144

Svakog 4. decembra od 1993. godine do danas pripadnici Diverzantskog odreda “Dido”, uz svog komandanta brigadira Seada Rekića i saborce iz drugih jedinica, okupe se na Brezovači u podnožju Igmana kako bi odali počast dvojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine: Adnanu Došliću i Samiru Bećiroviću. Ekipa časopisa Stav ove je godine boravila s njihovim saborcima, bilježeći kazivanja o dvojici mladića koji se nisu štedjeli u borbi za odbranu BiH

Jačanjem struje na čijem je čelu bio Šušak, njenom dominacijom i postavljenjem ljudi oko Tuđmana, došlo je do tog antibosanskog stava u hrvatskoj politici i podrške struji Mate Bobana. Ta je struja bila ekstremistička. Ja sam bio lociran u Travniku i osjetio sam na terenu te promjene, sve do kulminacije sukoba. Radikalizacija hrvatske politike bila je postepena, sve dok nije dovela do otvorenog sukoba”

. Katarze neće niti može biti dok u hrvatskoj javnosti potpuno ne zamre ideja iz koje se izrodilo zlo kojem je presuđeno u Hagu, ta demonska ideja podjele Bosne i Hercegovine i ekskluzivnog hrvatskog nacionalnog prostora u kojem će Hrvati imati veća prava od drugih. Dok se ova ideja ne delegitimizira i potpuno ne kriminalizira u hrvatskoj političkoj kulturi, katarza će ostati samo lijep san

Američki javni tužilac, sada već smijenjeni Preet Bharara, u pola koraka (doduše, indirektno), može se povezati s FETÖ – radio je s demokratskim senatorom Chuckom Schumerom, čija advokatska kancelarija navodno inkasira oko 2,5 miliona dolara godišnje od gülenista za borbu protiv isporuke Gülena Republici Turskoj. No, sudija Richard Berman, koji predsjedava porotničkim sudom u procesu protiv Atille i ostalih, još se lakše povezuje s FETÖ

Žrtve udruženog zločinačkog poduhvata, na čijem je čelu, između ostalih, stajao i zločinac Praljak, ni jednom riječju nisu spomenute na misama zadušnicama za njegovu dušu. Gledano isključivo iz pozicije katoličanstva, nije li Praljku potrebna zadušnica i zbog zlodjela za koja je odgovoran? Katolička crkva mogla bi reći da ne priznaje zemaljski sud već onaj nebeski, no, zna li svećenik u Zagrebu kako sudi Bog i ima li uvid u tajnu Božijeg oprosta i ljudskog pokajanja? Misli li možda Crkva u Hrvata da je Isus bio Hrvat? Misli li Crkva u Hrvata da su Bošnjaci koji su ubijani i mučeni za vrijeme Praljkovog zapovijedanja HVO-om manje ljudi, da ne zaslužuju milosrđe, da njihova patnja i žrtva nije dostojna bilo čijeg pokajanja

Kada je riječ o smrtima povezanim s posljednjim ratom u bivšoj Jugoslaviji i o nepravedno osuđenim ljudima, na sebi svojstven način najupečatljivijom se čini smrt Muje Šahmana. Za njegovo ubistvo još niko nije ni optužen. Mujo je sa svojom porodicom živio u Švicarskoj. Početkom aprila 1993. godine, u Bosnu je dovezao humanitarnu pomoć. Negdje kod Jajca, pripadnici HVO-a zarobili su ga i zatočili u logor

Osman Sulić bio je jedan od glavnih inicijatora osnivanja udruženja koje će okupiti krajiške borce koji su tokom rata napustili dijasporu i upustili se u neizvjestan dolazak u domovinu. Udruženje je nazvano “Patriote dolaze 92-95”. Prema podacima do kojih je došlo ovo udruženje, u Krajinu je u tom periodu došlo oko 1.309 ljudi, a nezvanično – u Bosnu je došlo njih 1.600

Sudbina se poigrala s našim herojem Šokom. Dvije-tri godine prije agresije na našu zemlju, u Sarajevo je došao iz Kumanova, odmah nakon smrti majke. Čim je počeo rat, priključio se Drugoj motorizovanoj brigadi. Svi ga se sjećaju kao malehnog, plavokosog i povučenog borca koji nije mnogo govorio, ali se vidjelo da je okretan i veoma snažan za svoju konstituciju. Ono što bi neko okom, Šok bi skokom, kako bi se to reklo u narodu. Šta sve može, vidjelo se u prvim diverzantskim akcijama. Zato su ga i prozvali Šok. Prošao je kroz teška životna iskušenja, a onda se našao na ulici, bez posla, ostala mu je samo pomoć dobrih ljudi

Podržite nas na Facebooku!