Stajališta

Bosna je bila na udaru krajem prošlog stoljeća; danas je to Sirija, jedan od najautentičnijih svjedočanstva kontinuiteta objave i kur’anski poželjnih interakcija različitih svjetonazora, kultura i tradicija. Na udaru je i Iran, koji ima drugu po snazi jevrejsku zajednicu na Bliskom istoku, što je malo poznato i što se, naravno, nastoji sakriti jer se konfrontira tezi o nemogućnosti zajedničkog života. I, naravno, Turska, koja za taj “demokratski svijet” u vrijeme vojne vlasti nije bila problem, ali danas to jeste, kada je dobila demokratski izabranu vlast i krenula stazama općeg prosperiteta.

Kako pokušaji zatiranja Bošnjaka ratom nisu ostvareni, a izrastanjem Bošnjaka u apsolutnu većinu stanovništva te njihovom afirmacijom kao nacionalnih manjina u susjednim državama, bile su potrebne druge metode odnarođivanja. Nametnuta je diskusija o “zajedničkom jeziku” i “bosanskoj naciji”. Zbunjujući Bošnjake, ona služi srpskoj i hrvatskoj velikodržavnoj politici, stvarajući identitarne dileme i odgađajući nacionalnu konsolidaciju i punu afirmaciju

Lijepo je bilo biti umjetnik koji još nije osjetio stvarnu realnost i brutalnost internacionalne scene. A kako ništa nisam znao o strani umjetnosti koja se odnosi na biznis, sve je mirisalo na debeli kolaps nakon što stipendija presahne. Nespreman na izazove tegobnog i laktaškog svijeta savremene umjetnosti, a bez realne mogućnosti povratka u društvo iz kojeg sam otišao, krenuo sam praviti smeće i tražiti kompromise

Kišonosni oblaci došli su iz pravca Majevice, a od oluje ni traga. A bila je tako sigurna i samouvjerena, tako sigurna da sam skoro povjerovao kako Majevica postoji samo zato da bi nam olujni vjetrovi s nje skršili stabla i porušili krovove – bilo je zadnje na šta sam pomislio, a potom sve oko mene naglo izgubi konture i poput plašta prekri me teška tišina i uspokojavajuće magline sna

Kad je kafanska pjesma, što se trudila da bude nalik na sevdalinku, preplavila svijet i slušaoce, veliki su pjevači čuvali i sačuvali, a kasnije i prisvajali neke sevdalinke. Sjećam se, iz djetinjstva i mladosti (pamtim ih i čujem u svom uhu), glasova nepoznatih i poznatih pjevačica i pjevača

Prvi i drugi slave zločince i onog i ovog rata, fašiste onog i ovog doba, međusobno se prozivajući za kolaboraciju i zločine. Treći, koje se iz tzv. građanskog bloka stranaka prozivaju za fašizam, obnavljaju partizanska groblja u Mostaru i čiste spomen-obilježja antifašizma u Sarajevu, jer ne zaboravimo da je JU Muzej “Alija Izetbegović” uz pomoć aktivista iz mladeži SDA i političkih predstavnika ustanova iz kantona pod kontrolom SDA pred 6. april očistila zapuštene Vrace. Rade ono što, recimo, ljevici i građanskim strankama nije palo napamet

Ništa nije toliko neistinito kao jezik koji bježi od jezika. Taj se jezik sve više pretvara u pepeo, u pepeo nad našim glavama, taj jezik u kojem je sve buduće: buduća sreća, buduća bogatstva, buduća budućnost... Istiniti istraživači jezika, međutim, znaju da je u njemu živo i prošlo i sadašnje i buduće

Spuštamo se ka gradu uskom, kaldrimisanom cestom i slušamo dragu mi Dedićevu pjesmu O, mladosti. Arsen rezignirano lamentira nad proćerdanim prilikama u mladosti, a ja, opet, pomislih kako su takve lamentacije, naročito u zrelim godinama, i patetične i besmislene: propuštene su prilike prošle, neće se vratiti, baš kao ni mladost, i to je sve

Podržite nas na Facebooku!