Saša i Admir ruše stereotipe o osobama s posebnim potrebama

Za razliku od Saše Šunjke, kojem se do sada nije ukazala prilika, Tuzlak Admir Aščerić Bosnu i Hercegovinu uspješno je predstavljao na Ljetnim olimpijskim igrama Specijalne olimpijade 2015. godine

Za vrijeme intoniranja himne Bosne i Hercegovine na otvaranju nedavno održanog Prvenstva specijalne olimpijade u košarci za osobe s posebnim potrebama u Tuzli, Saša Šunjka, jedan od učesnika, ponosno je držao ruku na srcu, da bi po završetku intoniranja aplaudirao što je jače mogao.

Saša je osoba s Downovim sindromom, a prisutan je i aktivan u različitim segmentima društva.

Kaže nam da je njegova najveća do sada neostvarena sportska želja da domovinu u svojoj kategoriji predstavlja na nekom međunarodnom takmičenju.

“Bosna i Hercegovina mi je u srcu. Vjerujem u nju i u sport, a sportisti mogu promovirati BiH na lijep način samo ako vjeruju u sebe, ako imaju sportski duh i ako su korektni. Ja bih isto volio igrati za reprezentaciju BiH. Meni bi to puno značilo. Velika mi je želja da obučem dres Bosne i Hercegovine”, rekao nam je Saša.

Ispričao je i to da voli nogomet i košarku, te da su mu najdraži igrači Edin Džeko i Miralem Pjanić, a omiljeni mu je klub tuzlanska “Sloboda”: “Džeko i Pjanić moji su najdraži nogometaši i drago mi je što odlični igrači poput njih igraju za našu reprezentaciju. I mi idemo na različita takmičenja po cijeloj BiH. Bili smo u Derventi. U košarci nam je najvažnije da okrenemo igru u svoju korist. Svaka lopta i dodavanje su nam važni, a onda neko ide u napad dok neko puca na koš, i nadamo se dobrim rezultatima.”

Saša je u svom rodnom gradu poznat kao osoba koja se uključuje u različite humanitarne akcije. Trenutno s prijateljima iz Udruženja “Korak po korak” izrađuje platnene cekere i prodaje ih, a novac je usmjeren za liječenje sugrađanke, desetogodišnje Zare Sivčević, koja boluje od cerebralne paralize.

Kada smo ga podsjetili na Dan državnosti Bosne i Hercegovine, nasmijao se i svima je čestitao ovaj praznik.

Za razliku od Saše Šunjke, kojem se do sada nije ukazala prilika, Tuzlak Admir Aščerić Bosnu i Hercegovinu uspješno je predstavljao na Ljetnim olimpijskim igrama Specijalne olimpijade, koja je održana u Los Angelesu 2015. godine.

“Bio je lijep osjećaj nastupiti za svoju državu i vidjeti svoju zastavu. Na stadionu je bilo divno. Takmičio sam se u atletici i osvojio sam dvije medalje: srebrnu na 400 i bronzanu u utrci na 200 metara”, ističe Admir ponosno.

Iste je godine Admir s plivačicom Irmelom Peranović i karatistom Borisom Kasumovićem proglašen sportistom godine Tuzlanskog kantona u specijalnoj kategoriji.

Saša i Admir dokaz su da se na osobe s posebnim potrebama u našoj državi treba gledati kao na bogatstvo. Osim što nam na takmičenjima osvjetlaju obraz, istovremeno su i neiscrpan izvor iskrene ljubavi prema ljudima, sportu i domovini, tako da mnogima mogu biti za primjer.

PROČITAJTE I...

Odlučili smo da kupimo jedno magare. To nam je bilo isplativije nego da kupujemo mlijeko sinu. Dijete, koje su gotovo dva mjeseca bezuspješno liječili u bolnici, uspjelo je da se izliječi za šest dana magarećim mlijekom, kaže Alen Džindo. Zbog velikog interesiranja ljudi, supruga Meliha predložila mu je da se upuste u neizvjesni poduhvat uzgoja magaraca kako bi njihovim mlijekom pomogli i drugima

Sporo idući i razgledajući šta se na kojem štandu nudi, svijet se uglavnom gega i zastajkuje, zatim pipa robu kako bi procijenili kvalitet, zapitkuju, klimaju glavom nadvikujući se s trgovcem sa susjedne tezge i, u slučaju da su zainteresirani za kupovinu, vade novčanike i pazare. Ništa nije pretjerano skupo. Ono što je danas poznato kao trodnevno narodno veselje tokom kojeg se prodaju deseci tona halve, grožđa i pečenja počelo je kao pijačni dan prije više od 157 godina

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!