S tranšom nema problema, tranše nema

BiH, kad se sve sagleda, nema one tipične probleme zbog kojih MMF inače dolazi u zemlje da im pomogne, obično su to problemi platnog bilansa i narušene fiskalne pozicije. Ovdje se ne radi o tome jer su fiskalne bilance dosta dobre. BiH je u odnosu na druge zemlje okruženja zemlja gdje je najmanje reformi provedeno. Ono što je BiH potrebno jeste podrška u provođenju strukturnih reformi i ulaganje u infrastrukturu. Cilj programa jeste osiguranje rasta i otvaranje radnih mjesta

Nadeem Ilahi, šef Misije Međunarodnog monetarnog fonda za BiH, govori za Stav.

STAV: Misija MMF-a završila je pregled aranžmana i posjetu BiH. Kažite nam glavne zaključke pregleda.

ILAHI: Misija u BiH imala je dva cilja. Prvo da uradimo konsultacije prema članu 4. Statuta MMF-a, a drugi cilj da vidimo kakav je napredak napravljen u sklopu prvog pregleda aranžmana. Konsultacije predstavljaju nešto što je obaveza MMF-a prema svim članicama, one se obavljaju najmanje svake dvije godine, i tu sagledavamo stanje u zemlji u smislu politika, ekonomskih pitanja, malo dublje sagledavamo situaciju i kakve su srednjoročne prognoze za tu zemlju. Razgovarali smo sa širom lepezom sagovornika nego što je to slučaj kada dođemo u uobičajenu misiju, razgovarali smo s predstavnicima poslovne zajednice, nevladinim sektorom, pokušavamo steći uvid u to koji su ekonomski problemi, kako se implementiraju politike, šta je to važno za poslovnu zajednicu, a može utjecati na bolji rast. Drugi cilj naše misije bio je da sagledamo napredak u sklopu provedbe programa između BiH i MMF-a i kakve su mogućnosti za okončanje prvog pregleda. Misija je završila svoj posao i nalazi su sljedeći: određene prethodne mjere koje se moraju ispuniti da bi se zaključio prvi pregled još nisu ispunjene. Ne možemo u ovom trenutku zaključiti prvi pregled, ali smo jasno dali do znanja predstavnicima vlasti da se u trenutku kada te mjere budu ispunjene možemo vrlo brzo vratiti da bismo zaključili prvi pregled.

STAV: U prijevodu, neće biti nove tranše kredita dok se ne usvoje izmjene Zakona o akcizama?

ILAHI: To je tačno. Postoji niz prethodnih mjera koje se trebaju ispuniti da bismo mogli izaći pred naš Izvršni odbor i tražiti zaključenje prvog pregleda, pa time i neku novu tranšu. Prvo i osnovno jeste da se moraju donijeti izmjene Zakona o akcizama. Pored toga, mora se usvojiti zakon o osiguranju depozita. Preostala pitanja koja se moraju riješiti jesu da Federacija BiH mora pokrenuti due diligence, odnosno dubinsku i temeljitu procjenu oba telekoma, zatim ostaje i pitanje mehanizma za raspodjelu sredstava s jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje BiH, i vrlo važno: da entiteti i državni nivo donesu budžete za 2018. godinu.

STAV: Da raščistimo ovo pitanje, da li je privatizacija telekoma obaveza prema MMF-u?

ILAHI: Razlog zašto se MMF fokusirao na ovo pitanje jeste to što su ovo potencijalno vrlo profitabilna preduzeća koja su u državnom vlasništvu. Međutim, ona su u posljednje vrijeme doživjela određena pogoršanja, pad u smislu prihoda i poslovanja. Šta nas tu brine? Kao mnoga druga državna preduzeća u Federaciji, i ova bi u budućnosti mogla početi trpjeti gubitke i to bi moglo dovesti do situacije gdje će poreski obveznici biti prisiljeni da ih izdržavaju. Želimo da predstavnici vlasti urade nešto po tom pitanju da bi se ta preduzeća vratila na staze finansijskog zdravlja. Mi želimo da Vlada FBiH pokrene dubinsku analizu i da nakon toga istraži mogućnosti za restrukturiranje ili prodaju tih preduzeća kako bi se ona u konačnici, dugoročno gledano, vratila na stanje u kojem su održiva i u kojem dobro posluju.

STAV: Kada je dogovaran aranžman, bilo je riječi o pokretanju procesa privatizacije, koliko je do sada na tome urađeno?

ILAHI: Bilo je nešto malo privatizacije. Smatramo da postoje određena preduzeća, kao što su javne komunalne firme, gdje država ima svoju ulogu i u redu je da bude vlasnik takvih preduzeća. S druge strane, postoje preduzeća koja su operateri na tržištu, gdje država ne bi trebala da se petlja u njihovo poslovanje. U tom smislu, prvi korak, s ciljem vraćanja na bolje finansijske putanje, jeste da se pokrene dubinska analiza. Mi smo zabrinuti zbog fiskalnog rizika. Ako ova preduzeća, koja su u vlasništvu države, nastave imati ovako poslovanje, moglo bi doći do situacije da se moraju koristiti javna sredstva da se ona vrate u neku normalu, a to bi jako narušilo finansijsko zdravlje entiteta. Reforme su neophodne, potrebno je sagledati finansijsko stanje, a nakon toga treba vidjeti hoće li se ići na restrukturiranje ili privatizaciju, a o tome će odlučiti Vlada.

STAV: Ukratko, ne želimo da nam se desi “Agrokor”.

(Kao odgovor na ovu konstataciju, gospodin Ilahi samo je potvrdno klimnuo glavom.)

STAV: Razgovarali ste o ekonomskoj situaciji i s vladinim i nevladinim sektorom, šta ste zaključili, kakva je trenutna pozicija BiH?

ILAHI: Najvažnija stvar jeste da želimo vidjeti da zemlja ide putanjom ekonomskog rasta po višim stopama nego do sada. To je važno iz dva razloga. Prvo, neophodno je da dođe do poboljšanja životnog standarda ljudi u smislu približavanja standardu Zapadne Evrope, a drugo, ekonomski rast vrlo je važan da bi se zaustavio odljev mladih obrazovanih ljudi. Smatram da je to vrlo opasan razvoj događaja, jer time zemlja gubi ljudski kapital koji joj je neophodan. Među prvim stvarima proizašlim iz ovih diskusija jeste vrlo loša javna infrastruktura, govorim o cestama, autocestama, željeznicama, što predstavlja jedno od najvećih ograničenja za ekonomski rast. Ovo je ovdje vjerovatno i najgore stanje infrastrukture u istočnoj Evropi. Iz naših razgovora s poslovnom zajednicom, to se pokazalo kao jedna od najvažnijih oblasti u kojima su investicije potrebne, a vlasti kontroliraju tu vrstu razvoja, pogotovo autoput na koridoru 5c. Jedan takav višegodišnji projekt, koji zahtijeva angažman više resursa, može Bosnu i Hercegovinu staviti na putanju rasta koja bi bila mnogo bolja nego do sada, može osigurati mnogo radnih mjesta. Činjenica da se nekoliko godina kasni u razvoju te infrastrukture koštala je BiH neotvaranja mnogih radnih mjesta i mogućeg ekonomskog rasta. Svi inteligentni ljudi razumiju da bi pokretanje izgradnje infrastrukture uveliko promijenilo ekonomsku situaciju i osiguralo mnogo višu stopu rasta. To je primarni cilj programa, jasno piše da nam cilj nisu mjere štednje i fiskalna konsolidacija, štaviše, fiskalna situacija nije loša. Mi smo se zapravo ovdje fokusirali na činjenicu da nema dovoljno provedbe strukturnih reformi neophodnih za boji rast. Također, jako je veliko poresko opterećenje na rad u Federaciji BiH i smatramo da je to jedan od razloga zašto formalno zapošljavanje pati, a to je sektor u kojem se zapošljavaju mladi i obrazovani ljudi. Da bi se omogućilo otvaranje više radnih mjesta, smatramo da treba, a i Vlada to želi, smanjiti opterećenje rada na tridesetak posto. Još jedno pitanje o kojem smo razgovarali, što je na neki način izazov kada radite u fragmentiranoj zemlji, jeste trošak poslovanja. U takvom prostoru trošak je veći u odnosu na druge zemlje, a jedan aspekt toga jeste harmonizacija i racionalizacija parafiskalnih nameta kojih ima mnogo i čiji iznosi variraju.

STAV: Izgradnja autoputeva u direktnoj je vezi sa Zakonom o akcizama. Čini se da je to pitanje prestalo biti pitanje poreza i infrastrukture i postalo pitanje političke borbe između pozicije i opozicije u RS-u. Kako to komentirate?

ILAHI: Meni je jako teško komentirati politiku. Razgovarali smo s predstavnicima vlasti na svim nivoima. Svi razumiju koliko su važne ove investicije i mislim da zaista i žele da se dođe do tih investicija. Međutim, usvajanje ovog zakona u parlamentu trenutno je veoma teško postići. Koliko smo mi shvatili, predstavnici vlasti ponovo će pokušati, i nadamo se uspjeti, to bi bilo veliko postignuće za zemlju u cjelini, što bi pomoglo da zemlja krene putem ekonomskog rasta i otvaranja radnih mjesta.

STAV: Kako gledate na činjenicu da su RS i njen budžet, iako je RS jednostavniji po uređenju, u lošijoj poziciji nego FBiH, koja je dosta kompliciranije uređena?

ILAHI: U potpunosti ste u pravu. Njihove fiskalne strukture potpuno su različite. Treba imati na umu, što se tiče FBiH, nekoliko tema koje su važne. Prvo, došlo je do napretka u smislu ograničavanja izdvajanja za plate na nivou Vlade FBiH. To je dovelo do poboljšanja fiskalne pozicije. Naša prvobitna namjera bila je da uštede ostvarene na taj način budu usmjerene na kapitalna ulaganja. Do toga nije došlo, zato imamo akumulaciju suficita. Druga stvar, na nivou Vlade FBiH stvari izgledaju dosta dobro, ali kada sagledate niže nivoe vlasti, nisam baš siguran da stvari izgledaju ružičasto. Kad gledamo FBiH, vidimo da tu ima obaveza koje nisu u prvi mah vidljive, postoje određene neizmirene obaveze, neplaćena dugovanja, između ostalog, neplaćeni doprinosi za PIO preduzeća u državnom vlasništvu. Dakle, kada sve sagledamo, ima mnogo duga koji nije vidljiv i može dovesti do situacije u kojoj porezni obveznici moraju plaćati ta dugovanja.

STAV: Govorimo o potrebi sagledavanja stanja u državnim preduzećima zbog njihovog lošijeg poslovanja. U čemu je tolika razlika između državnih i privatnih preduzeća, pa jedna stagniraju, a druga napreduju?

ILAHI: To je teško pitanje, ali imam određene ideje zašto je tako. Državna preduzeća imaju više zaposlenih nego što se realno može opravdati nivoom njihovog poslovanja, što samo po sebi stvara strašan stres na finansijske resurse preduzeća. Ta vrsta finansijskog stresa sprečava državna preduzeća da ulažu u unapređenje, rast i širenje, dok je u privatnim preduzećima mnogo fleksibilnije, posluju onako kako im tržište nalaže i prilagođavaju se prema potrebi.

STAV: Kako biste ocijenili rad vlada u Bosni i Hercegovini u smislu ispunjavanja preuzetih obaveza iz aranžmana s MMF-om ocjenama od 1 do 10?

ILAHI: Ne mogu ocijeniti. Ali hajmo se zapitati šta je sve implementirano, a šta nije u proteklih od 12 do 18 mjeseci. Odgovor na to pitanje zaista je važan. Ima mnogo stvari koje se dešavaju ispod površine, posla koji se radi, a što nije odmah evidentno, međutim, dešava se i da taj posao ostane i nezavršen isto ispod površine. Ali ima i stvari koje smatram postignućem. Naprimjer, jedna od naših prethodnih mjera na početku programa bilo je donošenje novih modernih zakona o radu. Budžeti su stabilni, postoji makroekonomska stabilnost, ograničena su izdvajanja za plaće, a usvojeni zakoni o dobiti u entitetima. U finansijskom sektoru usvojeni su zakoni o bankama i agencijama za bankarstvo, ostaje još zakon o osiguranju depozita, i time će biti kompletirano moderniziranje bankarskog sektora. Sve banke su do sada završile procjenu kvaliteta aktive, to je vrlo pozitivan razvoj događaja. Sve što je ustanovljeno da treba popraviti banke već rade na tome. Na kraju, svjedočili smo sve boljoj saradnji agencija za bankarstvo i pokušaj da se zajednički suzbije rizik od fragmentiranog ekonomskog prostora. To su bile dobre vijesti. Čega nema? Rast koji smo predviđali prije godinu nije se desio. Nije bilo investicija u javnu infrastrukturu, nisu smanjeni porezno opterećenje rada i parafiskalni nameti. Nije se desila modernizacija entitetskih razvojnih banaka kako one ne bi predstavljale rizik za finansijski sektor, zatim je tu i pitanje telekoma, ali i općenito preduzeća u državnom vlasništvu, u kojima se mora sagledati situacija.

PROČITAJTE I...

Svakog 4. decembra od 1993. godine do danas pripadnici Diverzantskog odreda “Dido”, uz svog komandanta brigadira Seada Rekića i saborce iz drugih jedinica, okupe se na Brezovači u podnožju Igmana kako bi odali počast dvojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine: Adnanu Došliću i Samiru Bećiroviću. Ekipa časopisa Stav ove je godine boravila s njihovim saborcima, bilježeći kazivanja o dvojici mladića koji se nisu štedjeli u borbi za odbranu BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!