Svijet

Nakon velikog arapskog osvajačkog pohoda i prelaska na Pirinejski poluotok, Andaluzija je pokrivala mnogo veći prostor od današnje španske pokrajine koja nosi ovo ime. Na vrhuncu moći bilo je to područje koje je obuhvatalo današnji Portugal i gotovo cijelu Španiju. Boravak Arapa na tom prostoru (711–1492) ostavio je značajne i vrijedne tragove na kulturi, arhitekturi, načinu života... Poslije perioda neposredne ovisnosti o Damasku, Andaluzijom su od 9. do kraja 15. stoljeća vladale brojne dinastije. Danas je Andaluzija jedna od 17 španskih autonomnih zajednica, druga je po površini i najmnogoljudnija je autonomna španska pokrajina. Sevilla, sa 700.000 stanovnika, glavni je i najveći njezin grad

Prošle je sedmice u Sarajevu održana prva konferencija u organizaciji nove platforme “Sarajevo Talks by Al Jazeera Balkans” o temi Arapsko proljeće sedam godina poslije. U multimedijalnoj sali Memorijalnog centra “Kovači” o ovoj temi govorili su brojni svjetski i domaći stručnjaci za Bliski istok, na kojem se od 2011. godine dešavaju velike promjene. Od tada su do danas diktatori, ali i demokratski izabrani predsjednici svrgnuti s vlasti. Revolucije protiv vlada prerasle su u oružane pobune, ubijeno je oko 100.000 ljudi, gradovi su razoreni, države su rasturene, a sve je rezultiralo i velikim brojem izbjeglica. Došlo je do stvaranja regionalnih i međunarodnih snaga i do nastanka brojnih konflikata.

Povodom godišnjice ubistva Alda Moroa, a zbog činjenice da živimo u svijetu impregniranim terorizmom, mahom onim “islamskog” predznaka, nije zgoreg podsjetiti se na širi, tek završetkom Hladnog rata otkriven kontekst terorizma u Zapadnoj Evropi prošlog stoljeća. To nam može pomoći u razumijevanju “islamističkog” terora kao fenomena vremena. Dr. Daniele Ganser, švicarski historičar, objavio je 2005. knjigu NATO-ove tajne vojske: Operacija “Gladio” i terorizam u Zapadnoj Evropi. Operacija “Gladio” kodno je ime za tajnu operaciju SAD i Britanije, a kasnije NATO pakta, “iza neprijateljskih linija” u Evropi za vrijeme Hladnog rata

Za kormilom države već je 18 godina, bilo kao predsjednik ili premijer. Putin je na ovim izborima realizirao dosad najbolji rezultat na predsjedničkim izborima. Putin je prvi put izabran za predsjednika 2000. godine s 52,9 posto glasova, drugi put, četiri godine poslije, dobio je 71,3 posto, a godine 2012. dobio je 63,6 posto. Uz to, odaziv na ove izbore bio je viši nego 2012, čime je Putin u ovom trenutku zapečatio svoj snažan položaj. Putin ovim izborom ostaje na čelu države do 2024. godine, kada će imati 72 godine, a ponovnu prigodu za kandidaturu imao bi tek 2030. Na drugom je mjestu s 11,79 posto kandidat komunista Pavel Grudinin, pred ultranacionalistom Vladimirom Žirinovskim, koji je dobio 5,66 posto, i liberalnom novinarkom Ksenijom Sobšak s 1,67 posto

Poseban osjećaj, ako se od cjelokupne posebnosti uopće može otrgnuti poneki komad, imao sam u kvartu Ejub. Nije to zbog predivnog pogleda s vidikovca na kojem je pisao i čuveni Pierre Loti. Nije to ni zbog dramaturškog i slikovitog kazivanja o genijalnosti mlađahnog sultana Fatiha i prenošenju brodova preko kopna. Ne. Tu su, na Ejubu, mezar i turbe našeg Mehmed paše Sokolovića

Teroristički udar u Reyhanlıju bio je jedan od napada u koje je sirijski režim direktno umiješan. Priča je mnogo zloslutnija i ukazuje na sabotažu unutar obavještajnih, policijskih i pravosudnih struktura Turske. Ne treba biti ekspert za Tursku da bi se pogodilo da je sabotaža dolazila od kadrova terorističke organizacije fetulahdžija koji su u te institucije infiltrirani

Partija demokratske unije (PYD) – ogranak PKK-a osnovan 2003. godine – uz pomoć njene oružane milicije (YPG) iskoristila je sirijski rat da nasiljem, ubistvima i protjerivanjem političkih rivala (Kurda) kao i drugih etničkih grupa ostvari “monopol” na pridjev “kurdski”, koji se onda volšebno pretvara u imenicu “Kurdi”, na teritorijama koje im je prepustio Bašar al-Asad

Koliko je rezolucija kojom se događaji iz 1915. godine priznaju kao “genocid nad Armenima” besmislena, pokazuje činjenica da ni Vlada Holandije ne može priznati i/ili prihvatiti to što u njoj piše. Sigrid Kaag, vršiteljica dužnosti ministra inostranih poslova Holandije, objasnila je prije glasanja “pravdoljubivim” parlamentarcima da “Vlada Holandije za takvo što mora imati odluku Ujedinjenih nacija ili odluku međunarodnog suda, poput haške presude o srebreničkom genocidu”

Podržite nas na Facebooku!