Historija

Istina o ratnom putu brigadira Armije BiH Seada Rekića na najbolji se način može rekonstruirati kroz svjedočenja njegovih saboraca i boraca koje je obučavao i predvodio u borbi. Rekića se desetljećima po medijima razvlačilo da je bio agent KOS-a u redovima Armije RBiH, i to pozivajući se na njegovo priznanje koje je dato nakon višemjesečnih zvjerskih mučenja od marta do maja 1993. godine u prostorijama ratne Službe državne bezbjednosti u Sarajevu, iznuđeno najgorim zamislivim nasiljem. Naime, Rekićeva iznuđena izjava bila je u službi urotničke želje da se iz vodstva Armije RBiH uklone najsposobniji oficiri, što bi direktno pogodovalo neprijatelju. Rekić je 1994. godine od Okružnog vojnog suda u Sarajevu, a iste godine od Vrhovnog suda BiH, od tih optužbi oslobođen izuzimanjem iznuđenog priznanja, da bi se ponovo priključio u odbranu BiH od agresije, i to kao komandant elitnog diverzantskog odreda 3. korpusa Armije BiH. Njegov ratni put rekonstruirali smo kroz svjedočenja njegovih boraca i suboraca, počevši od Mostara (1991–1992), a zatim hadžićkog ratišta (1992–1993 ) pa do zeničko-dobojskog ratišta (1994–1995). U ovom nastavku donosimo priče Rekićevih specijalaca s hadžićkog ratišta do trenutka kada napušta to područje odlučan da pomogne odbrani Sarajeva, a u narednom broju donosimo svjedočanstva o njegovom kidnapiranju i mučenju i neumornoj potrazi boraca za svojim komandantom

Plan Vlade bio je novo preuređenje države, što je podrazumijevalo osnivanje banovina, a to je značilo da će Bosna i Hercegovina biti podijeljena. Zbog ovakve situacije, lider Jugoslavenske muslimanske organizacije Mehmed Spaho nije želio prihvatiti poziciju ministra koja mu je nuđena. Neposredno nakon uvođenja diktature, Spaho je prestao biti politički aktivan

Joseph Weitz, direktor Odjela za zemlju i šumarstvo Jevrejskog nacionalnog fonda, priznao je: “Premještanje arapskog stanovništva s područja jevrejske države ne služi samo jednom cilju – smanjiti arapsku populaciju. Ono služi drugom, ne manjem važnom cilju, isprazniti zemlju koju trenutno drže i obrađuju Arapi, kako bi se oslobodila za jevrejske stanovnike”

“Mi svi znamo ko je bio Sead Rekić i šta je sve uradio za organiziranje policije i za odbranu Mostara. Vjerujte mi, da ga nije bilo u tim prvim danima u pomoći nama, sigurno ne bi bilo sve ovako, ne bismo ovdje pričali. A to što neki pričaju, ma dajte. Sead Rekić zatim odlazi u Pazarić, a za njim kreće jedan dio rezervne policije. Eto, toliko su mu vjerovali, a vi vjerujte meni i mi smo se s njima ponosili s obzirom na to kakve su rezultate postizali”, odlučan je mostarski ratni načelnik policije Safet Memić, tvrdeći da je policija bila začetnik odbrane Mostara i rasadnik boraca i heroja

Ozbiljnije organiziranje bošnjačke emigracije događa se nakon Drugog svjetskog rata i dolaska na vlast Komunističke partije u Jugoslaviji, kada počinje drugi val bošnjačke emigracije. U ovom valu ključni je bio politički faktor. Za razliku od prvog vala, sada se iseljavaju i obrazovani Bošnjaci. Pored Amerike, Bošnjaci sada u značajnoj mjeri naseljavaju zemlje Zapadne Evrope. Tada počinje ozbiljnije organiziranje, osnivanje kulturnih i vjerskih centara, ali i pokretanje časopisa i publikacija

U septembru 1964. godine Fudbalski savez Jugoslavije (FSJ), nakon detaljne istrage, utvrdio je kako su rukovodstvo i igrači “Željezničara” dobili novac kako bi odigrali dvije namještene utakmice. “Željezničar”, “Hajduk” i “Trešnjevka” izbačeni su iz Prve lige, rukovodstva klubova trajno suspendirana, a Ivica Osim i Drago Smajlović kažnjeni jednogodišnjom zabranom igranja

Plaću je primao od svog prapradjeda Mehmed-paše Sokolovića. Sultan Selim II izdao je na traženje velikog vezira ukaz kojim se dio prihoda od njegovih vakufa u Šamu izdvaja za plaće onih koji se brinu o Poslanikovom turbetu u Medini. Tako je bilo skoro 350 godina, koliko je iza Mehmed-paše trajao vakufski sistem. Posljednji na plaći svog prapradjeda bio je hafiz Junuz iz sela Sokol, kasaba Rudo, kadiluk Višegradski

Na sjednicu Bosanskog sabora, koja se održavala u Banjoj Luci, dr. Safvet-beg Bašagić došao je s malim zakašnjenjem. Aristrokratski obučen, s fesom na glavi, ušao je u prostoriju u kojoj se održavala sjednica. Čim je on ušao iz sale vikne pisac Petar Kočić, srpski delegat: “Turci u Aziju!” Bašagić se nonšalantno okrene i odgovori: “A međedi u šumu!” Salom se prolomi gromoglasan smijeh, a Kočić postiđeno spusti glavu

Podržite nas na Facebooku!