167

Danas je Sandžak klasičan primjer evropske prekogranične regije između dviju budućih članica EU, Srbije i Crne Gore, koji je i po geografskim karakteristikama, ali i strukturi stanovništva, prirodnim i privrednim potencijalima gotovo identičan Južnom Tirolu. Tvrdimo da je ovo najbolje rješenje za tešku socioekonomsku situaciju u obama dijelovima Sandžaka iz kojih se ljudi masovno iseljavaju. Znam da se veoma malo ulaže i u dio Sandžaka koji se nalazi u Crnoj Gori”

Trenutno pratimo dešavanja u procesu protiv generala Sakiba Mahmuljina, gdje opet svjedočimo sramnom prizoru da pojedini svjedoci tužilaštva, poput generala Fadila Hasanagića, bivšeg komandanta 35. divizije 3. korpusa ARBiH, pokušavaju odgovornost prebaciti na svog nadređenog Sakiba Mahmuljina, što je bilo upadljivo još tokom sudskog procesa protiv rahmetli generala Rasima Delića. Uz to, Hasanagić je jedno tvrdio za vrijeme haškog suđenja, a sada posve nedosljedno tvrdi drugo

Važno je imati na umu to da je bosanska država u srednjem vijeku učestalo mijenjala svoje granice. Zbog toga se dio materijalnih ostataka danas nalazi na području susjednih zemalja. Pored toga, bitno je naglasiti kako je praksa izrade i podizanja stećaka prakticirana i u pograničnim dijelovima susjednih zemalja, odnosno na prostorima koji nisu ulazili u sastav srednjovjekovne bosanske države. Stećci su kroz naučne pristupe u evropskim i svjetskim okvirima neosporno prepoznati kao baština srednjovjekovne Bosne”

Vruća ljetna noć izmamila je ljude pred džamiju. Sjede, eglenišu i iščekuju ezan. Mnogi su od njih tog dana vrijedno radili na njivama. Razgovaramo i prisjećamo se ramazana koji su, rotirajući se ustaljenom dinamikom, padali u vrijeme koševine ili berbe trešanja. Postilo se i nije se marilo za glad i žeđ. Nije se marilo ni za dobronamjerne savjete da se, tako iscrpljeni i umorni, okrijepe barem tako što će vodom samo nakvasiti ispucale usne. Iako sasvim legalna i legitimna opcija, niko je nije uzimao zaozbiljno niti posezao za njom

Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa

“Pozicija Hrvata svugdje u Federaciji BiH je, jamčim, dobra i barem je pet puta bolja nego što o njoj govore oni koji ju kapitaliziraju i koji lagodno žive na tu stigmu položaja hrvatskog naroda u BiH. Ono što je sigurno jasno jeste da Hrvati u Republici Srpskoj ne žive, oni više i ne odlaze u Hrvatsku kao nekakvu maticu, oni odlaze u treće zemlje, odlaze profesori, ljekari, pravnici i rade neke najteže poslove po Zapadnoj Europi. To stanje najbolje oslikava činjenica da biskupa Komaricu brane Bošnjaci u Republici Srpskoj dok zvanična hrvatska politika šuti”

Svi ti pokušaji da se insistiranjem na šovinističkim stereotipima probude bošnjački kompleksi, da se odvratna propaganda o “poturicama” okrene na svoju glavu pa da je Bošnjaci počnu prakticirati na samima sebi, da se indirektnim prijetnjama Bošnjaci uplaše za vlastitu budućnost, stalno potenciranje razlika a ne sličnosti, predstavljanje današnje Republike Turske kao nekakve istočne despotije, cijela ta negativistička kampanja omalovažavanja turskih investicija, pomoći i pozitivne političke uloge Turske u BiH jednostavno ne može polučiti neki konkretan rezultat jer je demantiraju činjenice

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!