Srebrenica

Iako su prošle dvadeset dvije godine od genocida u Srebrenici, ni svjetska ni domaća kinematografija još nije ponudila filmsko ostvarenje koje će kroz ovaj oblik umjetnosti žrtve iz jula 1995. godine spasiti od materijalnosti, zaborava i besmisla, te srebrenički genocid i na ovaj način upisati na stranice vječnosti

“Znate li da su ubili i bebu koja nije živjela ni cijeli jedan dan? Znate li da je to najmlađa žrtva? Ta beba Have i Hajrudina Muhića, rođena u bazi holandskog UNPROFOR-a u Potočarima u noći između 12. i 13. jula! Ne želim da se samo 11. jula priča o Srebrenici. Slabo se ko obazire na nas. Dođu 11. jula, slikaju se i odoše. Pa, od jednog su mi brata ubili sina i od drugog brata jednog sina. A taj je sin bio teško bolestan, ni pričati nije znao. Njega još nismo našli.”

Ona je dijete Srebrenice, ali ne zaboravite da je ona i dijete Bosne i Hercegovine. Ona je uzor za kojim će mnoga djeca Bosne i Hercegovine otići na mjesto gdje su izgubili svoje djetinjstvo i gdje će sa sličnom hrabrošću prisjetiti se zločina, pogledati oko sebe, uzdahnuti duboko s olakšanjem i nastaviti dalje u borbi da se počinjeni zločini i genocidi u Bosni i Hercegovini ne negiraju i da se isto ne desi nikome i nikada.

Poslije gubitka porodice imate osjećaj i strah da će vam i duša i tijelo utrnuti od boli, da će odrvenjeti, da više nećete smoći snage da ne mrzite, i da ćete u toj mržnji ostati neprogresivni i živući, a uništeni pojedinac.

Srebrenički dječak, Benudin Bajraktarević rodio se 1986. godine u Srebrenici. U genocidu je izgubio oca i dva brata. Stariji brat i otac ubijeni su pokušavajući doći do Tuzle, a on je s majkom iz Potočara prebačen na slobodnu teritoriju. S njima je bio i njegov četrnaestogodišnji brat kojeg ne puštaju put slobode s Benudinom i majkom. Nikada ga više nisu vidjeli. Danas je Benudin potporučnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Podržite nas na Facebooku!