92

Teško je reći kada me je piromanija uhvatila, možda sam je fasovao posmatrajući svog oca dok je strpljivo i iskusno potpaljivao peć “Kreka Weso” kad bi zima udarila kroz procjepe na vratima i prozorima. Nisam kriv za požar na Čaršiji 1973. godine, bio sam odveć mali, iako ni to nije apsolutno isključeno

“Bahn’o ja iznenada, njima došli, k’o biva, nekakvi važni gosti, njih opet stid što im je otac i svekar neuk i nepismen, pa će meni sin: 'Babo, tu su neki važni ljudi, nije to društvo za tebe, nego, evo ti pare pa idi u hotel na spavanje, a dođi neki drugi put.' Pljunem ga i odem! Šta ću drugo?! A crno ispod nokta dao sam za te njegove škole! I šta sam dobio?! Dušmana! Ja, ja, dušmana!”

Osjetivši odakle miomiris dolazi, jedna za drugom, na vratima kuće pojavljivale bi se kone, poneka je nosila i skriven findžan – nek se nađe, može usfaliti. Kao usput, navratile bi da pitaju majku kako je sa zdravljem, kako su joj djeca i čoj'k, nose li koke jaja, daje li krava mlijeka, treba li šta, poneka bi i milost donijela, a majka ih je redom zaustavljala da sjednu – kahva samo što nije provrila

Eh, otkad nisam sjeo u tramvaj, a godine sam protraćio u njemu! Mladost mi se izlizala na njegovom zglobu, od Ilidže do čaršije, i nazad, svaki Božiji dan. Da sam učio kineski, naučio bih ga. Da sam smišljao filozofski sistem, smislio bih. Da sam pleo priglavke, zgrnuo bih bogatstvo. A šta sam radio

Mijenjaju se doduše, malo manji i malo veći mačkovi, mijenjaju se i teleće glave, ali princip je nepovrediv. I uvijek to nekako i piše, malo zakukuljeno, malo zamumuljeno, ali to ti je to. Tranzicijsko novinarstvo oblikuje svoju poetiku

Ured za reviziju institucija Federacije BiH prije nekoliko dana objavio je negativan izvještaj o poslovanju Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo (KCUS) u 2014. i 2015. godini. Revizori su utvrdili milionska dugovanja, sumnjive tendere o nabavci aparata i materijala sklapanim s firmama čiji su vlasnici bliski bivšim menadžerima KCUS-a. Negativno mišljenje o poslovanju UKCS-a dali su revizori i zbog imenovanja srodnika i najbližih suradnika na nekoliko dobro plaćenih pozicija u isto vrijeme, zbog plaćenih odsustava doktora koji su vrijeme provodili u (svojim) privatnim klinikama... Takav način poslovanja doveo je UKCS na ivicu opstanka

Gluhoća ne ometa razvoj ličnosti, nego komunikacija. Za gluhe i nagluhe osobe veže se svijet tišine, ali oni tu tišinu mogu razbiti znakovnim jezikom. U svakoj državi postoji zaseban znakovni jezik, a samo 14 ih je u Evropi standardizirano i priznato. Dok se u BiH čeka na standardizaciju znakovnog jezika (jer se ne zna hoće li on biti bosanski, hrvatski ili srpski), ispašta 70.000 gluhih osoba kojima je ovaj jezik maternji i jedini vid komunikacije

Podržite nas na Facebooku!