Riznica dokumenata o otporu zlu

Autor u djelu iznosi dokumentovane činjenice provjerene od strane više izvora, a ne svoja lična viđenja. Obuhvatio je najvažnije događaje iz perioda uoči agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kao i politička i vojna dešavanja u toku agresije. U knjizi Bajrić daje presjek i analizu svih segmenata, i političkih, i vojnih, ali i svih drugih koji su imali uticaj na odbranu od agresije, kao i vođenje rata u teškim i nametnutim uslovima s više strana.”

Dugo neka promocija u Tuzli nije privukla toliku pažnju publike kao promocija knjige Mehe Bajrića Tuzla i regija u odbrani Bosne i Hercegovine 1992–1995, koja je povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, promovirana u bivšem tuzlanskom kinu “Kaleidoskop”.

Tokom promocije recenzenti Hazim Šadić, general u penziji, profesor Sadik Latifagić, bivši rektor Univerziteta u Tuzli, Selim Bešlagić, ratni načelnik Tuzle, te akademik i član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Mirko Pejanović naveli su da je knjiga rezultat dugogodišnjeg ozbiljnog, opsežnog i odgovornog rada, a u pripremi i pisanju autor je koristio relevantne izvore i dokumente, kao i razgovore sa sudionicima događaja.

“Autor u djelu iznosi dokumentovane činjenice provjerene od strane više izvora, a ne svoja lična viđenja. Obuhvatio je najvažnije događaje iz perioda uoči agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kao i politička i vojna dešavanja u toku agresije. U knjizi Bajrić daje presjek i analizu svih segmenata, i političkih, i vojnih, ali i svih drugih koji su imali uticaj na odbranu od agresije, kao i vođenje rata u teškim i nametnutim uslovima s više strana: od embarga međunarodne zajednice, do agresije izvana i iznutra. U knjizi autor poseban značaj daje formiranju Drugog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine”, naveo je general Šadić.

Kao sudionik tih događaja, navodi Šadić, autor je došao do zaključka da je Drugi korpus formiran, a s vremenom i stasao u najorganiziraniju i najveću vojnu formaciju Armije RBiH. Drugi je korpus, podsjeća Šadić, branio i odbranio najveću slobodnu teritoriju u Republici Bosni i Hercegovini, a u cijelosti očuvavši svoj multietnički karakter, dok je borbena djelovanja izvodio poštujući u potpunosti platformu Predsjedništva RBiH iz 1992. godine. Ovaj je korpus, ističe Šadić, borbena djelovanja vodio i izvan zone svoje odgovornosti, a saradnja i subordinacija komande s civilnim organima vlasti bila je za primjer.

“Meho Bajrić u knjizi je detaljno obradio i druge segmente, koji su bili od izuzetnog značaja za vođenje oružane borbe i preživljavanje stanovništva, kao što su funkcionisanje civilne vlasti u ratnim uslovima, organizacija i funkcionisanje privrede, namjenske proizvodnje, sanitetskog zbrinjavanja u ratnim uslovima, radioamateri i drugo. Ovo je vrijedno štivo koje se do sada nije pojavilo na našim prostorima. Knjiga je namijenjena svim građanima Bosne i Hercegovine, a posebno je preporučujem mladim generacijama koje nisu bile sudionice rata”, istaknuo je Šadić.

Autor Bajrić rekao je da je na knjizi radio sedamnaest godina, s tim da je rad intenzivirao u posljednje dvije godine. Naveo je da je na 560 stranica dokumentirao odbranu Tuzle, njene okoline i Bosne i Hercegovine, koristeći, između ostalog, i dokumente “druge strane”.

“Od rata su prošle 23 godine i imao sam priliku koristiti dokumente iz Beograda, Zagreba i drugih centara. Imamo slučaj Ilije Jurišića, haške presude, dokaze o događajima u 19 općina sjeveroistočne Bosne… U Bijeljini, Zvorniku, Vlasenici, Bratuncu i Brčkom počinjeni su teški zločini i, na kraju, izvršen je genocid u Srebrenici”, naveo je Bajrić.

Profesor Latifagić kazao je da je Meho Bajrić, porijeklom iz radničke tuzlanske porodice, svojim ambicijama i intelektualnim sposobnostima stekao titulu profesora sociologije, a potom i magistra politoloških nauka, dok je za njegovo djelo rekao da je to originalna studija kojom se malo ko može pohvaliti.

“Ova knjiga predstavlja riznicu dokumenata jednog vremena. Sudionike i svjedoke tih zbivanja period od 1992. do 1995. godine odmah asocira na rat. One koji su mlađi i koji to ne pamte, njih ne podsjeća na to i upravo je njima posvećena ova knjiga, kako bi uvidjeli kako se patriotizam pokazuje i iskazuje. Ostanimo od srca privrženi svojoj domovini”, poručio je Latifagić.

Prisjećajući se 3. i 4. aprila 1992. godine, prijelomnih datuma za organiziranje otpora, kada je održana vanredna sjednica Skupštine Opštine Tuzla i kada je građanima upućen javni poziv da brane svoj grad, Selim Bešlagić opisao je kako se osjećao uoči donošenja ove odluke, koju su podržali svi tadašnji zastupnici.

“Tog 4. aprila 1992. godine počeo sam u ovoj sali sljedećim riječima: ‘Dragi Bože, nikad te nisam ni za šta molio. Sinoć sam se cijelu noć molio da nam daš pamet da donesemo ispravne odluke.’ Ova je knjiga dokaz da je dragi Bog uslišio te molitve”, rekao je Bešlagić na promociji.

Akademik Mirko Pejanović naveo je da se Tuzla, osim u Drugom svjetskom ratu, kao bastion antifašizma pokazala i tokom rata od 1992. do 1995. godine.

“Obilježavamo 75 godina ZAVNOBiH-a, datuma kada su naši građani i država ustrojili univerzalne civilizacijske principe kako se politički može organizovati višeetničko, multietničko društvo kakva je Bosna i Hercegovina. Ono što sam kao recenzent dužan kazati jeste to da pred sobom imamo ozbiljnu knjigu s mnogo sistematičnosti i mnogo truda i rada u pozadini. Knjiga je obimnija studija koja je zadovoljila kriterije naučnog istraživanja. Meša je imao veliku motivaciju da to istraži i obrazloži u sedam poglavlja. Na vanrednoj sjednici Skupštine Opštine Tuzla 3. i 4. aprila 1992. godine iskazana je spremnost i odlučnost odborničke većine u Skupštini, a to su bile građanske stranke, da se svim raspoloživim snagama pristupi odbrani Tuzle od agresije. Glavna snaga za odbranu javila se u političkoj viziji i jedinstvu rukovodstva Skupštine, jer tu nastaje početak organizacije, početak objedinjavanja snaga koje imaju građani i okupljanje povjerenja. Lični i presudni obol dao je Bešlagić, a u teškim vanrednim i ratnim uslovima uloga pojedinca dolazi do kraja do izražaja. Izgrađeno je jedinstvo gradske vlasti i građana, a ono što čini posebnu odliku koncepta odbrane Tuzle, oblikovanu na vanrednoj sjednici, jeste građanski, slobodarski duh Tuzlaka i svijest da se u zajedničkom, multietničkom životu građana Tuzle može pružiti otpor i odbraniti grad”, kazao je Pejanović.

Pejanović je dodao da je, kao što se u knjizi navodi, građansko jedinstvo bilo osnova i za međunacionalno jedinstvo i na toj su osnovi sve odbrambene institucije grada bile multietničke: Stanica javne bezbjednosti, Opštinski štab Teritorijalne odbrane, Štab i vojne brigade Drugog korpusa ARBiH, čime se osiguralo provođenje volje građana iskazane na referendumu za suverenu Bosnu i Hercegovinu, kao i provođenje principa Platforme o radu Predsjedništva RBiH u ratnim uslovima, što je na prijedlog opozicionih partija usvojeno u junu 1992. godine na sjednici Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Pejanović je podsjetio i na razgovor Selima Bešlagića s majorom bivše JNA Tomislavom Pračerom, koji Bešlagiću predlaže da traži autonomiju Tuzle i dadne saglasnost da će živjeti u novoj Jugoslaviji: “Bešlagić mu na to odgovara: ‘Ma kakva Jugoslavija? Srboslavija! Ne dolazi u obzir! Ja svoje dostojanstvo ne prodajem, neka me kolju.’ U to vrijeme Selim je tako govorio. Kada je Pračer rekao da se gleda odnos snaga i dodao: ‘Onda je rat’, a Bešlagić je izgovorio čuvenu rečenicu: ‘Neka je rat, neka je. Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine.’”

Odlomke tekstova Meše Selimovića i Derviša Sušića na promociji knjige Mehe Bajrića čitao je profesor i glumac Vlado Kerošević, a izlaganja recenzenata publika je u više navrata prekidala gromoglasnim aplauzima.

PROČITAJTE I...

Meho Hasanović rodio se u selu Šetić, iz kojeg je pobjegao dan prije masakra 760 bošnjačkih civila u Bijelom Potoku. Tada je ubijeno 48 ljudi iz njegovog sela, među kojima i Mehin otac, amidža, amidžići... Tada je imao petnaest godina. U Goduš je došao u septembru 1992. godine. Čim je došao na slobodnu teritoriju, kao petnaestogodišnjak, uzeo je pušku u ruke. Istina, bio je raspoređen u kuhinju

Od tzv. Prvog srpskog ustanka, pa sve do kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu 1995. godine, Srbi počinioci najtežih zločina nad drugim narodima nisu kažnjavani. Dvije stotine godina nekažnjenih zločina počinjenih u ime srpstva zbog osvete za nepostojeće davnašnje zločine nad njima i radi prevencije budućih koje niko i ne planira nisu niti mogle proizvesti drukčiju svijest od one o kontinuitetu srpskog herojstva, a ne o konstanti srpskog zločina

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!