Susjedstvo

Potpuno se povukao iz javnosti i književnih dešavanja sve do pada Miloševićevog režima, nakon čega je počeo ponovo se pojavljivati na književnim večerima i u žirijima. Objavio je zbornik bošnjačkih narodnih izreka Budi nešto da ne budeš ništa, zatim Antologiju poezije Bošnjaka i par pjesničkih knjiga. Pisao je eseje o bihorskim narodnim pjevačima. Možda nije naodmet napomenuti da se u leksikonu Ko je ko u Srbiji, koji je objavljen 1995. godine, još tada izjasnio kao Bošnjak

Ako kažemo da su odavno putevi uzani, kolski i u katastrofalnom stanju, onda nećemo pogriješiti; ako kažemo da su ljudi stoljećima koristili bunarske, izvorske i riječne vode za potrebe domaćinstava i gazdinstava, onda smo u pravu; ako kažemo da u Petnjici struje nekad nema i po dan-dva, ako kažemo da su zdravstvena i drugi vidovi zaštite na veoma niskom nivou, nismo daleko od istine itd. Da je najteži dio životne stvarnosti ne toliko u opustjelim selima koliko u praznoj duši, svjedoče nam stari ljudi – posljednji čuvari ognjišta

Emir Suljagić i Reuf Bajrović postali su prave vidjelice – „ustaše“ viđaju na svakom koraku, i to u Sarajevu. Prozivaju sve živo i mrtvo, po babi i po stričevima, tuđe roditelje, djecu, braću, sestre... Međutim, što će Suljagić učiniti sada kada mu je rođeni daidža primio "Red Ante Starčevića" od hrvatske predsjednice? Hoće li navaliti na vlastitog daidžu što je primio odlikovanje nazvano po “ocu hrvatske domovine” i glavnom ideologu hrvatskog nacionalizma

Svakog iole samosvjesnog i upućenog pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori, a pogotovo Bošnjaka, ima obuzeti gotovo čudno saživljen osjećaj gorčine i ponosa; gorčine – zbog svega što se dešavalo, kako se i zbog čega desilo u toj nam bliskoj prošlosti; ponosa – jer se nije pokleklo u vaktu kad su se pripadnicima bošnjačkog nacionalnog korpusa dešavali progoni, nepravde i zlo od strane jednog dijela nacionalistički ostrašćenih i fašistički ideologiziranih pripadnika većinskih naroda

Kasapović se pita što imaju Erdoğan i Bakir Izetbegović raditi na proslavi jedne vjerske zajednice, iako se obilježavala zakonska, ergo državna regulacija položaja vjerske zajednice, čiji je najveći broj pripadnika Bošnjaka. Po istoj bi se logici moglo pitati što ima raditi predsjednik ili premijer RH u razgovorima s nadbiskupom vrhbosanskim, vjerskim liderom u drugoj državi. Međutim, njezin je cilj drugi

Nije još poznato kako “tradicionalni(a) prijatelj(ica) i saveznik(ica)” Rusija gleda na ovaj potez naprednih Srbijanaca, ne samo zbog homoseksualizma, koji u Rusiji nije baš drag i čest gost, već i zbog ubrzanja napredovanja Srbije prema EU, skupini koja i dalje prema Rusiji održava ekonomske sankcije zbog aneksije Krima. No, Vučiću se mora priznati prilična vještina pehlivanluka između ultraliberalnih zahtjeva EU i konzervativno-nacionalističkih i šovinističkih očekivanja njegove sljedbe

Kada bismo posmatrali normativno, to je u ravni evropske (i to ponajbolje) prakse. Kada posmatrate suštinski, onda vidite da je politička lojalnost potisnula kompetentnost, forma suštinu, a sadržaj se svodi na pokazivanje koje treba potvrditi da je “radnja” otvorena. Ko je kreator takvog modela? Nažalost, međunarodna zajednica, kojoj je uvijek forma bila ispred suštine. Unutar takvog koncepta nije moguća ni kulturna niti bilo koja autonomija

U Europskoj uniji hrvatski je model integracije muslimana u društvo jedinstven, a vjerojatno i najuspješniji. Tome doprinosi i činjenica većinske zastupljenosti Bošnjaka, koji su, zahvaljujući bliskosti bosanskog i hrvatskog jezika, geografskom susjedstvu i slavensko-ilirskom porijeklu većine Bošnjaka, srodni većini stanovništva. No, današnja kvaliteta odnosa Islamske zajednice u Hrvatskoj i države rezultat je dugih, često i burnih odnosa islama i Hrvatske, odnosno onoga što je doživljavano kao suština hrvatskog identiteta

Podržite nas na Facebooku!