Svijet

Anadolija je izvijestila da je Biro za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala pri kancelariji glavnog istražitelja Istanbula ustanovio da su četverica od osmerice bjegunaca u noći 15. jula 2016. godine imali telefonski kontakt s dvojicom članova pučističkog tima koji je poslat u Maramaris sa zadatkom da ubije predsjednika Republike Turske. Kao što sada znamo, vidimo da to nije dojmilo Ustavni sud Grčke

Hrpa je gluposti napisana i/ili emitirana u inostranstvu glede ovih ustavnih promjena. Najveći je bauk, naravno, prodavan kako Erdoğan mijenja sistem u predsjednički da bi proširio svoju moć. Da je ova mantra istinita, do sada bi vladao univerzumom. Vajni “analitičari” nisu ni zavirili u postojeći Ustav da vide kakva (ogromna) ovlaštenja, a bez krivične (odnosno bez ikakve) odgovornosti ima predsjednik republike, a koja se ovim amandmanima uvodi

Ako treba nekog kriviti za to što ostrvo nije ujedinjeno, postoji bolji kandidat – kombinacija UN-a i Evropske unije. Posljednji put kada je ujedinjenje bilo nadohvat ruke, aprila 2004. godine, planom tadašnjeg generalnog sekretara UN a Kofija Annana, koji su oba društva trebala prihvatiti na simultanim referendumima u grčkom i turskom dijelu Kipra, Evropska unija minirala je plan obećanjem grčkom dijelu da će biti primljen u Uniju bez obzira na ishod tih referenduma

Analitičari ističu da se Republikanci nadaju da će Trumpove radikalne ideje biti blokirane iskusnim članovima kabineta koji će zauzeti konvencionalnije stavove bliske partijskim linijama. To se trenutno pokazuje kao dobitna kombinacija, iako je rano govoriti o tome kakav će njihov odnos biti kada u konačnici preuzmu svoje pozicije

Tekst Roberta Fiska jeste paradigma antiturske propagande, a on je novinarska zvijezda i “autoritet” za pitanja regije – takorekuć brend – pa je stoga korisno pobliže pogledati njegovu paškvilu objavljenu 2. januara pod naslovom Ovo je razlog što se mi na Zapadu ne osvrćemo na mrtve u Turskoj

Zloupotreba terorističkog napada u cilju vrlo polarizirajuće unutrašnje politike gura počinioca u drugi plan, a zapravo postiže željeni cilj (svakog) terorizma. Nema selektivnog terorizma. Bez obzira na to da li se teroristički napad desio u Diyarbakıru, Şanliurfi, Ankari ili Istanbulu, on je uvijek uperen protiv cijelog društva i nastoji pocijepati njegovo tkivo

Rusija smatra da je pad Halepa prilika da se obnove mirovni pregovori, ovog puta bez učešća SAD-a ili Ujedinjenih nacija. Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da blisko sarađuje s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom na uspostavljanju primirja na cijeloj teritoriji Sirije. Istovremeno, Iran najavljuje “oslobođenje” Bahreina i Jemena od “neprijatelja islama”, opisujući “oslobađanje” Halepa kao “islamsko osvajanje“

Nešto kasnije, ispostavlja se da je pohađao gülenističku dopunsku školu (dershane), a kao šlag na tortu došla je informacija da je u Ankari stanovao u stanu Abdullaha Bözkürta, bivšeg dopisnika (gülenističkog) dnevnika Today's Zaman. “Koincidentalno”, Bözkürt, koji je pobjegao iz Turske i živi negdje u Evropi, objavio je na (gülenističkom) propagandom portalu Turkishminute.com, baš prije tri dana, kako ambasade nisu sigurne u Turskoj

U paničnom strahu od izbjeglica, EU se dosjetila najzad da je rat u Siriji njihov najveći izvor, pa je došla na genijalno imbecilnu ideju o “političkom rješenju” sukoba. U osnovi, to je na liniji dosadašnjih rezolucija Savjeta sigurnosti UN-a o “političkoj tranziciji”, s tim što je podsticaj za sukobljene strane da pristanu na “plan” – novac. Gomila novca za obnovu Sirije sa sve Asadom i njegovom zločinačkom vladom na vlasti

Podržite nas na Facebooku!