Novi broj

Najbolju šansu za provođenje svojih ciljeva HDZ je do sada vidio u (zlo)upotrebi stanja na bošnjačkoj političkoj sceni. Manipulirajući pojedinim akterima i sukobljavajući bošnjačke stranke jedne protiv drugih, ostvarivao je svoje partikularne interese. Bilo kakva bošnjačka politička kohezija ili barem zajednički stav ne idu u prilog onome što HDZ zaista želi, pa je, stoga, uprkos određenim ustupcima s bošnjačke, odnosno s probosanske strane, pruženoj ruci i pozivu na dijalog, nastavljeno s uobičajenom licemjernom HDZ-ovskom propagandom.

Za identifikaciju političkog programa i usmjerenja PDA bitno je što se ta stranka prilikom svog osnivanja jasno opredijelila da joj je Radončićev SBB koalicijski partner i da u osnivačkom startu PDA koristi iskustva SBB-a, među koja spada i činjenica što Kukić i njemu lojalni stranački kadrovi ističu da će slijediti ideju osnivača SDA Alije Izetbegovića. Na isti je način u početku osnivanja SBB-a govorio Radončić, koji već duže vrijeme putem svog Dnevnog avaza i na druge načine napada Aliju Izetbegovića optužbama da je dijelio BiH i da je bio na čelu bošnjačke državne mafije.

SDA, za razliku od drugih stranaka koje tek uvjetno možemo nazvati bošnjačkim, jedina u sebi integrira i nacionalno i nadnacionalno, i probošnjačko i probosansko. Pozitivno je da SDA nije pala u zamku zanemarivanja, utapljanja i zamjenjivanja nacionalnog identiteta nauštrb fluidnih i iluzornih ideja integralnog bosanstva na koje druga dva naroda za sada neće pristati ni pod kojim uvjetima.

Tokom skupa u Neumu više je puta istaknuto, od brojnih govornika, da je Ustav BiH nametnut i, kao takav, nema legitimitet jer nije usvojen od zakonodavnih tijela BiH, nije objavljen u Službenom glasniku niti je preveden na službene jezike. To je, dakle, novi nivo, udaranje na ustavni poredak, a ujedno traženje da se vrate odredbe iz Ustava koje su izmijenili visoki predstavnici.

Saslušanje Mustafe Busuladžića oficiri OZNA-e započeli su krajem aprila 1945. godine bez prisustva advokata i bilo kakve pravne zaštite, a privid pravičnosti tog isljeđivanja pokušali su stvoriti tjeranjem Busuladžića da svaku stranicu svog iskaza parafira potpisom. S obzirom na to da su metode OZNA-e, kasnije UDBA-e, dobro poznate, bez sumnje zaključujemo da je Busuladžić kao “narodni neprijatelj” svoj iskaz dao pod teškim fizičkim i mentalnim zlostavljanjem.

Stvarno, šta je nama 1. mart? Kako ga obilježavamo, osim što državne, federalne i kantonalne institucije izvjese zastave, naravno, niko ko nužno ne treba ne radi, prave se “mostovi” da se spoji dan s vikendom ako je ikako moguće, bude protokolarnih sjednica i drugih svečarskih događaja koji su počesto svedeni na komorne institucionalne domjenke.

Stječe se utisak da su se “građanski” komentatori već pomirili s time, da je to za njih normalno stanje, da većinski srpske i hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini vide kao strane države i da sve to, prema tome, ne zaslužuje njihov komentar, a kamoli harangu. Ispada da je za takve presudno političko pitanje šta će biti s većinski bošnjačkim prostorima, tj. da je jedina borba vrijedna truda ona da se spriječi zaživljavanje i opstanak bilo kakve bošnjačke posebnosti na ostacima ostataka Bosne i Hercegovine. Da li ustvari svjedočimo “građanskom” odustajanju od cjelovite Bosne i Hercegovine i političkoj, kulturološkoj i ideološkoj borbi za većinski bošnjačke prostore.

Već je odavno jasno šta HDZ zamjera Šerifu Isoviću. Najvažnija je zamjerka to što se usudio dirnuti u kladionice, odnosno tražiti izmjene Zakona o igrama na sreću i povećanje poreza kladionicama. Iako zakoni nisu prošli u Parlamentu i nisu bili onakvi kakve je Porezna uprava predlagala, to je bilo dovoljno da Isović za HDZ bude neprijatelj. Treba li uopće spominjati da je HDZ “svetac zaštitnik kladioničara”, koji uglavnom dolaze iz zapadne Hercegovine. Grijeh Isovića jeste i to što su se u posljednje vrijeme inspekcije počele ukazivati i u Međugorju, a i ostalim hercegovačkim gradovima.

„Čović je očito uvjeren da se Evropa, za razliku od '83. godine, kada je grmjelo iz Helsinškog komiteta i drugih institucija za zaštitu ljudskih i građanskih prava, danas lakše pali na takve priče. Isticanjem opasnosti od bošnjačkih namjera u stvaranju nekakve islamske države, Čović zapravo, nastoji toj istoj Evropi nabrzinu zamazati oči, kako bi njegov nedavni orkestralni napad i uvrede na račun evropskih temeljnih institucija što prije bio pospremljen u prostor zaborava“, stoji u članku novog Stava.

Podržite nas na Facebooku!