Ronaldo je, ipak, bolji od Messija, barem u filmu

Dokumentarci o Ibrahimoviću, Messiju i Ronaldu podsjetit će nas na početne korake siromašnih, izgubljenih i bolesnih dječaka koji su trudom, radom i talentom ostvarili svoje snove

Fudbal i film nikada nisu išli zajedno. Ne postoji igrano autorsko filmsko ostvarenje koje se bavi fudbalom ili čiji je glavni protagonist fudbaler. Sportski film kao žanr u kinematografiji iznjedrio je veliki broj kvalitetnih filmova, o bokserima – Rocky (1976) Johna G. Avildsena, Razjareni bik (engl. Raging Bull, 1980) Martina Scorsesea; atletičarima – Vatrene kočije (engl. Chariots of Fire, 1981) Hugha Hudsona; o hrvačima – Hrvač (engl. The Wrestler) Darrena Aronofskog; roniocima – Veliko plavetnilo (engl. Le Grand Bleu) Luca Bessona, ali nikada o fudbalerima. Najbliže uspješnom autorskom filmu o igri na travnatom terenu jeste Sportski život (engl. This Sporting Life, 1963) čuvenog britanskog režisera Lindsaya Andersona. Ipak, Sportski život nije film o fudbaleru već o mladom rudaru Franku Machinu (Richard Harris), koji je šezdesetih postao velika zvijezda ragbija, ali čiji je privatni život ostao na margini. Također, 2009. godine je još jedan britanski režiser Ken Loach snimio komediju Tražeći Erica (engl. Looking for Eric) o fudbalskoj legendi Ericu Cantoni i njegovom vjernom navijaču, koja, zahvaljujući svojoj originalnosti i prepoznatljivom autorskom pečatu ovogodišnjeg dobitnika Zlatne palme, predstavlja osvježenje u moru filmova o navijačima.

Popratni materijal

U posljednje su vrijeme sve popularniji dokumentarni filmovi o najvećim živim ili mrtvim sportskim ličnostima, a 2015. godine snimljena su tri dokumentarca o trenutno najboljim fudbalerima današnjice – Messiju, Ronaldu i Ibrahimoviću, koji će poslužiti kao popratni materijal u jeku Evropskog prvenstva i nedavno završene Copa Américe.

Kako postati Zlatan (engl. Becoming Zlatan, 2015) švedski je dokumentarac Fedrika Gerttena i Magnusa Gerttena o najvažnijim danima fudbalske karijere Zlatana Ibrahimovića, trenutno jednog od najboljih fudbalera svijeta (odmah iza Messija i Ronalda). Riječ je o arhivskom dokumentarcu koji Ibrahimovića prati od debija u timu Malmö FF (1999), preko prelaska u AFC Ajax, te u konačnici njegovog potpisa za Juventus 2005. godine. Kako postati Zlatan krenuo je u distribuciju kina u savršeno vrijeme, kada se popularni Ibro, nakon ispadanja s Evropskog prvenstva, oprostio od reprezentacije Švedske, te u trenutku ozvaničenja njegovog prelaska u Manchester United. Film otvaraju arhivski snimci putovanja vozom dvadesetogodišnjeg Ibrahimovića i njegovog menadžera iz Malmöa u Amsterdam. Autori dokumentarca nam već u ovim početnim scenama predstavljaju Ibrahimovića kao stidljivog, uplašenog mladića, željnog slave i popularnosti, koji sam kreće u “novi svijet” tragajući za boljim životom i polažući sve nade u svoj talent. Međutim, niti jedan životni put od dna do vrha nije jednostavan i to ovaj dokumentarac još jednom potvrđuje. Uporedo sa Zlatanovim prvim utakmicama u timu Malmöa, autori kombiniraju snimke njegovih početnih i krajnje konfliktnih godina u Ajaxu, kada je najbolji švedski igrač svih vremena ili udarao protivničke igrače ili vrijeme provodio na klupi. Kao vezivno tkivo između dvaju segmenata Zlatanove karijere, braća Gertten koriste intervjue s bivšim trenerima, suigračima, porodicom (npr., njegovim ocem Šefikom Ibrahimovićem, koji osamnaestogodišnjem Zlatanu kaže: “Ti si ništa dok ne uspiješ na međunarodnom nivou”), a koji otkrivaju konstantan pritisak s kojim se jedan mladi čovjek pokušavao izboriti. Kroz objektivan i krajnje iskren prikaz (povremeno i previše distanciran) ranih i kasnih formativnih godina talentiranog fudbalera, postepeno se nazire konačna verzija filmskog mozaika Kako postati Zlatan, koja će nam, negdje između redova, ponuditi konačni odgovor na pitanje ko je zaista Zlatan Ibrahimović i predočiti koliko je zapravo teško postati najbolji na svijetu. Dok film završava jedno, stvarnost otpočinje novo putovanje. Naime, povodom oproštaja od reprezentacije, Ibrahimović je na društvenim mrežama objavio video u kojem se vraća u rodni Rosengård (pokrajina Malmöa), gdje na ogradu fudbalskog igrališta koje nosi njegovo ime kači svoj žuti dres, ostavljajući ga u nasljedstvo novim generacijama. Na kraju filmskog puta i konačnog dokazivanja na “međunarodnom nivou”, Zlatan se vraća u rodni Malmö na svečani doček povodom otvaranja fudbalskog igrališta namijenjenog svim onim dječacima koji sanjaju da jednog dana postanu poput njega – uspješni i vjerni sebi do kraja.

Čovjek bez mane

messiOsim sličnosti kada je u pitanju osnovna narativna nit predočena u naslovu (kako postati), za razliku od ostvarenja Kako postati Zlatan, dokumentarac o Lionelu Messiju donosi idealiziranu sliku o jednom od najboljih fudbalera svih vremena kao savršenom biću bez ijedne mane. Režiser filma Messi Álex de la Iglesia u jednom luksuznom restoranu okuplja Messijeve najbolje prijatelje iz djetinjstva, suigrače iz Barcelone, bivše trenere, omiljene učiteljice, koji, zatim, kreiraju svoju (subjektivnu) verziju Messija. Pauze između neumornog hvaljenja Argentinca autor popunjava srceparajućim i patetičnim igranim scenama Messija kao dječaka kojeg je, uprkos hormonalnom poremećaju rasta, baka svakodnevno vodila na trening obećavajući mu da će postati najbolji fudbaler na svijetu. Kao jedino zanimljivo rješenje izdvaja se autorovo kombiniranje igranih i arhivskih snimaka, gdje, npr., glumac kao Messijev otac kamerom snima stvarne snimke Messijevih utakmica iz djetinjstva. Uprkos velikom broju adekvatnih aktera (Johan Cruyff, Andrés Iniesta, Maradona, Gerard Pique, Javier Mascherano, Alejandro Sabella itd.), Messi ne uspijeva ponuditi ništa novo što već nismo znali o ovome, zaista, velikom fudbaleru.

Razotkrivanje

ronaldoIako se mnogi ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu neće složiti s tezom da je Cristiano Ronaldo najbolji fudbaler današnjice, biografski dokumentarac o Ronaldu ponudio je zasigurno više od Ibrahimovićevog i Messijevog. Film koji prati Ronaldovu sezonu 2013/14. godine, u kojoj je Portugalac osvojio Zlatnu loptu za najboljeg igrača svijeta, osvjetljava nam najskrivenije dijelove njegovog života, uvijek zamračene nakon gašenja reflektora i bliceva paparaca. Dakle, autor Anthony Wonke, koji u svojoj karijeri ima dvije nominacije za nagradu BAFTA, centralnu ulogu u filmu prepušta upravo Ronaldu, koji, svjesno ističući vrline, nesvjesno otkriva i svoje mane. Provodeći vrijeme sa sinom i majkom, govoreći o ocu alkoholičaru koji je preminuo od ciroze jetre, takmičarskom odnosu s Messijem, Ronaldo publici predočava jednu drugačiju verziju sebe, mnogo iskreniju, samotniju i ponizniju od one koja je kreirana od strane medija i javnosti. Također, Ronaldovi prijatelji, sin i majka u filmu nisu nužno njegovi popratni likovi, već postoje radi sebe, svojih života ispunjenih nadama i strahovima. Tako, npr., Ronaldova majka u filmu otkriva kako je Ronaldo bio neželjeno dijete te kako ga je htjela pobaciti.

Ibrahimović je “okačio reprezentativni dres o klin”, Messi je nakon poraza u finalu Copa Américe od Chilea također najavio oproštaj od reprezentacije, a sudeći prema dosadašnjim Ronaldovim igrama na Euru, niti njegovo odustajanje nije daleko. Suprotno tome, analizirani dokumentarci podsjetit će nas na početne korake siromašnih, izgubljenih i bolesnih dječaka koji su trudom, radom i talentom ostvarili svoje snove, a čiji nam potezi i golovi i dalje, s vremena na vrijeme, “objašnjavaju” zašto toliko volimo fudbal.

PROČITAJTE I...

Albert Lord 1950. godine u ponovnom posjetu Sandžaku zabilježio je oko 20.000 stihova, završavajući tako posao svog mentora i upotpunjujući grandioznu zbirku od oko 100.000 stihova Avde Međedovića. Avdo je 1950. godine drugi put ispjevao Ženidbu Smailagić Meha, kao i još tri pjesme koje je Milman Parry već bio zabilježio 1935. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!