Historija

Ljudi su ga viđali na raznim mjestima istovremeno. Jedni su ga viđali u Stambolu, drugi u Meki, a treći u Medini, dok je on bio kod kuće, u Tuzli, na Brdu pod Brezom. Ako postoji svjedočanstvo ili predaja koja bi bila zajednička većini bosanskih evlija, bila bi to predaja o ukazanjima u odsutnim bitkama ili kraj Bejtullaha u danima obavljanja hadža, što nije zaobišlo ni bosanskog šejha Kugu

U Sarajevu je milicija reagirala brzo i zabranila sva javna okupljanja. Studenti su također brzo reagirali zborom podrške na Filozofskom fakultetu. Dan kasnije, održan je miting kome je prisustvovalo 2.000 studenata. Kasnije je miting prerastao u spontane demonstracije i šetnju gradom. Policija je reagirala u dva navrata. Prvo pred zgradom Oslobođenja, kada su studenti posjedali na zemlju, a nešto kasnije u centru grada, kada su demonstracije i razbijene. Zabilježena je pucnjava, te je više studenata uhapšeno i ozlijeđeno

Trinaest kilometara od Bužima, na regionalnom putu prema Velikoj Kladuši, nalazi se Zborište. S obzirom na to da je ova mjesna zajednica još početkom agresije napadana u više navrata s teritorija tzv. SAO Krajine, stanovništvo je sa sumnjom i oprezom gledalo na Abdića i njegove ideje. Znali su da podrška ovom otpadniku neminovno vodi savezu sa srpskim snagama, odnosno pristanku na život pod njihovom čizmom. Nisu mogli zaboraviti prolivenu krv svojih saboraca koji su pali boreći se upravo protiv agresora i zločinaca koji su kidisali na njihovu zemlju

Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička

Slavkina grupa u veoma je kratkom roku potpuno likvidirana. Srpske vlasti govorile su o 14 poginulih pripadnika vojske tokom akcije. Pohapšeni pripadnici Slavkine grupe, poslije istraga sprovedenih u Keratermu i Omarskoj, umirali su u najgorim mukama. Logoraši Omarske sjećaju se izmrcvarenog Slavka Ećimovića, sprovedenog trofejno sa žicom kroz probijene obraze prema mjestu na kojem će biti strijeljan

Svi koji su poznavali ministra Ljubijankića sjećaju ga se kao vrijednog i poštenog čovjeka, izvanrednog liječnika specijaliste, velikog humaniste i patriote, vrsnog muzičara i kompozitora. Bio je uspješan političar i diplomata, jedan od najuglednijih političara iz Bosanske krajine nakon raspada SFR Jugoslavije. Ispisao je zlatne stranice bosanskohercegovačke diplomacije u najtežim vremenima za Bosnu i Hercegovinu. Bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, nakon vijesti o pogibiji dr. Ljubijankića, između ostalog, rekla je: “Smrt Irfana Ljubijankića više je od tragedije”

Početkom ovog mjeseca general Nehru Ganić optužen je za ratni zločin u ilijaškom selu Čemerno. Prema optužnici, Ganić je znao za napad na selo Čemerno, kojem je cilj bio progon stanovništva srpske nacionalnosti, i to ubistvima, kao i uništavanjem i paljenjem imovine i objekata. Ganiću se na teret stavlja to što kao komandant štaba TO Breza nije spriječio počinjenje zločina, niti je poduzeo mjere da se procesuiraju i kazne počinioci

U prostorijama “Göteborgs Litteraturhus” održana je, u organizaciji Saveza logoraša BiH u Švedskoj, promocija knjige Zločin s predumišljajem – 197 dana u logorima Omarska i Manjača autora Nijaza Mujkanovića. Autor u knjizi, u četiri poglavlja, hronološki opisuje događaje na području Kozarca, od srpskog preuzimanja vlasti u Prijedoru 30. aprila 1992. do dana kada je pušten iz zatočeništva logora Manjače, te prvih dana izbjeglištva. Detaljno u prvom poglavlju opisuje period od preuzimanja vlasti u Prijedoru do napada srpskih snaga na Kozarac 24. maja 1992. Drugo i treće poglavlje odnose se na dane zatočeništva u logoru Omarska, koji napušta kao posljednji zatočenik, te zatočeništva na Manjači. Fokus je u posljednjem poglavlju na periodu u izbjeglištvu, nakon što je, poslije 197 dana, preživio torture obaju logora

Važno je imati na umu to da je bosanska država u srednjem vijeku učestalo mijenjala svoje granice. Zbog toga se dio materijalnih ostataka danas nalazi na području susjednih zemalja. Pored toga, bitno je naglasiti kako je praksa izrade i podizanja stećaka prakticirana i u pograničnim dijelovima susjednih zemalja, odnosno na prostorima koji nisu ulazili u sastav srednjovjekovne bosanske države. Stećci su kroz naučne pristupe u evropskim i svjetskim okvirima neosporno prepoznati kao baština srednjovjekovne Bosne”

Podržite nas na Facebooku!