204

Nije potrebno ni spominjati da je Mahmutćehajićevo insistiranje na etničkom bosanstvo ustvari i borba protiv identitetskog i političkog srpstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini, a što je nesumnjivo borba protiv vjetrenjača koja samo može poslužiti da legitimizira njihove jauke kako su pod asimilacijskim pritiskom bošnjačke većine.

Ne samo da je riječ o prodržavnom potezu, ne samo da je politička loptica konačno prebačena preko enitetske mreže, ne samo da se pokazalo da se srpska politika ozbiljno poigrava s idejom pokretanja sukoba i izazivanja nasilja već se sasvim razotkrila i dubina infiltracije antibošnjačkih, antibosanskih i antidržavnih projekata u bošnjačku političku scenu, kao i posvemašnja licemjernost dijela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini

Neko bi mogao pomisliti da je čudno to što Konaković danas u svoju odbranu koristi tekstove tipova čije je djelovanje do jučer nazivao katastrofalnim, da je ljigavo danas koristiti usluge osoba koje si do jučer označavao kao subverzivne, da je neukusno tvrditi da si na “Alijinom putu” dok ti medijski PR rade oni koji imaju zadatak rušenja “Alijinog naslijeđa”.

Deklaracija HNS-a nije ništa drugo do najbukvalniji preslik Promemorije mostarskog, navodno već odlazećeg biskupa Ratka Perića upućena 12. decembra 2014. godine Draganu Čoviću kao novoizabranom članu Predsjedništva BiH. Utjecaj Katoličke crkve na politiku HDZ-a, pogotovo u Hercegovini, jedan je od manje poznatih fenomena našoj javnosti. Za to postoji više razloga o kojima Stav detaljno piše u svom novom broju.

Tvrdeći da danas postoji i nekakva pučistička “politička alternativa”, ali i “kritična masa” koja bi podržala nasilni prevrat, na stranicama Avazovog podliska počeo je zagovarati ne samo državne udare, ulične nerede i nasilne proteste nego i “dozirano nasilje”, što će reći ciljano nasilje prema odabranim pojedincima i grupama koji se svrstavaju u red političkih neistomišljenika.

Podržite nas na Facebooku!