Svijet

U organizaciji “Burma Task Force” tvrde kako je približno 52 procenta Rohinja žena i djevojaka silovano u koncentracionim kampovima, gdje je inače otjerano skoro 130.000 Rohinja. Navode da je srušeno 72.500 kuća, da ih je 75.584 spaljeno, da su uništene mnoge medrese, a spaljeno 906 mesdžida i džamija, te da je registrirano više od milion izbjeglica

Te “greške” u tabuliranju glasova toliko su providna krađa da podsjećaju na slabog đaka koji na putu od škole do kuće prepravi ocjene u svjedočanstvu. Naime, ovdje se krađa desila između izvještaja o glasačkoj kutiji i provincijske izborne komisije. Nije čudo da se opozicija i rukama i nogama borila protiv cjelokupnog ponovnog prebrojavanja glasova

Drakonski medijski zakoni čine slobodu izražavanja pravnim rizikom, a zakon o nevladinim organizacijama osigurava da nevladine organizacije mogu u potpunosti biti pod nadzorom tijela koje se sastoji od sigurnosnih službi. Ti restriktivni zakoni uključuju represiju opozicionih Egipćana, koji se u režimskom diskursu nazivaju “neinhibiranim” građanima.

Ima li smisla pisati van Turske o novom predsjedniku jedne izmirske općine koji je naredio da se s trga skine velika slika Ömera Halisdemira, heroja otpora pokušaju gülenističkog puča 15. jula 2016. godine, koji je, svjesno položivši život, bitno promijenio tok puča? Ili o gradonačelniku grada Bolu čija je prva naredba bila da ukine pomoć u hrani sirijskim izbjeglicama? Možda nema, ali to su ti “mali”, lokalni, u inostranstvu “nevrijedni” dijelovi mozaika koji ukazuju na put kojim CHP i sateliti žele usmjeriti Tursku

Indonezija je dala novu priliku Jokowiju, kako je nadimak njenom predsjedniku, da dovrši reforme koje je obećao napraviti kada je prvi put došao na vlast prije pet godina. Međutim, očekivanja nisu ni približno onakva kakva su bila kada je izabran 2014. godine. Poraz Prabowa (koji je odbacio rezultate izbora i proglasio se pobjednikom) znači i nestanak prijetnje sekularnosti zemlje koju je nosilo koketiranje tog bivšeg generala s radikalnim frakcijama.

Francuski portal Mediaparte u februaru je u tekstu naslova Genocid u Ruandi: Isplivale laži Francuske objavio kako Francuska “prikriva stvarne krivce za genocid u Ruandi”, u kojem su militanti Huti ubili oko 800 hiljada pripadnika plemena Tutsi. Francuska, koja je na međunarodnoj i nacionalnoj razini kritizirana zbog toga što je dugogodišnji pristaša genocidne vlade Huti u Ruandi, također sprečava pristup dokumentima o genocidu.

S ovim novim izdankom “Arapskog proljeća” i njegovim mogućim proširenjem na zemlje podsaharske Afrike preživjeli iz kluba starih dinosaurusa, kao što su Paul Biya, predsjednik Kameruna od 1982, Teodoro Obiang, predsjednik Ekvatorijalne Gvineje od 1979, ili Yoweri Museveni, predsjednik Ugande od 1986. godine, imaju dobre razloge za zabrinutost.

Nedavno se među nekoliko relativno nezavisnih američkih infoslužbi pojavio podatak da se “Hasbara” bavi subjektivnim oblikovanjem medijskih reportaža koje se odnose na Izrael, Palestinu, kao i na prateće pojmove, imenice, opise događaja i političke kovanice, te na ratnu i vojnu terminologiju. Otkrivena je njihova lista uputa za medije

Prijetnje izvođenjem mase na ulicu, prijetnje izbornoj komisiji koja radi svoju dužnost, te uopće podizanje napetosti vraća nas na pitanje o eventualnoj namjeri da krađa bude očigledna kako bi se obrtanjem situacije naglavačke i AKP-ovo traženje da se legalnim i legitimnim putem glasovi pošteno izbroje to predstavilo kao pokušaj uzurpacije, što bi bio dovoljan povod da se pokuša “Gezi park 2.0”

Podržite nas na Facebooku!