Kultura

Moj odnos sa Srebrenicom podeljen je između ljubavi i mržnje, koliko god to zvučalo uopšteno. Uvek ću imati ogromnu količinu ljubavi i sentimentalnosti za Srebrenicu jer sam ondje odrastao, u njoj sam postao čovek. Međutim, ne možete nastaviti živeti u mestu koje je toliko toksično, koje stoji u mestu već godinama i vidno trune, koje nema ljude da ga vode i u kojem se sve gasi. Srebrenica postaje živi muzej

Zvali su ga lavom od Dagestana. Četvrt stoljeća predvodio je kavkaske muride u neravnopravnoj borbi protiv ruskog okupatora. Kao alim i šejh nakšibendijskog tarikata, ustao je u odbranu svog naroda kada je bila ugrožena njegova egzistencija i identitet. Ukinuo je krvnu osvetu i pomirio zavađena kavkaska plemena, a neprijatelji su o njemu govorili sa strahopoštovanjem. Gerilske taktike ratovanja koje je ustanovio Šamil i danas se izučavaju na vojnim akademijama. Preselio je u gradu Božijeg Poslanika i ukopan u časnom mezarju “Džennetul Baki”

“Posljednji je rat iznjedrio pjesama koji se odnose na period od 1992. do 1995. godine. U njima su opjevani i Radovan Karadžić i Ratko Mladić i mnogi drugi kojima je vrijeme dalo prostora, a autori dali za pravo da ih definišu svojim pjesmama. Kako Njegoš kaže, vrijeme je rešeto. Vrijeme je to koje daje odgovor kakvog su kvaliteta te pjesme”, zaključio je Govedarica.

Budući da se u javnosti pojavila inicijativa da se sevdalinka prijavi na listu UNESCO-a kao zaštićena nematerijalna baština BiH, a dio je stručne javnosti predlagače iz Tuzle prepoznao kao nedovoljno kompetentne da arbitriraju u “poslovima” koji su za bošnjački identitet od nacionalnog značaja, časopis Stav inicirao je seriju eseja o sevdalinci. Da ne bi bilo sumnje u kompetentnost nalaza, za autora smo izabrali jednog od najpozvanijih znanstvenika iz oblasti bošnjačke usmene književnosti prof. dr. Seada Šemsovića, koji je na katedri za usmenu književnost Odsjeka za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu naslijedio prof. dr. Muniba Maglajlića

U znaku lijepe tradicije istraživanja književne baštine bošnjačkih autora koji su pisali na arapskom, turskom i perzijskom su i četir rada iz oblasti književnosti zastupljena u ovom broju časopisa. Dženita Karić u svom radu pod naslovom “Djelo Dalail al-sairin” Imam-zade Hasana al-Busnavija i fadailska literatura: tekstualni autoritet i sveti prostor podsjeća na jedan od najstarijih proznih žanrova u književnostima muslimanskih naroda, žanr fadaila, daje definiciju, kasifikaciju i pregled razvoja ovoga žanra, te se fokusira na djelo Imam-zade Hasana Bosnevija, njegovu strukturu i sadržaj.

Književno djelo Hamida Dizdara zauzima važno mjesto u historiji bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, ali je u proteklih pedeset godina ostalo u hladu grandioznog književnog rada njegovog brata Mehmedalije Maka Dizdara. Jedna od najznačajnijih privatnih biblioteka u Bosni i Hercegovini, 1.131 bibliografska jedinica, ilegalno djelovanje u Drugom svjetskom ratu, samo su dijelovi mozaika koji tvore portret ove značajne ličnosti u našoj kulturnoj historiji

Podržite nas na Facebooku!