77

Okolni pravoslavci, koji su u Rataje naseljeni u godinama nakon Prvog svjetskog rata, kazat će da je “Svečev grob”, a muslimani, koji su otjerani početkom posljednjeg rata, govorili su da je ovdje bio sahranjen “dobri čovjek, ashab Isa pejgambera”

Poslije kilavih reakcija na vrlo konkretne vojne prijetnje Turskoj i još anemičnije reakcije na pokušaj puča, vrlo je licemjerno prigovarati Turskoj zbog težnji za osamostaljenjem odbrambenih mogućnosti. Uostalom, kada je riječ o najsavremenijim sistemima protivzračne odbrane, zar nije nelogično da druga po veličini NATO armija zavisi od “(ne)milosti saveznika” poput Holandije ili Njemačke

Da je SPC zaista željela promovirati pravoslavno hrišćanstvo i boriti se za slobodu vjere, tada bi svoju slavu imao svaki grad u kojem postoji pravoslavna crkva. Ovako, s krsnom slavom samo onih gradova u kojima su Srbi većina i koji se percipiraju kao ekskluzivni srpski politički prostor, crkva pokazuje da nije baš najbolje razumjela svoju ulogu

Ne pitamo se što smo učinili da jače investitore privučemo, a kada investicije napokon krenu, opet se javljaju dušobrižnici našeg bogatstva, koje je dobrano umanjeno našom nebrigom, da nas, prosvijetljene kakvi već jesmo, upozore na pogubne strance iz arapskih zemalja. Oni su došli, zamislite, ulagati svoj novac u naše bogatstvo i naš razvoj

Upravo kada su svatovi izašli na Pile, Zuki prilazi Mirko Đekić, ondašnji glavni urednik beogradskog NIN-a, i donosi vijest da je na svoje ljetnje odredište stigao Vlada Bulatović, poznatiji kao VIB. Čuvši za tu vijest, Zuko okrenu leđa svatovima, a i ja za njim, te s Mirkovim autom pravac prema Herceg-Novom

Hutbe su mu bile veoma posjećene. Tada je to značilo da je hatib zanimljiv, a ne kao danas, kad ljudi nemaju gdje otići pa su primorani slušati sve i svašta – samo zato što su vjernici. Nije trpio nered te bi često pobacao obuću ako nije bila lijepo složena pred džamijom. Poslije bi nesretne džematlije dozivale prolaznike da im donesu cipele s ulice i tramvajske pruge

Sjedim sam, a volio bih se naći s Daveom, da spucamo bagel u East Willageu i siti se ispričamo, iako više nisam siguran ko smo to “mi”. Pade mi na pamet njegovo pisanje. Kako bih volio da sam barem jednom pročitao to što je bacio u smeće. A onda odlučim napraviti isto, nažvrljati prvo šta mi padne na pamet bez ikakvog redigiranja, da osjetim možda neku korist od toga, da mi dan počne drugačije, da prepustim da sve oteče

Podržite nas na Facebooku!