Svijet

Ustavne promjene, kada se primijene poslije izbora 2019. godine, imaju potencijal da donesu Turskoj prijeko potrebnu političku stabilnost na duge staze. U kvaziparlamentarnom sistemu tokom 95 godina, umjesto normalnih 20, promijenjeno je čak 65 vlada. Ova dinamična zemlja “vožena” je kao “pod ručnom”, a slabe koalicije otvarale su kapije vojnim pučevima. Želja Zapada da Turska ostane sapeta u nefunkcionalnom sistemu kada jednom više ne bude bilo moguće napraviti većinsku vladu nije prijateljska

Analizirajući parlamentarni sistem Erdoğan je kazao: “Ja sam običan smrtnik. Da li čovjek, koji može svakoga trenutka umrijeti, može pripremiti ovakav sistem za sebe?” Dosad ustaljena praksa prihvatanja/nametanja reformskih promjena kroz državne udare ili oslobodilačke ratove, odašiljala je svijetu predstavu o demokratski nezreloj naciji. Međutim, po prvi put u historiji Republike Turske ustavne promjene su ostvarene opredjeljivanjem naroda referendumskim putem, pod mirnim i prihvatljivim okolnostima.

Ratovi koje vidimo danas, od Ukrajine do Sirije, Libije i Jemena, u suštini se ni po čemu ne razlikuju. Njihova uloga u stvaranju održivog regionalnog poretka, ako je to zaista ono što glavni učesnici planiraju, bit će ograničena, odnosno predstavljat će potpuni neuspjeh i katastrofu

Izvještaj Komiteta za vanjske poslove donjeg doma britanskog parlamenta o tursko-britanskim odnosima, objavljen 25. marta, štivo je koje odražava nerazumijevanje turske političke stvarnosti. Kada se pročitaju izvještaj i prateći materijal, jasno je da se do izvještaja došlo tendencioznom selekcijom, pa ocjena (i osuda) izvještaja od strane turskog ministra za EU Ömera Çelika da je izvještaj jednostran dođe kao veoma umjerena

Animozitet prema Turskoj počeo je kada je Turska isplatila dug Međunarodnom monetarnom fondu. To vrijeme koincidira s najavom i počecima velikih infrastrukturnih projekata. Bar jedan od tih projekata (ali sigurno nije jedini) veoma iritira i glavne evropske protagoniste spomenutog animoziteta, Njemačku i Holandiju – izgradnja trećeg aerodroma u Istanbulu

Nastavi li se s devalvacijom evropske ideje, Zapadni Balkan naći će se u veoma nezgodnoj situaciji s obzirom na to da je EU jedan od rijetkih zajedničkih vanjskopolitičkih prioriteta zapadnobalkanskih zemalja i često predstavlja osnovu projekata regionalne saradnje. U Bosni i Hercegovini to je generator unutrašnjopolitičkog konsenzusa, jer je većina reformi provedenih u posljednjim dvjema decenijama uglavnom urađena u kontekstu evropskih ili NATO integracija

Podržite nas na Facebooku!