Kultura

Treba razumjeti da nije bilo pasoša, da se radilo o jednom ummetu koji je živio u jednoj državi i sve je bilo prisvajano kao zajedničko. Jedan od najznačajnijih pjesnika te književnosti, među svim velikim klasicima, jeste Alaudin Sabit Užičanin, naš čovjek. Među najznačajnijim jesu Derviš-paša Bajezidagić i Ahmed Hatem Bjelopoljak. Kao iznimno mali narod, dali smo veliki doprinos razvoju jedne značajne civilizacije. Trebamo se zapitati koliko smo spremni dati danas, ne samo Bosni i Hercegovini nego i čovječanstvu

Ibrišimovićevo književno djelo veliko je i po obimu, a proteže se počev od autorove prve pripovjedačke zbirke Kuća zatvorenih vrata (1964) i njegova prvog romana Ugursuz (1968), preko nekoliko kasnijih pojedinačnih, mahom pripovjedačkih, a potom i dramskih tekstova, među kojima su i romani Karabeg (1971) i Braća i veziri (1989), pa sve do Knjige Adema Kahrimana napisane Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem (1992), odnosno do romana Vječnik (2005) i El-Hidrova knjiga (2011), kojima se zatvara gotovo pola stoljeća dug književni rad ovog autora.

“Hiljade se imena veže uz ovu ustanovu. Stoga je potpuno održiva teza da je ova kuća uspjela postati i ostati temelj kulturnog razvoja i trajanja zajednice više nego bilo koja druga ustanova u povijesti ovih krajeva, a tu će funkciju zasigurno imati i u budućnosti”

Sjećamo li se kada nas je posljednji put iz cipela izbacio neki novi roman mladog autora, zanima li više ikoga poezija, imamo li vremena čitati, i čitamo li uopće? Postoje li uopće kvalitetni mlađi autori ili doslovce izumiremo barem što se književnosti tiče? I zaista, kome uopće povjerovati kada vam neumjereno hvali nekog pisca, a sve to izgleda kao brižljivo upakirana reklama za novi parfem. Lijepo upakirano, miriši, ali je najčešće dupljak, ili čak šupljak. Lažu nas, to je sigurno

Iza svjetski priznatih gostiju, kvalitetnih filmova iz svih krajeva svijeta i neprekidne zabave koja traje tokom čitavih noći krije se tamni rudnik bez crvenog tepiha, blještavila, glamura, u kojem ljudi “kopaju”, “buše” i “ginu” kako bi SFF i Sarajevo nastavili živjeti. Ipak, čini se da i oni posustaju i, ako želimo da SFF opstane ovakav kakvog ga pamtimo i da postane još bolji, svi moramo pomoći, svi koji volimo ovaj grad

Sarajevo predstavlja granicu, tačku svijeta u kojoj se spajaju sve kulture, vjere, tradicije. Znamo da su mnogi pokušali uništiti taj savršeni duhovni spoj u Sarajevu, da u narednom periodu toga više ne bude, ali nisu uspjeli. Posebno mi je drago što se na posteru ovogodišnjeg SFF-a nalazi šareni buket cvijeća koji predstavlja upravo tu poruku da je Sarajevo i nakon golgote i patnje koju je preživjelo ostalo grad u kojem se gaje tolerancija, prijateljstvo, jednakost. SFF je upravo simbol te pobjede i Sarajeva koje nadmašuje sve međunacionalne i međuvjerske barijere

Podržite nas na Facebooku!