Politika

Silajdžić je u javnosti postala poznata po svojoj “antivakcina” kampanji, pa je u ovdašnjim medijima postala neka vrsta Jelene Karleuše koja u susjednoj Srbiji provodi sličnu kampanju terorizirajući svoje pratioce po društvenim mrežama.

Sve izgleda kao dobro koordinirana akcija. Dok Dodik na čestim konferencijama za medije, koje slijede nakon čestih beogradskih susreta s Vučićem, izgovara najteže kvalifikacije, u smislu da BiH ne može opstati, Vučić je uvijek pored njega, i to zadovoljno i nijemo promatra. Ili, dok Vučićeva propagandna mašinerija sastavljena od dnevnih listova, televizija, novinara i analitičara čereče Izetbegovića i Bošnjake, dotle Vučić pokušava izigravati faktora mira i stabilnosti u regiji. Zatim Denis Zvizdić šalje adekvatan i primjeren odgovor

Da je CHP-ovska politika slična igranju fudbala na male goliće (namjerni pleonazam) na terenu ograničenog suvereniteta i tutorskog sistema, u kojem se osjeća zaštićenim, jasno je svakom ko je ispratio bar jednu predizbornu kampanju, a možda je dovoljno i samo odgledati jednu sjednicu Parlamenta Turske

Stječe se dojam da su Čović i Ivanić ujedinjeni uvijek kada treba opstruirati prava Bošnjaka. Preglasavajući Izetbegovića, Ivanić i Čović ponizili su vjernike muslimane i pogazili načelo vjerskih sloboda. Zahvaljujući njima, Bošnjaci su dovedeni u poziciju da kao većinski narod u BiH nemaju prava kakva ostvaruju manjine u susjednim državama

“Ovo je udar na sve Bosance i Hercegovce, na patriote koji su branili ovu zemlju. Da nije bilo našeg generala Atifa Dudakovića i naših boraca 5. korpusa, Bihaćki okrug zasigurno bio bio druga Srebrenica. Ovo je pokazalo da se, nažalost, želi izjednačiti žrtva s agresorom, što je neprihvatljivo“, poručio je Dževad Malkoč

Na sceni su konstantni pokušaji radikalizacije javnog i političkog diskursa u bošnjačkom društvu s namjerom da se delegitimizira politički dijalog, a legitimiziraju se razni oblici političkog nasilja. Jedan oblik pokušaja takve radikalizacije stalno je širenje defetističke propagande i osjećaja skore propasti, očaja i besperspektivnosti, gdje se redovno kao krivac navodila ne samo stranka na vlasti (najčešće SDA) nego i sama ideja bošnjačkog organiziranja i okupljanja na nacionalnim osnovama. Drugi je oblik konstantno insistiranje na određenim terminima ne bi li se oni normalizirali, pa zatim ušli u “uši” i vokabular javnosti te postali općepoznate “činjenice” koje se podrazumijevaju. Termini poput “bošnjačka državna mafija”, “bošnjačka fildžan-država”, “bosanski Čaučesku”, “izborna krađa” –osmišljeni su i plasirani upravo u svrhu promjene percepcije političke stvarnosti u Bosni i Hercegovini

Meni nema teatra ako nije politički. Život i odluka da živite neka je politika. Ne mislim tu na dnevnopolitičko, a i to može biti deo teatra. Licemerje je naš najveći problem, pre svega licemerje ispravnih. Ti su najgori. Stalno krećem od sebe, gledam šta sam pogrešio, šta sam slagao, kako sam se namestio gde mi mesto nije bilo

Podržite nas na Facebooku!