Kultura

“Mislim da smo uspjeli pronaći gotovo sve što postoji od video i audioarhiva o Nedžadu Ibrišimoviću. To je bio ogroman posao i jako sam zahvalan ljudima koji su nam otkrivali snimke za koje nismo ni znali da postoje. Kada smo dobili uvid u arhivsku građu, napravili smo plan o tome ko su ljudi koji bi mogli na najbolji način govoriti o životu i djelu Nedžada Ibrišimovića. Prvi put u mojoj karijeri mi se desilo da su svi koje sam pozvao bili oduševljeni što će učestvovati u toj priči”

“Ovo je prvi biografski film urađen na ovaj način. Iako se u filmu spominju i Ibrišimovićevo slikarstvo i kiparstvo, ipak smo odlučili da fokus stavimo na njegovo književno djelo. Željeli smo da film bude što vjerodostojniji, pa smo uključili ljude koje je Ibrišimović tokom života veoma volio i s njima se družio. Smatrali smo da nam takvi ljudi mogu iz prve ruke govoriti o njemu i kao o čovjeku i kao o umjetniku”, kazala je scenaristica Alema Kazazić

Bertolt Brecht, Kavkaski krug kredom, režija: Paolo Magelli, adaptacija teksta i dramaturgija: Željka Udovičić-Pleština, scenografija: Mirna Ler, kostimografija: Lejla Hodžić, muzika: Arturo Annecchino, dizajn svjetla: Moamer Šaković, Paolo Magelli, producenti: Izudin Bajrović, Ermin Sijamija, Nihad Kreševljaković, Dino Mustafić

Španski mediji analiziraju razloge ogromnog uspjeha turskih sapunica u toj zemlji. Tvrde kako Španija nije izoliran slučaj, nego jedna od 156 zemalja svijeta koje kupuju gotovo stotinu serija koje Turska proizvodi godišnje. Tako je, primjerice, turska produkcija postala iznimno gledana u Južnoj Americi nakon što je čileanski kanal Mega, koji je bio u finansijskim problemima, počeo emitirati Fatmagül.

Ako ostavimo po strani svu budalastost učitavanja današnjih nacionalnih identiteta u srednjovjekovlje i ako nekako zanemarimo da bi bilo skoro nemoguće odrediti etničko porijeklo bilo koje od evropskih kraljevskih porodica nakon tolikih dinastičkih brakova, pretpostavljamo da je upravo porijeklo Tvrtkovih ženskih predaka razlog zašto ga je Imamović označio tako budalastim terminom koji kao da je potekao s top-shop emisije.

Ovogodišnja dodjela protekla je u mirnoj i monotonoj atmosferi, što zbog izostanka voditelja koji su samoj ceremoniji tradicionalno donosili prepoznatljiv karakter te duhovit i šarmantan pogled na društvenu, političku i kulturološku situaciju u Americi, što zbog očekivanih nastupa i predvidljivih pobjednika

Uz podsjećanje da u cijeloj regiji ne postoji nijedan etnomuzikolog, etnokoreolog, niti orkestar narodnih instrumenata, Naka Nikšić, nakon provedenog projekta “Pirinče – instrument koji nestaje”, navodi da je pirinče, kao i sviranje na njemu, poput većine ostalih elemenata nematerijalne kulture Bošnjaka, uslijed niza okolnosti i dejstava više negativnih faktora, bio izložen zaboravu i nestajanju

“Bio je to čin prkosa”, kaže Bruce Dickinson, frontman benda “Iron Maiden”. Dickinson Vulliamyju priča o svom koncertu u Sarajevu, 50 godina nakon koncerta Lenjingradske filharmonije. Dickinson i njegov bend došli su u Sarajevo kamionom, vrlo opasnim putem preko Igmana usred trogodišnje opsade tog grada. U knjizi Vulliamy prikazuje koliko je muzika bila važna u Sarajevu tokom opsade. U knjizi je susret s violončelistom Vedranom Smajlovićem, koji je 22 puta zaredom nastupao na mjestu na kojem su 22 osobe poginule od gelera granata; priča o Joan Baez, koja je posjetila Sarajevo i pjevala u Narodnom pozorištu, ali i za francuske vojnike. Priča o Dickinsonu na njihovom opasnom putu, priča o predanosti koja je pokrenula festival “Rock Under Siege”

Podržite nas na Facebooku!