RUŠENJE MITOVA (3): JESU LI BOŠNJACI DUŽE BILI MUSLIMANI

Unatoč tome, postoje i u bošnjačkim i u nebošnjačkim krugovima, u medijima, među političarima i intelektualcima tendencije da se sadašnji naziv negira. Zato i dalje, naporedo s terminom Bošnjak, čitamo i slušamo o bosanskim M(m)uslimanima, muslimanima, Muslimanima, Bošnjacima-Muslimanima, Muslimanima-Bošnjacima...

Iako je 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu utvrđeno da je Bosna i Hercegovina “i srpska, i hrvatska, i muslimanska”, vlastima nove Jugoslavije trebat će skoro punih 25 godina da prihvate da se to “muslimanska” odnosi na naciju, a ne na vjersku skupinu.

Tek krajem maja 1968. godine Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine (CKSK BiH) zaključuje da je “praksa dokazala štetnost raznih oblika pritisaka i insistiranja iz ranijeg perioda da se Muslimani u nacionalnom pogledu opredjeljuju kao Srbi, odnosno Hrvati, jer se i ranije pokazivalo, a to i današnja socijalistička praksa potvrđuje, da su Muslimani poseban narod”.

Rješenje koje se u tom trenutku pronalazi za imenovanje dotadašnjih muslimana kao nacije promjenom malog početnog slova u veliko činilo se tada logičnim i najjednostavnijim. A s obzirom na reakcije koje će uslijediti, naročito na one iz Beograda, svaka druga ideja o imenovanju u tom trenutku bila je gotovo utopijska.

Od tada će proći narednih 25 godina pa će usred agresije na Bosnu i Hercegovinu, u opkoljenom Sarajevu, Bošnjački sabor na zasjedanju 27. i 28. septembra 1993. godine donijeti odluku o promjeni imena iz Muslimani u Bošnjaci. Dakle, službena upotreba naziva Musliman i naziva Bošnjak vremenski će uskoro biti izjednačena. Po dvadeset pet godina.

Unatoč tome, postoje i u bošnjačkim i u nebošnjačkim krugovima, u medijima, među političarima i intelektualcima tendencije da se sadašnji naziv negira. Zato i dalje, naporedo s terminom Bošnjak, čitamo i slušamo o bosanskim M(m)uslimanima, muslimanima, Muslimanima, Bošnjacima-Muslimanima, Muslimanima-Bošnjacima…

Dodaju li se tome kontinuirano i snažno negiranje bosanskog jezika i pojačana islamofobija, kao i niz drugih unutrašnjih, ali i ukupnih geopolitičkih odnosa, te imajući na umu da živimo u godini koja je opet 25. od posljednjeg važnog događaja za nacionalnu posebnost i identitetarni razvoj Bošnjaka, nipošto ne treba gubiti iz vida riječi koje je u jednom nedavnom postu na Facebooku, na usta svog književnog junaka Nurije, kazao Abdulah Sidran: “Bošnjaci su narod sa istorijskim pravom na paranoju, ali ga nedovoljno koriste.”

PROČITAJTE I...

“Mogla sam i ja otići kao i mnogi. Nije ova država lahka za život, ali i studenti iz Njemačke idu u Francusku da studiraju, odlaze ljudi odsvakuda, traže nešto bolje. Ali ti kao insan ne možeš pobjeći od sebe, možeš samo ponijeti dio sebe. U ovoj situaciji ne treba bježati, po čemu smo mi poznati, nego treba rješavati probleme, treba ovdje najbolje što možeš raditi svoj posao. Možda bi nam, kada se ne bismo predavali olahko, bilo bolje”

Činjenica da bosanskohercegovačka dijaspora godišnje ulaže oko 1,57 milijardi eura u Bosnu i Hercegovinu govori o njenoj veoma važnoj ulozi u ekonomskom razvoju ove zemlje. Kao najveći ulagač, dijaspora bi trebala mnogo više utjecati na procese u zemlji svog porijekla, ali to nije slučaj. Na izborima 2014. godine pravo glasa iskoristilo je svega 30.000 državljana Bosne i Hercegovine koji žive van granica domovine, što je poražavajući podatak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • sead 27.03.2018.

    samo želim reči da svodženje jednog naroda na vjersku zajednicu je interes največeg značenja za srbiju i nastavak genocida nad Bošnjacima,zato se negira Bosanski jezik,negira se država Bosna .Musliman je vjerska odrednica a gdje piše da neki Bošnjak treba biti vjernik,ali kad te svedu na vjersku zajednicu uvjek ostaje mogučnost da si Srbin ali Islamske vjere ali kad si Bošnjak onda te pred strancima ne mogu optužiti za Islamski terorizam.,zato se stalno forsira musliman u nastupima srpskih političara

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!