207

Vakufname su prvorazredni izvori za proučavanje društva, kulture, obrazovanja, trgovine, zanatstva, gospodarstva, razvoja gradova i svih aspekata života naših predaka i sredina u kojima su živjeli. Među svjedocima vakufnama nalazimo imena ondašnjih uglednika, paša i vezira, aga i begova, uleme, muftija, muderrisa, šejhova, imama, mujezina, trgovaca, zanatlija, povjerljivih ljudi iz svih slojeva društva. Imena nekih muftija, šejhova, muderrisa, imama, uglednih kadija možemo naći samo u vakufnamama i nigdje više

U ovom skromnom prilogu želimo se sjetiti komandanta Turskog kontingenta vojske u misiji UN-a koji je boravio u mirovnoj misiji u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu — (tada) pukovnika, sada generala Mehmeta Alija Erdoğana. U Bosni i Hercegovini smo pitali mnoge sugrađane o misiji turske vojske koja je bila u sastavu UNPROFOR-a, pod ko¬mandom engleskog generala u Zenici. Malo je njih znalo neke pojedinosti o toj vojsci, a gotovo niko o komandantu Mehmetu Aliju Erdoğanu. Tek aktivni vojnici, a posebno komandni kadar, znao je ko je zapravo Mehmet Ali Erdoğan i kakvu je misiju vršila turska vojska pod njegovom komandom. Generala sam upoznao u Ankari. Nakon prvog susreta, postali smo iskreni prijatelji. Zajedno smo putovali širom Turske i upoznali mnoge ljude porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i drugih krajeva današnje Hrvatske, Srbije, Kosova, Makedonije, Albanije... Tako je nastala knjiga Bošnjaci, odani građani Turske. Dio teksta koji donosimo objavljen je u toj knjizi

“Nije poenta srediti papire, pokupiti stvari i otići. To je, naposljetku, i najlakši potez. Ovdje ima mjesta za naše mlade, nevjerovatne generacije će dolaziti jer i dalje postoje oni koji će tehnologiju podrediti svojim kvalitetama i inovirati, kreirati i činiti život boljim i funkcionalnijim. Nije sve tako crno. Treba zaroniti duboko i shvatiti da se crnina samo zadržava na površini, a da se prave i istinske vrijednosti nalaze tamo dolje, gdje inače ne ronimo”

Bošnjaci se većinom organiziraju kroz džemate čija je organizacija uz pomoć Vlade Finske na veoma dobrom nivou. Ono što napominje jeste da sve aktivnosti vlasti ove zemlje podupiru, te tako potvrđuju tezu o Finskoj kao o zemlji koja poštuje različitost u svim aspektima. Prema mišljenju glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj Aziza Šabića, u Finskoj se izuzetno pristojno živi, te takva pozitivna atmosfera dodatno utječe na bolje međuljudske odnose u ovoj državi

Isprva, kahva nije previše impresionirala Evropljane. Putnici na istok žalili su se na njezin ukus i efekte koje je izazivala. Krajem 17. stoljeća zabilježene su i prve rasprave o kahvi u kojima se evropski konzumenti upozoravaju na nju i preporučuje im se da je uzimaju s velikim oprezom. Međutim, oni koji su putovali na Orijent u 16. stoljeću donosili su priče o čudesnom crnom napitku. Godine 1582. liječnik iz njemačkog Augsburga piše o njezinom učinku nakon svog putovanja na Bliski istok. Izvjesni mletački trgovac osjeća da bi kahva mogla biti dobar poslovni potez i početkom 17. stoljeća donosi kahvu u Veneciju. Godine 1647. u Veneciji je otvoren Café “Florian”. Već 1652. London ima svoju prvu kafanu, 1671. otvara se jedna u Marseilleu, a zatim 1673. u Bremenu, 1677. u Hamburgu i 1683. u Beču. Kafane brzo postaju omiljeno mjesto susreta umjetnika i naučnika

Uz podsjećanje da u cijeloj regiji ne postoji nijedan etnomuzikolog, etnokoreolog, niti orkestar narodnih instrumenata, Naka Nikšić, nakon provedenog projekta “Pirinče – instrument koji nestaje”, navodi da je pirinče, kao i sviranje na njemu, poput većine ostalih elemenata nematerijalne kulture Bošnjaka, uslijed niza okolnosti i dejstava više negativnih faktora, bio izložen zaboravu i nestajanju

Prošlosedmični povik predsjednika Evropskog parlamenta, izvjesnog Tajanija, pripadnika evropske narodnjačke desnice, o italijanskoj Istri i Dalmaciji uzburkao je posebno opozicijsku politiku u Hrvatskoj. Zaredale su se optužbe za historijski revizionizam, italijanski iredentizam, tražile ostavke, postavljala se zastupnička pitanja u hrvaćanskom i Evropskom parlamentu, prozivala HDZ-om vođena vlada da je nedopustivo mlako reagirala na teritorijalna prisezanja svog ideološkog i evrostranačkog kolege. Digla se sva huka i vriska. Istovremeno, stranački poslušnici iz BiH sastanče s Dodikovim separatistima i dogovaraju zajedničke akcije

Veliki uteg bržem razvoju naselja u socijalističkom periodu mogao bi se dovesti u vezu sa sudjelovanjem nekolicine Todorovljana u pripremama i izvođenju Cazinske bune 1950. godine. Nešto kasnije, naselje je dobilo još tri područne škole, ambulantu, te novi objekt osnovne škole. Iz društvene zadruge koja je osnovana u Todorovu kasnije je izrasla poznata velikokladuška firma “Agrokomerc”, za vrijeme čijeg je procvata u Todorovu izgrađeno nekoliko fabrika za uzgoj brojlera i kunića

Migranti će nastaviti svoju misiju potrage za boljim životom, u kojoj će im Unsko-sanski kanton vjerovatno ostati zadnja stanica u Bosni i Hercegovini kroz koju trebaju proći da bi ušli u Evropsku uniju. Hoće li lokalna politika nastaviti koristiti muku migranata kako bi ubrala poneki jeftini politički bod baveći se problemom kojem nije dorasla, a zapostavljajući migracije domaćeg stanovništva i visok stepen nezaposlenosti? Na ovo pitanje odgovor ćemo dobiti na proljeće

Autorica je kroz roman nastojala slikovito predstaviti kako to izgleda kada se cijeli jedan sistem ustremi na uništavanje. “Ne radi se tu samo o vojnicima. Moju majku je mučila jedna žena (Gordana Andrić) koja sada radi u marketu u Beogradu. Majku je tukla Kur’anom čije su korice urađene od ovčije kože”

Podržite nas na Facebooku!