STAV

„Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom.“

Jedan se okreće prema kibli, u čemu je sadržano sve što treba biti sadržano za dostojanstven hod jednog muslimana (u odnosu prema sebi, u odnosu prema različitom), a drugi nema potrebu da se okrene ničemu što nije u stanju da se prilagodi njegovim potrebama.

Zlate Krkić najstarija je žrtva genocida u Prijedoru. Posljednji je put živa viđena u Kozarcu, u proljeće 1992. godine. Od tada se za nanu Zlate ništa ne zna. Uz 25. godišnjicu genocida u Prijedoru, uz Dan bijelih traka Stav donosi priču Satka Mujagića o nani Zlate, iz njegove knjige u nastajanju.

U 116. broju za Stav govori David Kamhi, profesor violine i bosansko-sefardski intelektualac. U razgovoru pod naslovim „Drage komšije, Ramazan šerif mubarek olsun – u ideji su Bosne spas i izlaz“, Kamhi, između ostalog, kaže: "Drage komšije, spas i izlaz u jednoj su riječi: Bosna."

Suština prijedloga jeste u tome da se Dragan Čović javno, prijedlogom izmjena Izbornog zakona BiH, odriče Hrvata u Sarajevu, Tuzli, Zavidovićima, Maglaju, Lukavcu, Srebreniku, Gradačcu, Tešnju, Zenici, Kaknju, Visokom... Njihov glas ne vrijedi ništa. Bez obzira na to kako oni glasali, za Čovića ili protiv njega, njihov glas u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ne bi mogao biti uzet u obzir.

Kada su prije nekoliko godina vidjeli da njihova fabrika tone u gubicima, sindikalisti, laboranti i tehnolozi uzeli su stvar u svoje ruke: istjerali su upravu i počeli mukotrpnu borbu čiji je ishod bio krajnje neizvjestan do kraja aprila ove godine. Tada je bh. kompanija “Bingo” ponudila da kupi “Ditu” za 7,7 miliona KM. Put do ove opcije bio je dug, a ponekad se činio i besmislenim

Izostanak imenovanja zajedničkog jezika dokaz je da ova zbrda-zdola sastavljena skupina, u najvećem broju nelingvista, još nema hrabrosti iskreno se suočiti s javnošću, koja čeka da alfa i omega cijelog projekta Snježana Kordić pošteno stane uz svoju dugogodišnju ideju o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku – pa kom opanci, kom obojci.

"Bošnjački predstavnici, naročito građanski orijentirane stranke, zaziru od osovine Dodik – Čović, nisu spremni izaći u susret zahtjevima HNS‑a jer se boje novih blokada i ucjena ako im se takvi mehanizmi daju u ruke. Hrvati to doživljavaju kao majorizaciju, tvrde da Bošnjaci biraju i svoje i njihove predstavnike, da time uzimaju sebi ono što pripada Hrvatima, i tako ukrug."

Podržite nas na Facebooku!