Historija

: Oko pet hiljada vojnika s područja Srebrenice služilo je u Prvom svjetskom ratu. Poginulo ih je hiljadu. Podaci o njima mogu se pronaći u Državnoj biblioteci Austrije. Oni koji su se vratili s ratišta pričali su o ratnim danima, stradanju, teškim trenucima, bitkama i zarobljavanju. Stotinu godina poslije, još se u srebreničkim selima pričaju nevjerovatne priče o povratnicima iz Prvog svjetskog rata

Bužimljani i ustali Krajišnici obilježavaju značajne historijske datume, ali čini se da pamte samo novije događaje i novije junake dok se stari nepravedno zapostavljaju. Zato, lijepo bi bilo da se događaji iz 1737. godine u narednim manifestacijama prigodno obilježe u Bužimu i drugim našim gradovima i da se pamte imena svih naših gazija, bez kojih danas ne bi bilo ni Krajine ni Bosne

Aćif Hadžiahmetović, vođa odbrane Novog Pazara u Drugom svjetskom ratu, u Srbiji se zvanično smatra narodnim neprijateljem, a u srpskoj historiografiji označen je kao jedan od neprijatelja srpskog naroda na području Sandžaka. Ulogu Hadžiahmetovića, ističu bošnjački historičari, treba posmatrati s činjenicom da novopazarski kraj nije doživio sudbinu ostalih dijelova Sandžaka. Prema izvještaju četničkog komandanta Pavla Đurišića generalu Dragoslavu Draži Mihajloviću, 1943. godine u Limskoj dolini četnički odredi Vojske Kraljevine Jugoslavije izvršili su genocid nad 9.200 Bošnjaka. U izvještaju se navodi da su 1.200 ubijenih bili vojno sposobni, a 8.000 su bile žene, djeca i starci

Jedan od 180 poginulih rudara jeste Sadil Brašnjić, tada 30-godišnjak koji je bio uzor svojim komšijama i kolegama. U trenutku njegove pogibije sin Damir Brašnjić imao je šest godina i trebao je krenuti u prvi razred osnovne škole, dok je kćerka Sabina Zukić imala tri godine i oca Sadila se ne sjeća

Niko pametan ne odriče baštinu svoju plemenitu, jer bez nje ne može se sigurno hoditi ni u sadašnjosti, a još se teže može uputiti u sigurniju budućnost, baš kao što po Bosni davni dubrovački trgovci nisu mogli slobodno hoditi i trgovati bez Povelje bana Kulina. Uostalom, identitet jedne zajednice i nije prvenstveno u njezinoj politici, već je prije svega upravo u njezinoj kulturi i prošlosti na kojoj se ona temelji. A tu je, također, i veza, organska i prirodna a ne ideološki projicirana i hinjena veza s drugim i drugačijim, na koju nas također, tipično bosanski, podsjeća Kulinova povelja, uvažavajući drugog i potvrđujući sebe.

U Islamsku zajednicu unio je novu viziju razvoja, smjelost u planiranju i neiscrpnu energiju u konkretnim akcijama. Zahvaljujući tome, Zajednica je dostigla viši nivo razvoja na svim poljima. To je vrijeme kada izlazi Preporod već nekoliko godina, vrijeme afirmacije muslimanske nacije, ali i traganja za izgubljenim islamskim identitetom uz buđenje uspavane muslimanske svijesti i njenog postepenog oslobađanja od kompleksa imena, nametnutih običaja i neprihvatljivih shvatanja. U svim tim prestrojavanjima IZ, odnosno njenog hvatanja koraka sa savremenim društvenim tokovima i zbivanjima u njima, dr. Ahmed Smajlović imao je velikog udjela

Samo dan nakon početka “Oluje” deblokiran je i slobodni prostor Bihaćkog okruga, čime su i jedinice 5. korpusa Armije Republike BiH krenule u oslobodilački poduhvat okupiranih prostora Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske. Jedinice 5. korpusa, sadejstvujući s vojskom Hrvatske, prešle su na teritorij Hrvatske i oslobodile Željavu, Ličko Petrovo Selo, Vaganac, Drežnik, Frkašić, Meljinovac, Preboj, Grabovac, Plitvice i Mulinje. Petog augusta 1995. godine u jutarnjim satima u Grabovcu, na cesti Rakovica – Plitvička jezera, pripadnici 5. korpusa spojili su se s Hrvatskom vojskom

Centri srpske velikodržavne ideologije u posljednje vrijeme često spominju Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića kao “dokaz bošnjačke panislamske zavjere”. Ove su tendencije naročito reaktivirane nakon 11. septembra 2001. godine, kada evropska i svjetska javnost postaje izrazito senzibilna po pitanju islama i islamskih političkih ideja

Podržite nas na Facebooku!