RUŠENJE MITOVA (3): JESU LI BOŠNJACI DUŽE BILI MUSLIMANI

Unatoč tome, postoje i u bošnjačkim i u nebošnjačkim krugovima, u medijima, među političarima i intelektualcima tendencije da se sadašnji naziv negira. Zato i dalje, naporedo s terminom Bošnjak, čitamo i slušamo o bosanskim M(m)uslimanima, muslimanima, Muslimanima, Bošnjacima-Muslimanima, Muslimanima-Bošnjacima...

Iako je 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu utvrđeno da je Bosna i Hercegovina “i srpska, i hrvatska, i muslimanska”, vlastima nove Jugoslavije trebat će skoro punih 25 godina da prihvate da se to “muslimanska” odnosi na naciju, a ne na vjersku skupinu.

Tek krajem maja 1968. godine Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine (CKSK BiH) zaključuje da je “praksa dokazala štetnost raznih oblika pritisaka i insistiranja iz ranijeg perioda da se Muslimani u nacionalnom pogledu opredjeljuju kao Srbi, odnosno Hrvati, jer se i ranije pokazivalo, a to i današnja socijalistička praksa potvrđuje, da su Muslimani poseban narod”.

Rješenje koje se u tom trenutku pronalazi za imenovanje dotadašnjih muslimana kao nacije promjenom malog početnog slova u veliko činilo se tada logičnim i najjednostavnijim. A s obzirom na reakcije koje će uslijediti, naročito na one iz Beograda, svaka druga ideja o imenovanju u tom trenutku bila je gotovo utopijska.

Od tada će proći narednih 25 godina pa će usred agresije na Bosnu i Hercegovinu, u opkoljenom Sarajevu, Bošnjački sabor na zasjedanju 27. i 28. septembra 1993. godine donijeti odluku o promjeni imena iz Muslimani u Bošnjaci. Dakle, službena upotreba naziva Musliman i naziva Bošnjak vremenski će uskoro biti izjednačena. Po dvadeset pet godina.

Unatoč tome, postoje i u bošnjačkim i u nebošnjačkim krugovima, u medijima, među političarima i intelektualcima tendencije da se sadašnji naziv negira. Zato i dalje, naporedo s terminom Bošnjak, čitamo i slušamo o bosanskim M(m)uslimanima, muslimanima, Muslimanima, Bošnjacima-Muslimanima, Muslimanima-Bošnjacima…

Dodaju li se tome kontinuirano i snažno negiranje bosanskog jezika i pojačana islamofobija, kao i niz drugih unutrašnjih, ali i ukupnih geopolitičkih odnosa, te imajući na umu da živimo u godini koja je opet 25. od posljednjeg važnog događaja za nacionalnu posebnost i identitetarni razvoj Bošnjaka, nipošto ne treba gubiti iz vida riječi koje je u jednom nedavnom postu na Facebooku, na usta svog književnog junaka Nurije, kazao Abdulah Sidran: “Bošnjaci su narod sa istorijskim pravom na paranoju, ali ga nedovoljno koriste.”

PROČITAJTE I...

Narod Bosanske krajine ne smije ostaviti prostora historiji da proizvoljno tumači povode i uzroke agresije, te opseg, efekte i ratne domete 5. korpusa. Stoga su činjenice istaknute u monografiji nepobitna istina kojom želimo staviti tačku na i, poručio je Malkoč

Taj hram spominje turski popis iz 1548. godine u nahiji Jasenici. Ne spominje je sumarni popis iz 1533. godine pa je morala nastati između tih dvaju popisa, a za vrijeme turskog gospodstva. Izgrađen je na ničijoj zemlji, na visoravni koja dominira područjem tadašnjih i sadašnjih naselja iz njene okoline, ondje gdje danas skoro da ne vodi ni jedan put, između pravoslavnih sela Potpeć i Jasenica, katoličkog sela Straža i muslimanskih sela Podorašje i Zahirovići

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!