Sport

Kako se onda u bh. fudbalu može desiti da nakon tog roka u jednoj do ranijih sezona predsjednik Čelika moli sve kojima je ovaj klub u srcu da se skupi potreban novac za podmirenje obaveza prema pojedinim igračima? Kako se moglo desiti da javno predsjednik Slobode izjavi kako je “klub prevaren, ali da će izmiriti obaveze”, isto tako nakon zadanog roka?

Publika i osjećaj življenja s publikom krasili su “Jedinstvo”. Sve utakmice, i pobjede i poraze, proživljavale smo zajedno. Publika nas je dizala iz poraza, a titula prvaka Evrope teško je opisiva. Neki dan sam ponovo gledala tu utakmicu i pitam se da li smo uopće bile svjesne šta smo napravile, prisjeća se Mara Lakić-Brčaninović

Grehota bi bila ne spomenuti veliku istinu. Taj momak nikada nije prestao davati sve od sebe za BiH i da je tu pokazao istinski karakter. Uvijek je dostupan selektorima i daje svoj maksimum pod bh. zastavom. Tim je više opravdana briga za Damirovu formu. Nastavi li se njegov pad igre, padat će i naša reprezentacija.

Pred Eurobasket 1993. godine u Njemačkoj, samo tri bosanskohercegovačka igrača igrala su i živjela izvan BiH. Ostali su bili u Bosni i trebalo ih je okupiti, prebaciti van zemlje i spremiti za turnir. I to je osnova dokumentarnog filma The Long Shot, kojeg u Bosni i Hercegovini snima španski novinar i scenarista Álvaro González-Aller. Te 1993. godine tim kojeg je s klupe predvodio selektor Mirza Delibašić osvojio je osmo mjesto na prvenstvu, a Sabahudin Bilalović bio je najbolji strijelac turnira

Sabrina želi da Sarajevo opet bude bh. klub, a Valentin Ilievski, direktor svih direktora, za sada to ne postavlja kao težnju. On bi opet gradio stadion. Za koga samo, nije se izjasnio. Tribine su prazne, momče makedonsko!

Edis Mulalić, sveznalica i djelitelj lekcija, ponaša se, u najmanju ruku, kao čovjek koji je osvajao prvenstva i kupove kao trener. A, ustvari, bilanca je jasna. Radeći kao trener, Željezničar nije doveo do Evrope, sačuvao je crnogorski Dečić od ispadanja, a Mladost je spustio stepenicu niže, pa je igrao ligu za opstanak.

Takav kakav je, Čelik je bio dugo zatvorena knjiga; tavorio u prosjeku bh. fudbala, a kuća je ostajala bez jedne po jedne cigle, blizu urušavanja. Nije li čudno da u klubu nestaje dokumentacija, da gotovo niko više ne može napraviti ozbiljnu analizu o tome koliko zaista ovaj klub duguje. A neko je radio u tom klubu i neko je sklonio dokumentaciju. Nekome je bila dostupna, navijačima sigurno nije.

Jedina su navijačka grupa koja je zadržala komunistički naziv, mada je zamisao bila sasvim drugačija. Krajnost. Ne ulazeći u ideološke poglede osoba koje su sebe nakon Drugog svjetskog rata nazivali “Križari” i sakrivali se u planinama i pećinama, njih su komunisti zvali “Škriparima”. Dakle, ta grupica mladih ljudi opredijelila se za komunističko kumstvo njihovom imenu, a to ponajbolje govori koliko ni sami ne znaju koja im je misija.

Sloga iz Siminog Hana ima stadion, a on ima Slogu. Taj njegov stadion nije ništa drugo nego kavez koji dobro dođe da sudija ne bi mogao pobjeći kada ga “zaganja” lokalna ekipa pošprajcana domaćom lozom. Trebao bi se Husić postidjeti tim društvenim parama izgrađenim, ali ipak sada njegovim betonskim kavezom.

Podržite nas na Facebooku!