Kultura

“Ali, otkud Zilhad Ključanin, namćor i, kako Vi rekoste, đavolji sluga, u svim pjesničkim antologijama”, pitala sam jednom njegovog zakletog neprijatelja. “Čuj otkud? Zato što je dobar pjesnik”, odgovorio mi je s velikom žestinom. Zilhad Ključanin bio je pjesnik. Samo pjesnik. I ništa više, bez obzira na to koliko se trudio da bude sve drugo

Ondje gdje su besmislom rata i neviđenim sljepilom uma ostavljane kosti rasute po šumama, jezerima i rijekama, ondje gdje se često sanja najveći i posljednji san – san o pronalasku kostiju najmilijih, san o odlasku na mezar ili grob kraj kojeg će se moći nešto proučiti ili samo odšutjeti... – ondje gdje mrtvi još nisu pokopani, ili su pokopani samo dijelovi skeleta, pokoja pronađena kost ili koščica, ondje gdje mrtvi nemaju još ni jedan mezar, dogodi se, eto, da poneko ima i dva

: Ramazan je jedna od velikih tema usmene, divanske i novije bošnjačke književnosti. Brojni su autori u ovom mjesecu prepoznali identitarni topos pogodan za literarnu obradu, pa su u ramazanu pronalazili temu, motivacijski mehanizam, simbol... Stoga ćemo podsjetiti na neke od najboljih priča i pjesama u bošnjačkoj književnosti posvećenih ramazanu i njegovim refleksijama na kulturu Bošnjaka

Neko voli ekonomski ibadet: oroči veliku sumu, pa godišnji dobitak ili, kako se to već u halal kontekstu zove, podijeli sirotinji. Dobar na dunjaluku, dobar na ahiretu. Ima ljudi koji organiziraju humanitarne aktivnosti, dijele pakete, kupuju krave povratnicima, uče djecu itd. Ali za one koji nisu od tog posla, preostaje im čitanje kao jedna od mnogih solipsističkih varijanti “ibadeta”

Podržite nas na Facebooku!