148

Ono o čemu se nagađalo duže od desetljeća dogodilo se nekoliko dana pred kraj 2017. godine. Tomislav Kovač, ratni ministar MUP-a Republike Srpske, optužen je za učestvovanje u srebreničkom genocidu. Kovač živi u Beogradu te, uz bosanskohercegovačko, ima i državljanstvo Srbije. Već je nekoliko puta svjedočio u nekoliko suđenja protiv osoba optuženih za genocid u Srebrenici. Prijeratni je policajac koji je bio na službi u Sarajevu i među prvima je koji su se pridružili Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) nakon njezina osnivanja. Slovio je za osobu od posebnog povjerenja Radovana Karadžića

Silina kojom su se EUropski političari i njihova propagandna mašinerija obrušili protiv referenduma o promjeni Ustava Turske, do te mjere da jedna “fina i tolerantna” Holandija zgazi sve diplomatske konvencije protjerujući tursku ministarku, a evropska štampa naprasno “progovori” turski, bit će (možda) zaboravljena u Evropi, ali će ovdje u Turskoj ostati zapamćena kao beščašće bez presedana

“Dobili smo dodatnu volju jer smo imali podršku. Dobili smo i obećanje da ćemo i dalje imati podršku za naše projekte. Uspjeli smo zahvaljujući našim dobrim ljudima koji žive u dijaspori ili Federaciji, ali i zahvaljujući Federalnom ministarstvu. Nama ovo mnogo znači. Sigurno da će biti više povratnika, više kuća, ali i više razvoja za naš kraj. Meni je lakše jer sam tokom cijele godine ovdje. Moja djeca se osjećaju sigurnije”, kaže Midhat Jusupović, stanovnik Gornje Bukovice

Joseph Weitz, direktor Odjela za zemlju i šumarstvo Jevrejskog nacionalnog fonda, priznao je: “Premještanje arapskog stanovništva s područja jevrejske države ne služi samo jednom cilju – smanjiti arapsku populaciju. Ono služi drugom, ne manjem važnom cilju, isprazniti zemlju koju trenutno drže i obrađuju Arapi, kako bi se oslobodila za jevrejske stanovnike”

“Dubioza’ je postala planetarno popularna nakon mog izlaska (smijeh). Ti ljudi žive od toga što rade. Oni su sada zabavljači i novac koji od tog zarađuju je legitiman. Ali, tužno je to što, umjesto da nove generacije usmjeravamo (to je dužnost umjetnosti oduvijek), mi se stapamo s degeneracijom i primitivcu dajemo lažni osjećaj ponosa, a to je entertainment, prolazni ushit, samozavaravanje, ali barem je unosno. To je jedini promašaj, a kojih je on razmjera? Sami procijenite. Ne, ne slušam takvu muziku”

Ako obje svete knjige naglašavaju posebnost ovog poslanika i ističu njegovu ljubav i spremnost na žrtvu, čemu onda tolika mržnja? Prema svemu, prema inovjercima, prema izbjeglicama, prema pripadnicima druge nacionalne skupine... Prema muslimanima, prema hrišćanima, prema kršćanima... Upravo te mržnje i ti animoziteti nas u prvom stadiju distanciraju od drugih, u drugom od sebe samih, a u trećem i od Isaa / Isusa, koji je iznad nas pa se možemo okupiti pod kišobranom njegove dobrostivosti

Znala je svog muža u dušu, ili je barem tako mislila. Pred njom nije imao tajni. Bio je dosta šutljiv i povučen, ali je njoj sve govorio. Samo je njoj objasnio zašto je napustio Njemačku iako je zarada bila dobra, i zašto se s cestogradnje vratio na njivu. “Nije to za mene, moja Fatka”, govorio bi joj uz kahvu, “ne volim ti ja ta šegačenja i te večernje ludosti. Ondje ti dani izvlače snagu iz tijela, a noći iz duše. Nije to za mene i eto ti”

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!