176

Zdrava i konkretna kritika vlasti zamijenjena je nametanjem osjećaja neumitne i neodložne propasti, percepcijom da nikada neće biti bolje i širenjem nepovjerenja u sebe same. Ionako teška, ali svakako ne katastrofalna stvarnost predstavlja se crnom do krajnosti, a svaka negativna anegdota društvenim uzorkom. Pozitivne vijesti gotovo se guraju pod tepih, a svaki napredak dovodi u sumnju. Pod parolom prava na slobodu govora i slobode štampe traje prava kampanja širenja sveopćeg defetizma koja za cilj ima provociranje moralne krize, dislokaciju bilo kakvog vrijednosnog sistema i gubljenje volje te povjerenja u vlastite snage i mogućnosti

: U glavnom gradu BiH otvoren je prije četiri mjeseca prvi food outlet u BiH “Yumm”, u kojem je moguće pronaći proizvode po cijenama nižim i više od 50 posto. Vlasnici radnje, mladi bračni par, Axel i Nikolina Alić, zbog nemogućnosti zaposlenja, namjeravali su s dvoje maloljetne djece otići iz Bosne i Hercegovine u Australiju. Istražujući kako otići, došli su na ideju o pokretanju food outleta, što ih je, ipak, zadržalo u BiH

Preko Grmeča su dolazili tenkovi koji su “tukli” Bihać i ubijali civile. Kada su vojnici Vojske RS-a izgubili linije koje su držali oko Bihaća i povukli se do Banje Luke, naredili su lokalnom stanovništvu da se iseli jer im, navodno, prijeti smrt od pripadnika 5. korpusa Armije Republike BiH. Cijeli je kraj preko noći opustošen i Srbima iz ovog područja nije bilo više ni traga ni glasa. Odvezeni su, kaže naš sagovornik Jovan, negdje oko Bratunca

Maratonski sudski proces, veliki broj uočenih nepravilnosti tokom istrage, oslobađajuća presuda za osobe koje je Tužilaštvo teretilo..., sve to budi opravdane sumnje da je nešto ozbiljno truhlo u Tužilaštvu Kantona Sarajevo i da otac ubijenog Dženana potpuno ispravno sumnja u transparentan rad Tužilaštva.

U javnosti se stvara percepcija da mladi odlaze samo u posljednjih nekoliko godina, i to samo iz Bosne i Hercegovine. Rijetko ćemo gdje pročitati da se mladi ljudi iseljavaju i iz susjednih zemalja, čak i u većem broju i procentu nego iz naše domovine. Iako druge balkanske države nisu doživjele genocid, urbicid, kulturocid, niti imaju ovako komplicirano uređenje kao što je naše dejtonsko, omladina im odlazi

Veliki broj kandidata marginalaca ustvari su s pravom razočarani građani BiH koji su doživjeli neku vrstu socijalne nepravde te se potom upuštaju u potpuno neizvjesne i nerealne političke avanture, sanjajući da će preko noći promijeniti svijet. Stoga, bez obzira na njihove izglede, treba ih razumjeti, odnosno imati viška svijesti iz kojih su se pobuda kandidirali. Međutim, ima i onih koji nemaju časne namjere

Prvi svjetski rat prvo se zvao Svjetski rat ili Veliki rat (termin se i sada koristi ponegdje), i tako je bilo sve do početka Drugog svjetskog rata. S druge strane, prošlo je dovoljno vremena i 23 godine su dovoljne da posljednji rat dobije svoje stalno ime – i u našoj svijesti i u historijskoj literaturi. Dok je rat u toku, pa i njegove posljedice, niko previše ne brine oko njegovog naziva. Zašto je ovo pitanje važno

Sarajlije se još dobro sjećaju ratnih nestašica vode, izvora na kojima se tada točila, plastičnih kanistera i metalnih cisterni, beskonačno dugih redova, snajpera i granata. Neki kažu kako su bili uvjereni da više nikada neće vidjeti vodu kako slobodno teče u njihovim kućama, a o onoj koja u nepovrat odlazi s javnih česama moglo se samo sanjati. Rat je već odavno prestao, u sarajevskim kućama ovog ljeta nema redukcija, a s javnih česama ponovo, baš kao u najbolja vremena, teku vode koje svakodnevno rashlađuju i utoljuju žeđ hiljadama prolaznika

Podržite nas na Facebooku!