Kultura

Od osnivanja do danas kroz hor “Gazija” prodefiliralo je preko 100 članova, uglavnom iz Bužima, a dijelom i iz Bosanske Krupe, Velike Kladuše i Cazina. Danas “Gazija” djeluju kao muški hor, organiziran u udruženje koje broji oko 30 članova. Kako se, pored ilahija i kasida, u posljednjih nekoliko godina izvode i sevdalinke, hor “Gazija” promijenio je naziv u Hor duhovne muzike i sevdaha. U periodu postojanja hor “Gazija” ima preko pet stotina nastupa širom Bosne i Hercegovine i inostranstva

“Dubioza’ je postala planetarno popularna nakon mog izlaska (smijeh). Ti ljudi žive od toga što rade. Oni su sada zabavljači i novac koji od tog zarađuju je legitiman. Ali, tužno je to što, umjesto da nove generacije usmjeravamo (to je dužnost umjetnosti oduvijek), mi se stapamo s degeneracijom i primitivcu dajemo lažni osjećaj ponosa, a to je entertainment, prolazni ushit, samozavaravanje, ali barem je unosno. To je jedini promašaj, a kojih je on razmjera? Sami procijenite. Ne, ne slušam takvu muziku”

Uprkos nešto slabijem glavnom programu Festivala, koji je djelomično upotpunjen pratećim sadržajem, te iako je izostalo javno izvinjenje Nebojše Glogovca gradu koji ga je ugostio za neprimjerene komentare na presudu Ratku Mladiću, Sarajevo je nesumnjivo dobilo “svoj” teatarski festival kao sjećanje na čovjeka koji je za sva vremena zadužio svakog njegovog stanovnika

Na sjednicu Bosanskog sabora, koja se održavala u Banjoj Luci, dr. Safvet-beg Bašagić došao je s malim zakašnjenjem. Aristrokratski obučen, s fesom na glavi, ušao je u prostoriju u kojoj se održavala sjednica. Čim je on ušao iz sale vikne pisac Petar Kočić, srpski delegat: “Turci u Aziju!” Bašagić se nonšalantno okrene i odgovori: “A međedi u šumu!” Salom se prolomi gromoglasan smijeh, a Kočić postiđeno spusti glavu

Nastavljamo s književnim večerima, promocijama i radijskim emisijama. Cilj nam je da se u ove aktivnosti uključi što više govornika bosanskog jezika, što više udruženja i ustanova te da tako naš jezik sačuvamo za neke nove generacije, a da ga samim tim sačuvamo i u švedskom obrazovnom sistemu s nadom da će ovaj model prihvatiti i druge zemlje Evrope u kojima su naše zajednice brojne”

“Od koga to mi, svako ponaosob, očekujemo da nam formulira, ustanovi, ponudi državnu nagradu ili konkurs koji bi bili značajna materijalna potpora za dalji rad? Od koga očekujemo da prepozna značaj i kvalitet suvremene dramske književnosti i njen budući scenski život? Ako sami minimiziramo sve to i nismo u stanju osnovati djelotvornu i snažnu strukovnu udrugu koja bi se time pozabavila na dulji rok i postigla adekvatne rezultate”

„Vjerujem u jednoga Boga!“ započe svećenik. „Mašallah, i ja, da te dragi Allah nagradi“, pomislih. No, odmah potom svećenik reče: „I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno“, čuo sam svećenika kako ispovjeda svoju vjeru. „Estagfirullah, oprosti mi Bože“, nečujno rekoh. Šta ću sada? Počeo sam se neumjereno znojiti

Podržite nas na Facebooku!