Društvo

Trenutno postoje tri različita mišljenja šta činiti o pitanju ostataka sarajevskog Tašlihana. Jedna strana kaže da se objekt treba rekonstruirati, druga da objekt treba restaurirati, a treća strana zalaže se da se gradi novi objekt. Stručnjaci se slažu da ovom pitanju treba ozbiljno pristupiti, ali i naglašavaju da je izgradnjom garaže Hotela “Europe” već uništen integritet Tašlihana

Profesor doktor Mujo Begić šef je područnog odjeljenja Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine za Bosansku krajinu. Stalni naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i autor nekoliko knjiga o zločinima nad Bošnjacima za Stav govori o tome ko su bili ustanici, koje su zločine počinili u ljeto 1941. godine i kako su ti zločini zataškani

Ako je suditi po dosadašnjoj praksi očekivali bi u najmanju ruku napise da je direktor uskratio na smrt bolesnim pacijentima posljednju nadu da spase svoj život, a odmah potom da mediji prenesu izjave njihove uplakane rodbine. Da optužbe pljušte na sve strane, da nastane prometni krkljanac od reportažnih kola "s lica mjesta", da se dignu SDP i Naša stranka pa da gorljivo traže smjene i ostavke odgovornih

“Mi smo ljudi s Diviča, jedini koji ne vole ići u svijet. I, ako odemo, nismo kao neki koji mogu da se više nikada ne vrate, nego se mi opet vraćamo na svoju rodnu grudu jer bez nje ne možemo. Ja sam, naprimjer, živio u Sarajevu, ali za škaf Drine poklanjam im Sarajevo”, ističe uz osmijeh Muharem Kapidžić, koji nam je ponudio vožnju čamcem kako bi demonstrirao svoje umijeće skijanja na vodi

“U ovom poslu sam vidjela da su djeca uvijek djeca, bez obzira koliko godina ljudi imali. Žene znaju ući u gasulhanu da poselame svoju majku i da im prouče Fatihu, a i same su nane. Oni uđu i stanu tu, a ja samo vidim djecu. Kažu: 'Draga mama', priđu, pomiluju je, poljube je u čelo. Baš kao da su neka dječica ušla u gasulhanu da vide mamu posljednji put. Zna to biti izuzetno dirljivo”

Običan je dan na tzv. rijasetovoj plaži, gdje glavni imami, i obični imami, i poneki muftija, i profesori s ustanova Islamske zajednice, i hafizi, i ostale čedne džematlije, u petnaest vrelih sahata usred uzavrele plaže spoje podne i ikindiju, a romantičarima srce zatreperi od tog džennetskog prizora.

Tamam smo se ponadali kako nas vraćaju kući u Zagreb, za nas je rat završen. Nadali smo se. No, kod Vjesnikovog je nebodera vozač okrenuo Savskom ulicom i odveo nas autoputom za Karlovac. Tamo smo se priključili drugim postrojbama HV i u općem naletu došli smo do Vojnića. Usput, predao nam se u Turnju Fikret Abdić za kojim se kretao konvoj izbjeglica i ranjenika iz Velike Kladuše

Ne obazirući se na prigovore koji isječak stvarnosti izdižu na univerzalni nivo, Bise i Tafro sve su potencijalne čitaoce podsjetili na sve važne “detalje” koji su podsticali ratni zaplet na prostoru Bosne i Hercegovine i Stoca posebno, koji se našao na svojevrsnoj raskrsnici velikosrpskih i velikohrvatskih političko-vojnih planova Nermin Bise, Aziz Tafro: “Stolac – prešućeni zločin”, autorsko izdanje

Da li smo svjesni ovisnosti ili nas je brzina širenja mobilnih komunikacija kao društvo zatekla nespremne pa ne znamo granice i pravila racionalnog korištenja pametnih telefona? Mogu li se osobe koje u društvu stalno pridaju veću pažnju “nekome ili nečemu” što dolazi s telefona smatrati nepristojnim? Naši sagovornici potvrđuju da je problem ovisnosti o mobilnim telefonima itekako prisutan u našem društvu, a posljedice još nesagledive

Podržite nas na Facebooku!