Novi broj

Jedna od središnjih tema 202. broja Stava je skandal sa neizdavanjem svjedočanstava učenicima sarajevskih škola zbog naziva jezika kojim djeca govore. Stav donosi članak o tome kako su kantonalne vlasti riješile taj problem, te autorski tekst Halida Bulića.

Broj 201, prvi u 2019. godini, donosi priču o Seadu Bekriću, čije su oči utkane u temelje Republike Srpske. Sead Bekrić teško je ranjen 12. aprila 1993. godine u Srebrenici od eksplozije granate na igralištu ispred škole. Od posljedica ranjavanja četrnaestogodišnji Sead izgubio je vid, a potresni snimci i fotografije tada su obišli svijet i postali jedan od sinonima patnje i stradanja za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Sead Bekrić u razgovoru za Stav pričao je o životu prije rata, o ratnim dešavanjima, ranjavanju i životu nakon ranjavanja.

Iako je preživio strijeljanje, Fahrudin Muminović umalo opet nije izgubio život, i to u bolnici u Zvorniku. Prema saznanjima haških istražitelja, jedna ili dvije medicinske sestre, koje su tada radile u bolnici, nisu bile nimalo sretne zbog činjenice da im je na brigu predato muslimansko dijete iz Srebrenice.

Parada ponosa jeste festival slobode, javni iftar manifestacija je isključivosti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam, dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih neistomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno

„Pravo lice ljevice“ jedna je od tema novog izdanja Stava.  Do sada smo slušali samo populistička prenemaganja tipa: prošla vlast zapošljavala je stranačke aktiviste, na pozicije su postavljani podobni kadrovi, poslovi su se davali firmama bliskim Stranci. Iz takvih objašnjenja da se zaključiti da će nova vlast raditi sve suprotno, odnosno, da će zapošljavati i imenovati kadrove koji ne pripadaju njihovim strankama. Ako to bude tako, u javnim će preduzećima raditi i njima upravljati uglavnom dosadašnji SDA-kadrovi. To se u književnosti naziva paradoks.

“Načela jednakosti, koja je proklamirao ZAVNOBiH na svojim zasjedanjima, uvijek trebaju biti glavni principi naše države Bosne i Hercegovine. Nažalost, neki u svojim glavama ne mogu odvojiti antifašizam i borbu protiv okupatora od Partije i njenih ideoloških komunističkih načela. Principi ZAVNOBiH-a, kada je riječ o Bošnjacima, bili su izdani upravo od takvih već 1946. godine. Sada bi ideološki sljedbenici Komunističke partije željeli da mi o tome ne govorimo”

“Takva sudbina Bosne, zemlje na granici svjetova, stalna i neprekidna borba za goli opstanak troši ogromno vrijeme i energiju, neophodnu da se jedan etnički kolektivitet ozbiljno bavi sobom i svojom tradicijom. Zato u svemu kasnimo, pa i u onome što je modeliranje vlastitog identiteta. U tom kontekstu, nije neprirodno pomisliti kako smo mi – bosanski muslimani čije je povijesno ime Bošnjaci – u nekim važnim dimenzijama nedovršen narod. Poduhvati kakav je Edicija “Bošnjaci” zbog toga imaju epohalnu vrijednost i značaj”, kaže, između ostalog, Sidran.

Fenomen sklapanja neprincipijelnih političkih koalicija na nivoima nekih od kantona Federacije BiH, među strankama koje slobodno možemo nazvati izbornim gubitnicima, a sve u cilju marginalizacije SDA, nije samo neuobičajeno usiljen nego i sasvim neprirodan proces, barem za našu političku scenu.

Dešavanja iz oslobodilačke akcije “Sana 95” velikim su dijelom predmet optužnice protiv Dudakovića i njegovih ratnih saradnika. Manji dio odnosi se na navodno počinjene zločine nad pripadnicima “autonomaških” snaga ratnog zločinca Fikreta Abdića. Nekoliko je formulacija iz optužnice problematično i bit će zanimljivo vidjeti kako će ih Tužilaštvo BiH dokazivati. To se prije svega odnosi na formulaciju udruženi zločinački poduhvat, kao i na konstataciju da su snage Armije RBiH zauzimale gradove u tom dijelu zemlje.

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!