220

Blagdani ili praznici – kako ko voli – bili su posebna priča. Bili, a danas sve češće ugone strah u kosti. Svaki, pa i onaj koji bi trebao izmamiti najtanahnija osjećanja i emocije – poput Bajrama, recimo – doživljavamo kao “pod ručnom”. Ceste i udesi nam pozobaše mladost, i to najčešće u tim prilikama. A to je bolno i zna biti teško kao crna zemlja

“Veza dijaspore, naročito omladine, s domovinom je sve slabija, sve se manje ondje ide u posjetu, pa nam mladi gube osjećaj pripadnosti Bosni kao zemlji porijekla njihovih roditelja. Kod djece nam sve više opada i interesiranje za učenje bosanskog jezika. Najveći uzrok tome jeste slaba komunikacija roditelja s djecom na svom jeziku. I škole bosanskog jezika u dijaspori mogle bi biti aktivnije”

Ako se pogledaju statistički podaci, onda se može zaključiti da migranti i nisu “opasni”, kako se možda naprvu čini. Prema podacima Uprave policije Kantona Sarajevo, migranti su u prošloj godini počinili ukupno 56 krivičnih djela, a preovladava imovinski kriminal. U Bihaću i Velikoj Kladuši stanje je takvo da se građani zbog velikog broja migranata zaista plaše za vlastitu sigurnost

Dakle, kultura sjećanja ne odnosi se samo na heroje već i na žrtve, kao i na priznanje vlastitih grešaka i zločina. To su Armija RBiH i Bošnjaci, te onaj dio nebošnjačkih Bosanaca svih naroda, učinili prihvativši presude haškog i domaćih tribunala oficirima i vojnicima Armije RBiH, što nije slučaj s dvije paravojne formacije susjednih država.

Izdavaštvu je imanentna misionarska uloga. O tome možete imati punu svijest, a i ne morate. Ako objavite pedesetak knjiga godišnje, vi ozbiljno utječete, u manjoj ili većoj mjeri, na kulturne tokove. Naravno, sve vrijeme morate imati na umu definiciju firme ili preduzeća koje bezdušno kaže da je preduzeće osnovni privredni subjekt registriran na nadležnom sudu, koji se osniva za stjecanje dobiti

Iako je nepoštenje konstanta američke politike glede palestinsko-izraelskih odnosa, opet se može govoriti o stepenima tog nepoštenja. Ako je suditi po procurelim detaljima tzv. “dila stoljeća”, Trumpova administracija dosegnula je nove dubine beščašća (čudi li se iko?) prijedlozima koje je naškrabao mlađahni, do grla s ilegalnim kolonijalnim naseljima interesno povezani zet Jared Kushner

“Tokom gradnje prolazio sam kroz velika iskušenja, a istovremeno sam znao da se do velikih rezultata ne može lahko doći i to mi je uvijek bilo na pameti. Uvijek sam gledao samo na cilj, ne gledajući prepreke. Molio sam Allaha samo da izdržim sve ovo kako bi se do njega došlo. Kada više nisam znao gdje ću i šta ću, zovnem arhitektu Enesa, on raspetlja te stvari i hajde, nastavi se dalje. A i s njim sam imao nesuglasja. Kad god dođe, nešto se napravi, on mi kaže: 'Nije dobro, može i bolje.' Uvijek može bolje. Nisam to tada razumio, ali sada, kad smo napravili ovu ljepoticu, vidim da je bio u pravu kada je insistirao na detaljima”

Podržite nas na Facebooku!