Historija

Izetbegović je ponavljao svojim saradnicima i radikalnijim tražiteljima promjena – riječ je o procesu, procesu koji će trajati godinama, možda i desetljećima u nekim aspektima. Korak po korak u provedbi svih aneksa Daytonskog sporazuma dovest će do prihvatljivog rješenja koje neće ugrožavati položaj i pravo ni jednog konstitutivnog naroda, ali niti građanina pojedinca. Ne može se strašnim nasiljem pokidano društveno tkivo obnoviti brzo

Kada je riječ o smrtima povezanim s posljednjim ratom u bivšoj Jugoslaviji i o nepravedno osuđenim ljudima, na sebi svojstven način najupečatljivijom se čini smrt Muje Šahmana. Za njegovo ubistvo još niko nije ni optužen. Mujo je sa svojom porodicom živio u Švicarskoj. Početkom aprila 1993. godine, u Bosnu je dovezao humanitarnu pomoć. Negdje kod Jajca, pripadnici HVO-a zarobili su ga i zatočili u logor

Osman Sulić bio je jedan od glavnih inicijatora osnivanja udruženja koje će okupiti krajiške borce koji su tokom rata napustili dijasporu i upustili se u neizvjestan dolazak u domovinu. Udruženje je nazvano “Patriote dolaze 92-95”. Prema podacima do kojih je došlo ovo udruženje, u Krajinu je u tom periodu došlo oko 1.309 ljudi, a nezvanično – u Bosnu je došlo njih 1.600

“Njega, koji je živio i djelovao od tridesetih pa do devedesetih godina prošlog stoljeća, najčešće i najkraće označuju natuknički kao sociologa i islamologa. Međutim, okvirno gledano, to je ujedno i tačno i netačno. Zapravo, bio je on – prije svega – mnogo više od sociologa, jer je zadirao i dublje i šire od same znanosti o društvu. Naime, on je, prije svega, polazio od pojedinca. Sebe je samog nastojao uobličiti iznad svega kao prepoznatljivu ličnost, pa je u tome i uspijevao: sve od gimnazijskih dana na Halilovcu pa do usijanog zagrebačkog asfalta u vrijeme zbrke i prepirke oko 'ustava strepnje i nade'. Zapravo, on je uvijek i u svemu bivao najsličniji sebi samom”, naglašava hrvatski leksikograf Tomislav Ladan, koji je jedan od rijetkih koji se imao priliku družiti s Nerkezom Smailagićem u trima različitim gradovima – Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu

Antički izvori prepoznali su 18 ilirsko-panonskih naroda koji su naseljavali prostor današnje Bosne i Hercegovine. Neozbiljno je tvrditi da su svi ti ljudi dolaskom Slavena odselili u Albaniju. Dolazak Slavena uzrokovao je akulturaciju romaniziranog domaćeg, ilirskog stanovništva, ali ne i biološki nestanak. Stoga je, svakako, i “ilirski” identitet jedan od naših identiteta

Mushaf Fadil-paše Šerifovića i sačuvani džuzevi Mehmed-paše Sokolovića svrstavaju se među najvrednije kaligrafske spomenike islamskog naslijeđa Bošnjaka. Dio su stalne izložbe u muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke. Njih, kao i mnoge druge vrijedne muzejske eksponate koji svjedoče o višestoljetnoj islamskoj tradiciji Bošnjaka na ovim prostorima posjetioci mogu pogledati u Gazi Husrev-begovoj biblioteci svakim radnim danom od 8:00 do 18:00 i subotom od 8:00 do 16:00 sati

U prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu promovirana je 22. novembra knjiga Milivoj Mirza Malić i Fevzijev “Bulbulistan” na Univerzitetu Sorbonne. Izdavač ove vrijedne publikacije, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, i ovim projektom potvrđuje da je riječ o naučnoj instituciji kadroj prepoznati praznine u našem kulturnom pamćenju i podsjetiti nas na nesvakidašnje naučne i kulturne pregaoce kojima bošnjačka kultura mnogo duguje. Jedan od takvih svakako je i Milivoj Mirza Malić, Hrvat koji je prešao na islam 1922. godine, a 1935. iskoristio posljednje dana svog kratkog života da na čuvenom Univerzitetu Sorbonne odbrani doktorsku disertaciju o Bulbulistanu Fevzije Mostarca, jedinom kompletnom prozno poetskom djelu na perzijskom jeziku koje je napisao neki stranac. Zahvaljujući Maliću, Bulbulistan je preveden na francuski skoro četrdeset godina prije nego što ga je 1973. godine na bosanski jezik preveo Džemal Ćehajić

Podržite nas na Facebooku!