RIMSKI MILJOKAZI NAD BOŠNJAČKIM MEZARJIMA

Miljokazi kao muslimanski nišani nalaze se na nekoliko mezarja u Bosni i Hercegovini. Jedan do sada nauci potpuno nepoznati lokalitet, na kojem miljokazi zamjenjuju nišane, jeste staro mezarje kilometar južno od Trnova, pored potoka Ljušta, s desne strane puta Trnovo – Kalinovik

Rimska civilizacija osnova je evropske civilizacije i kulture. Dva najvažnija stuba na kojima ona počiva jesu antika i Biblija. Bošnjaci kao autohtoni evropski muslimani baštine, što neposredno što posredno, oboje. U svojoj islamsko-evropskoj tradiciji sačuvali su mnoge narodne običaje čiji su korijeni u njihovoj bogumilsko-kršćanskoj prošlosti. Prihvatajući islam, svoje nadgrobne spomenike stećke zamijenili su jedinstvenim muslimanskim nišanima. Pritom je malo poznato da su neki od tih nišana zapravo rimski miljokazi. S nekadašnjih su rimskih puteva miljokazi došli u muslimanska mezarja. I kao što latinska izreka kaže via est vita (“put je život”), bosanski muslimani produžili su život rimskim miljokazima, spoljašnjim obilježjima rimskih putnih komunikacija.

Od miljokaza, preko stećka, do nišana

Miljokazi (marmor milliarium, tituli miliari) su rimski putokazi u obliku oblih kamenih stubova promjera do 40 cm i visine do 1,5 m. Na sebi su počesto imali natpise ispisane latinskim pismom, iz kojih su se putnici mogli informirati o dužini ceste i mjestu na kojem se nalaze. Neizostavan su dio svih rimskih puteva, a posebno raskrsnica. Na važnijim raskrsnicama bilo ih je na desetke.

Na tlu rimske provincije Dalmacije, čiji je središnji prostor današnja Bosna i Hercegovina, većina miljokaza postavljena je u 3. i 4. stoljeću. Većina ih je s vremenom propala ili je uništena. U narodu su poznati pod imenima “obli kamen”, “kamena mješina”, “mašet”.

Bosanskohercegovački stećci u obliku stuba najmlađi su oblici stećka. Kako se općenito smatra, nastali su u 14. i 15. stoljeću pod utjecajem muslimanskih nišana koji su dolazili s Istoka i prije osmanskog osvajanja Bosne. Kao već isklesani stećci u obliku stuba koje nije bilo potrebno posebno klesati, u pojedine nekropole stećaka došli su i miljokazi. Pronađeni su na nekropolama stećaka u Vrbljanima kod Konjica, u Humčanima i Donjoj Bijenjoj kod Nevesinja. Na nekropoli Kaursko groblje, u Borcima kod Konjica, nalaze se tri miljokaza. Prepušten zaboravu punih deset stoljeća, od 476. godine kada je pod najezdom barbara srušeno Rimsko carstvo, poslije osmanskog zauzeća Bosne, miljokaz je dočekao svoju novu priliku. Dobri Bošnjani, koji su se okretali islamu, produžili su mu život. U okrilju osmanske civilizacije i islama, on je u Bosni postao muslimanski nišan.

Nišani su svojim izgledom bosanske muslimane asocirali na rimske miljokaze, tim prije što su i miljokazi i nišani kameni stubovi. Male su razlike između njih. Nišan je u obliku kvadratnog ili pravougaonog stuba koji se završava ili na dvije vode, ili piramidalno, ili s turbanom; miljokaz je u obliku oblog stuba i njegov je završetak ravan. Stoga, miljokazi na prostoru rimske ceste Narona – Leusinium u istočnoj Hercegovini, po mišljenju antičara Ive Bojanovskog, dobijaju muslimansko ime bašluk.

Miljokazi kao muslimanski nišani zabilježeni su na nekoliko mezarja u Bosni i Hercegovini. Jedan do sada nauci potpuno nepoznat lokalitet, na kojem miljokazi zamjenjuju nišane, jeste staro mezarje kilometar južno od Trnova, pored potoka Ljušta, s desne strane puta Trnovo – Kalinovik. Pored miljokaza i starih nišana, u mezarje se još ukopavaju članovi familije Karović.

Na zapadnoj strani mezarja nalaze se dva miljokaza. Postavljeni su iznad jednog groba i zamjenjuju uzglavni i nožni nišan. Uzglavni miljokaz visok je 139 cm, s promjerom od 34 cm. Nožni miljokaz, istovjetnog promjera i oštećenog vrha, nešto je niži (113 cm). Razmak između miljokaza odgovara razmaku između uzglavnog i nožnog nišana nad muslimanskim grobom i iznosi tri metra. Miljokazi su vjerovatno imali i natpise, koji su s vremenom uništeni. Postavljeni su u smjeru sjeveroistok – jugozapad.

Pod okriljem Bjelašnice i Treskavice

Miljokazi nad grobovima u historiji islama u Bosni imaju prvorazredan značaj. Prije svega, pokazuju da ti grobovi zasigurno ne pripadaju Osmanlijama, već domaćim ljudima koji su prelazili na islam. U vrijeme osvajanja Bosne, Osmansko carstvo bilo je svjetska sila. Stoga, miljokaz postavljen umjesto nišana iznad mezarja umrlog Osmanlije nije bio moguć, jer bi takav nadgrobni spomenik bio memorijalna poruga osmanskoj tradiciji i kulturi. Na drugoj strani, bosanskom čovjeku rimski miljokaz bio je sastavni dio njegovog povijesnog naslijeđa i okruženja.

Neposredno uz trnovske miljokaze nalaze se najstariji muslimanski nišani. Među njima dominiraju dva. Pod teretom svoje masivnosti i minulih oboreni su na zemlju. U obliku su monumentalnih stubova sa zaobljenim završecima, poput nišana iz Humskog. Dimenzije uzglavnog nišana, bez postolja, koje je još uvijek u zemlji, iznose 221 x 73 x 42 cm. Gornji dio odvojen je od stuba tordiranom trakom širokom 5 cm. S uže strane ukrašen je kijačom, oružjem koje je služilo za razbijanje oklopa. Nožni nišan dimenzija je 197 x 54 x 35 cm. S čeone strane ukrašen je motivom koplja i zastavice. Nišani su postavljeni u smjeru sjeveroistok – jugozapad. U blizini je još jedan nišan istoga oblika, oštećen i također oboren na zemlju. Njegove dimenzije su 195 x 59 x 45 cm. Nožni parnjak nedostaje.

Tri monumentalna nišana, sa zaobljenim završecima, što se susreću i kod stećaka, pripadaju najstarijim nišanima Trnova i Bosne i Hercegovine uopće. Potječu iz 15. stoljeća, što je u skladu s osmanskim izvorima. Osmanistica Behija Zlatar ustvrdila je kako Opširni popis bosanskog sandžaka iz 1489. godine pokazuje da prvi trnovski muslimani nisu osmanskog porijekla, već da potječu od autohtonih bosanskih kršćana. “Od 109 muslimanskih kuća 93 su direktni potomci kršćana”, napisala je Zlatar. Broj muslimanskih kuća u Trnovu narastao je 1516. godine na 151. U popisu iz 1570. godine Trnovo je naselje “sa apsolutno muslimanskim stanovništvom”. I po popisu iz 1604. godine Trnovo i njegova bliža okolina također su bili naseljeni isključivo muslimanima.

Na mezarju s rimskim miljokazima jesu i četiri para oborenih nišana u sekundarnom položaju, kao i jedan uspravan nišan u obliku stuba s piramidalnim završetkom. Uzglavni nišan jednog para nišana posebno sliči nišanu iz Humskog kod Foče, pored kojeg se nalazio nadgrobni spomenik gosta Milutina, visokog starješine Vjere ili Crkve bosanske. Ukrašen je motivom sablje. Dimenzije su mu 133 x 41 x 41 cm.

Stotinjak metara južno od prethodne skupine miljokaza i nišana, s desne strane potoka Ljušta, nalazi se još jedan par velikih nišana iz 16. stoljeća. Uzglavni nišan dimenzija 212 x 28 x 24 cm s turbanom je bez mudževeza. Ukrašen je motivima sjekire i sablje. Nožni je nišan prelomljen. Preostali je dio nišana dimenzija 154 x 34 x 23 cm. U produžetku je savremeno muslimansko mezarje u koje se ukopavaju pripadnici familija Murga, Čengić i Kartal.

Miljokazi i najstariji nišani Trnova smješteni su između Bjelašnice i Treskavice, a planine, kako se u etnologiji općenito smatra, najbolje čuvaju narode i njihove kulture. Rimski miljokazi nad bošnjačkim mezarjima, pored najstarijih nišana Bosne, nesumnjivo svjedoče o dugoj historiji Bošnjaka.

Bošnjaci su jedinstven muslimanski narod u svijetu koji, umjesto nišana, ima rimske miljokaze, a još uvijek nema svoje etnologije. Stoga je Jovan Cvijić, utemeljitelj srpske etnološke misli, u skladu s floskulom “Srbi svi i svuda”, i mogao za Bošnjake ustvrditi da su “muhamedanski Srbi”. Pripisuje im veliku starinu. Piše da nastanjuju prostor “od Save kroz Bosnu i Hercegovinu i nеgdašnji novopazarski sandžak do Mitrovice na Kosovu”, te da su “najčešći potomci bosansko-hercegovačkog plemstva i bogumila i patarena, koji su primili islam po turskom osvojenju Bosne i Hercegovine. (…) Spadaju uopšte u najstarije srpsko stanovništvo ovih oblasti”.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine zaštitila je do sada desetine spomenika čiji se značaj, znatnim dijelom, teško može mjeriti sa značajem nišana iz Humskog i s miljokazima i nišanima iz Trnova. Došlo je vrijeme da kao prvorazredni spomenici od nacionalnog značaja dobiju državnu zaštitu.

PROČITAJTE I...

Albert Lord 1950. godine u ponovnom posjetu Sandžaku zabilježio je oko 20.000 stihova, završavajući tako posao svog mentora i upotpunjujući grandioznu zbirku od oko 100.000 stihova Avde Međedovića. Avdo je 1950. godine drugi put ispjevao Ženidbu Smailagić Meha, kao i još tri pjesme koje je Milman Parry već bio zabilježio 1935. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!