Politika

Andrićeva ideološka pozadina i uvjerenja nikada nisu posebno zanimali postratnu jugoslavensku scenu niti je to pitanje neko glasnije i ozbiljnije i postavio, osim Muhsina Rizvića. Iako očita, ona se u jugoslavensku stvarnost iza Drugog svjetskog rata savršeno uklopila. Kasnije će se neke nove generacije pozivati na njegovo pisanje i ponovo pustošiti Višegrad, danas okićen Andrićgradom – u kamen uklesanim ideološkim uzusom dnevnopolitičke scene u manjem bh. entitetu

“Ovo što Hrvatska ističe, da ostavlja Bosni i Hercegovini mogućnost neškodljivog prolaza, to je za nas neprihvatljivo, jer neškodljiv prolaz znači kontroliran prolaz. Bosna i Hercegovina bi svaki put prilikom isplovljavanja i uplovljavanja brodova u Neum morala najavljivati resornom hrvatskom ministarstvu 24 sata ranije, a ministarstvo može i ne mora dati odobrenje. Naša država ima pravo na slobodan pristup, bez potrebe da to bilo kome najavljuje”

Da se Čović koristio službenim podacima koje od 2009. godine objavljuje Ministarstvo sigurnosti BiH, znao bi da njegove tvrdnje nemaju utemeljenje u službenoj statistici. Da bi naseljavanje bilo “sustavno” i da bi se njime promijenila etnička struktura države od tri i po miliona stanovnika, potrebno je mnogo više od izdane 223 dozvole za stalni boravak, koliko su dobili državljani svih arapskih zemlja zajedno u posljednjih devet godina

Da, mudžahedina je bilo u redovima Armije RBiH. Dakako da ih je bilo. To je neporecivo. Ali, kako su došli u zemlju, to je već tema o kojoj se oduvijek nerado govorilo, iako odgovor baš svako ko nije ostao bez pameti vrlo dobro zna. Jedina taksi-služba koja je u to vrijeme funkcionirala bio je UNPROFOR, a jedina destinacije preko koje su dolazili bila je Hrvatska. Više nego indikativan oblik saradnje. A šta se nameće kao zaključak? Tuđman ih otpremio za Bosnu, UNPROFOR ih dopremio, a Alija kriv što je paket dopremljen

Šta tvrdnje Miroslava Tuđmana znače za BiH u trenutku dok hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović iznosi da “u BiH živi 10.000 ljudi s radikalnim namjerama koji djeluju i prema Hrvatskoj”? Imaju li ovakve tvrdnje ikakve veze s aktuelnim ponašanjem lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji djeluje u saradnji sa srpskim liderom Miloradom Dodikom

Mjanmar je konglomerat etničkih grupa, država priznaje 135 etničkih grupa, kojima dominiraju Burmanci (70%), a slijede Šani 9%, Kareni 7%, Rakhini 4%, Kinezi 3%, Indijci 2%, Moni 2% i drugi 5%. Rohinja muslimani nisu priznati ni kao etnička grupa ni kao državljani Mjanmara, što je srž problema

Potpuno se povukao iz javnosti i književnih dešavanja sve do pada Miloševićevog režima, nakon čega je počeo ponovo se pojavljivati na književnim večerima i u žirijima. Objavio je zbornik bošnjačkih narodnih izreka Budi nešto da ne budeš ništa, zatim Antologiju poezije Bošnjaka i par pjesničkih knjiga. Pisao je eseje o bihorskim narodnim pjevačima. Možda nije naodmet napomenuti da se u leksikonu Ko je ko u Srbiji, koji je objavljen 1995. godine, još tada izjasnio kao Bošnjak

Razlog što se postepeni genocid nad Palestincima relativno neometano dešava sada već 69 godina leži, između ostalog, i u tome što je Izrael uspio nametnuti velikom dijelu svijeta mit o svom nastanku i historiji. Nova knjiga Ilana Pappea, koja je izašla upravo tokom tenzija oko Al-Akse, bavi se dekonstrukcijom tih mitova, što potvrđuje i sam naslov: Deset mitova o Izraelu

Intervju prof. dr. Miroslava Tuđmana, objavljen u 1395. broju Globusa, bio je povod oštre reakcije SDA Hrvatske. Ovo je do sada jedina zabilježena reakcija neke od brojnih bošnjačkih institucija u Hrvatskoj na medijsku kampanju u režiji hrvatskog HDZ-a. Međutim, ostaje za vidjeti hoće li se u narednim danima uspavani Bošnjaci u Hrvatskoj probuditi te se udostojiti reagirati na tvrdnje hrvatske predsjednice o postojanju 10.000 islamskih radikala na hrvatskoj granici ili će se i dalje uljuljkavati u teze da između Hrvata i muslimana (Bošnjaci se više ni ne spominju u javnom životu) u Hrvatskoj vlada idealni suživot

“Nikola Špirić je na nekorektan način htio da politiku uvuče u operativni rad Agencije. On je uzeo konkretne predmete, tražio da se s nekih skine oznaka tajnosti kako bi se učinile dostupnim informacije koje su po prirodi posla tajne. Šta je pozadina? To je bio način da se politički počne upravljati OSA-om. Ako uzmete u obzir da su od strane političara napisana imena ljudi na čijem zaposlenju u OSA-i insistira politika, onda shvatite da oni žele imati svoje ljude tamo. Boje se, pretpostavljaju da OSA i njih raskrinkava u kontekstu nekih političkih afera, a oni ne mogu da dođu do tih informacija”

Podržite nas na Facebooku!