju do bankrota.

PORUKA SVIM DISIDENTIMA

Odluka (ako se ispostavi da iza svega stoji Rijad) da se udari na novinara koji je izbjegavao etiketu disidenta i koji je smatrao da su njegove kritike režima blagonaklone i patriotske (uz malo oštrije lične prema Mohammedu bin Salmanu) jeste poruka svim, ne samo saudijskim disidentima. Istanbul je postao dom hiljadama disidenata iz arapskog svijeta. Ako se njihova sigurnost pokaže upitnom, tirani poput Salmanovog saveznika Sisija zadovoljno će trljati ruke.

Ako se (za sada) pretpostavka da je sudbina Jamala Khashoggija, šta god ona bila (nada da je živ prerasta u činjenicama neutemeljeni optimizam protokom svakog sekunda) odlučena u Rijadu pokaže kao tačna teško da će posljedice ostati ograničene na tursko‑saudijske odnose. Ti su odnosi u silaznoj putanji još od 2011. godine, odnosno od turske podrške tzv. Arapskom proljeću. Pogoršani su saudijskom očiglednom podrškom gülenističkom pokušaju puča 15. jula 2016. godine, kao i čvrstim stajanjem Turske uz Katar nakon agresivnih (ne vojnih) napada i embarga protiv te zemlje od strane ostalih Zaljevskih zemalja i njihovih saveznika. Može se reći da osim prekida oni ne mogu ići niže.

Slučaj Khashoggi prevazilazi bilateralne odnose. Predsjednik SAD-a Donald Trump, koji je skoro pa neograničenom podrškom u velikoj mjeri doprinio nepromišljenoj bezobraznosti saudijskog prestolonasljednika, dokle god režim u Rijadu plaća reket (na šta ga je podsjetio koincidentalno baš istog dana kada je Khashoggi nestao), bit će u neugodnoj situaciji da brani neodbranjivo. Za sada samo pojedinci, kako demokrate, tako i republikanci, zahtijevaju oštre mjere protiv Saudijske Arabije, ako se najcrnje slutnje pokažu tačnim. Ako niko drugi, Washington Post će se potruditi da se slučaj ne šutne pod tepih.

David Kay, specijalni izvjestilac UN-a za slobodu štampe, zahtijeva nezavisnu istragu i oštre posljedice za Saudijsku Arabiju ako se pretpostavke ispostave kao tačne.

Kraj ovog teksta obiluje riječju “ako”, no to je jedini način da se u ovom (fluidnom) trenutku piše o ovoj temi. U svakom slučaju, Jamal Khashoggi polahko postaje simbol koji neće tako lahko nestati, a bit će veći trn u oku Rijadu nego za života.

Prethodni članak

Orao, elhamdulillah

Sljedeći članak

Fenomen Željko Komšić

PROČITAJTE I...

Oni hoće još jednom da osloba¬đaju već oslobođenu Bosnu, a onaj njen nesretniji, neoslobođeni dio os¬tavljaju drugima. Eto zašto kažem da se radi o borbi za vlast. Istina, borba za vlast u de-mokratskoj Bosni, u ovakvoj kakvu smo je mi napravili, legalna je stvar, pa neka im je sretno. Ali borbu za vlast ne treba brkati s patriotizmom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!