Kultura

U romanu Hodža strah napisao je Sušić: “Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji, ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija, ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni”

Sagradio ju je Ferhad-beg Vuković-Desisalić 1561./62. godine. Džamija je oštećena u požaru u 17. stoljeću, bez olovnog pokrivača ostala je 1917. godine, višestruko je granatirana od 1992. do 1995. Rekonstrukcijom joj je vraćen prvobitni izgled, a posebno arabeskne slike, što je čini jedinstvenom i prepoznatljivom

Nijemac Ignjat Sopron, ugledni zemunski štampar, prisjećao se u svojoj Autobiografiji okolnosti koje su pratile pokretanje prve moderne bosanske štamparije i izdavanje prvih bosanskih časopisa: “Zbog ovoga bosansko-turskog preduzeća bio sam vrlo žestoko napadan od nacionalnih šovinista i kao turkofil ozloglašen, ja se, pak, ponosim zadatkom koji sam sebi postavio: pojavio sam se kao krčilac napretka jer sam u Bosni osnovao prvu štampariju i prve novine, što je u svakom slučaju kulturni moment. Po tu cijenu nije nečasno biti nazvan i turkofilom”

Uprkos brojnim pokazateljima historijskog kontinuiteta bosanskog jezika i bosanske jezičke nominacije potvrđenim u povijesnim izvorima na različitim stranama, bosanski jezik predmet je direktnog osporavanja već gotovo dva stoljeća. On se danas dovodi u pitanje, odnosno relativizira, osporava i negira i s pozicija koje se predstavljaju kao “liberalne”, “demokratske”, “antinacionalističke”

Podržite nas na Facebooku!