Svijet

Dok teroristički napad na ustavni poredak Republike Turske dobija epilog u pravosuđu, FETÖ se, zahvaljujući ključevima datim u priznanjima, sve više dešifrira. Više od tri i po hiljade osuđenih u 289 procesa tek je vrh ledenog brijega. Riječ je o FETÖ teroristima koji su odgovorni za smrt 251 šehida i više od 2.000 gazija 15. jula 2016. Međutim, to je daleko od smrtnog udarca organizaciji

Radnička partija Kurdistana (PKK) teorijski je priznata kao teroristička organizacija od EU i SAD, dok praksa, najblaže rečeno, govori drugačije. PKK je od osnivanja 1978. promijenio više sponzora, počev od Sovjetskog Saveza kao glavnog, Sirije kao gostoprimca, Grčke kao simpatizera itd., da bi se posljednjih decenija čvrsto ugnijezdio u jasle Zapada. Da, tog istog na čijim se listama terorističkih organizacija nalazi. U praksi je jedino za Tursku PKK zaista teroristička organizacija

Iako njegova priča ima mnogo sličnosti s izjavama čelnika Zlatne zore, Velopóulos poriče da glasovi koje dobija dolaze od bivših glasača Zlatne zore. “Naše ankete pokazuju da je 70% glasača koji su nekada glasali za Zlatnu zoru otišlo u Novu demokratiju (ND, konzervativna stranka koja je pobijedila na nedjeljnim izborima.) Ali ND to krije jer ne želi biti stranka ekstremne desnice.”

Hashim podsjeća da je “Muslimansko bratstvo” osvojilo većinu zastupničkih mjesta u Parlamentu Egipta 2012. godine, a 2013. imali su predsjednika, što dokazuje njihovu popularnost, iako se njegova prisutnost u javnosti od tada smanjivala. “Nakon Mursijeve smrti, vidjeli smo koliko veliki broj pristaša imaju”, dodaje Hashim. Izrazi sućuti stigli su iz inostranstva, od prognanih članova i pristaša “Muslimanskog bratstva”, od palestinskog “Hamasa” i tuniškog “Al Nahda”, a sućut je izrazio i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, čelnik stranke AKP.

Iako goruća, daleko je od toga da je kriza oko S-400 (i prateća glede lovaca F-35) jedini problem tursko-američkih odnosa. Američko neisporučivanje vođe kvazireligioznog terorističkog kulta (FETÖ) i, s druge strane, isporučivanje ogromne količine oružja derivatima terorističke PKK u Siriji neka su od za Tursku, malo je reći, značajnih pitanja

Vrlo je malo taksista koji su promijenili stari Mercedes za drugo vozilo. U Casablanci, naprimjer, postoji oko 8.000 taksija. Gotovo su svi Mercedesi koji dnevno prevoze oko 100.000 ljudi i predstavljaju sredstvo za rad od kojeg živi 36.000 porodica

I bez činjenica, Iran je kriv, Iran je izvršio napade ili je uklonio dokaze. Nije bitno, bitno je da je za nešto kriv. Ponovite to dovoljan broj puta i imate novu istinu. Ili alternativne činjenice, što bi rekla jedna Trumpova saradnica. Iransko uvjerljivo negiranje u ovakvim se “analizama” tumači kao plauzibilno poricanje jer se time opet skreće pažnja s osnovne činjenice – dokaza nema. Osim političkog i geostrateškog konteksta, za razumijevanje najnovije eskalacije u Zaljevu potrebno se osvrnuti na ekonomski, posebno finansijski kontekst

Pokrajina Nagorno-Karabakh proglasila je nezavisnost 1992. godine, a priznale su je redom sve nepriznate “republike”: Južna Osetija, Abhazija i Pridnjestovlje. Sporazum o prekidu vatre između Azerbejdžana i Armenije potpisan je 12. maja 1994. godine. Armenske snage porušile su sve što je pripadalo azerbejdžanskom narodu, nijedna džamija nije ostala čitava. Šteta koju su nanijeli procjenjuje se na deset milijardi dolara

U demokratiji partije i/ili političari bez imalo demokratskog kredibiliteta mogu osvojiti izbore (pogled ka istočnom susjedu Bosne i Hercegovine), a što reče prijatelj (Amerikanac, koji živi 20 godina u Istanbulu): “Sada možemo potpuno i bez ograničenja ismijavati svakoga ko koristi riječ 'diktatura' za AK partiju i/ili Erdoğana”

Rezolucija koju je Kongres SAD-a nedavno izglasao s nadnaslovom “Izražavanje brige za savezništvo Sjedinjenih Država i Turske” jeste sve samo ne izraz brige za savezništvo. O tome da američki kongresmeni odlučuju šta zadovoljava turske potrebe ne vrijedi trošiti tastaturu – šta oni misle o sebi, da su kolonijalni guverneri

Podržite nas na Facebooku!