Riječ imigrant zvuči bezlično

Jezik ne služi samo da govori o stvarnosti i da je odražava, već je također i oblikuje. Zapitajmo se zašto se u medijima za neke oružane grupe koristi naziv revolucionari, a za druge pobunjenici. Kakve se emocije izazivaju kod slušalaca kad im se kaže da u zemlju pristižu imigranti, a kakve kad se objavi da pristižu izbjeglice? Ideološke poruke suptilno se emitiraju i kroz naizgled sasvim bezazlene sadržaje kao što je vremenska prognoza

Već je davno ustanovljeno da jezik ne služi samo da govori o stvarnosti i da je odražava, već je također umnogome oblikuje i održava. To je uočljivo u svim vidovima jezičkog djelovanja, od svakodnevnih razgovora s ukućanima ili kolegama na poslu, preko medijskih napisa i političkih govora pa do akademskog diskursa.

Zapitajmo se nekad zašto mediji pripadnike jednih oružanih formacija nazivaju revolucionarima, a pripadnike drugih grupa koji se bave istim “poslom” – pobunjenicima? Da li možda jedni ruše one koji “treba da padnu”, a drugi one koji “treba da ostanu”? Je li to ono što trebamo sami zaključiti?

Slična je situacija s “bliskoznačnicama” (i)migrant, izbjeglica, prognanik, muhadžir. (I)migrant, riječ koja u medijima skoro redovno dolazi skupa s pridjevom ilegalni, zvuči birokratski, obezličujuće, priziva u svijest “gladna usta”, pružanje pomoći na račun domaćih i sl. Time se i ti “domaći” uvode u određeno raspoloženje prema onima koji žele doći. Riječ (i)migrant naročito je aktualna u današnje vrijeme, kad sve više ljudi napušta svoje ratom i krizama ugrožene zemlje i teži doći u Evropu. Izbjeglica i prognanik zvuče humanije. U samoj njihovoj strukturi prisutni su elementi koji ukazuju na to da ljudi koji se tako zovu ne napuštaju svoj dom rado i čisto svojom voljom. One su kadre pobuditi više empatije kod onih koji ih čuju. Napokon, riječ muhadžir, veoma stilski obilježena, pripada karakterističnoj leksici bosanskog jezika i uglavnom se koristi za muslimanske izbjeglice. Ta se riječ izvorno odnosila na Poslanika i muslimane iz Mekke koji su otišli u Medinu za vrijeme Hidžre, tako da je njen simbolički potencijal ogroman. Ona se može upotrebljavati da se lakše izazove solidarnost među muslimanima (najčešće među samim Bošnjacima), a također se, zbog svih konotacija koje nosi, može i zloupotrebljavati.

Upotreba riječi pleme i narod također govori o stavovima prema pojedinim skupinama ljudi. To više nema veze s brojnošću pripadnika tih skupina. Francuski lingvist Louis-Jean Calvet (Luj Žan Kalve) u knjizi Lingvistika i kolonijalizam navodi da u koloniziranim zemljama obezvređivanje jezika koloniziranih naroda ide naporedo s obezvređivanjem njihove društvene ili porodične organizacije. “Tako mi u Evropi imamo države, nacije, narode itd., što zavisi od nadahnuća samog opisivača, dok u Africi najčešće imamo samo plemena.” Autor citira i tvrdnju historičara Iva Persona da takvo stanje dovodi do paradoksalne situacije u engleskoj antropologiji pa “Hauze, kojih ima petnaest miliona, čine pleme, a 120.000 Islanđana narod i naciju”. Takva je dihotomija odraz zapadnjačke kolonizatorske svijesti, koja se putem imenovanja želi nametnuti i koloniziranima.

Oblikovanje stvarnosti pomoću jezika ne vrši se samo jednostavnim etiketiranjem, kao u prethodnim slučajevima. Moguće je također različito, čak i pogrešno, interpretirati pojmove čije je značenje poznato pa promovirati ono značenje koje u određenom trenutku više odgovara viziji govornika. Zanimljiv primjer takvog postupka jeste dijalog koji u jednom jugoslavenskom filmu vodi šalterska službenica, dakle predstavnica državne uprave, i jedan mladić. Kada ga službenica upita za nacionalnost, on odgovara da je Jugosloven. Dok popunjava formular, ona dodaje više za sebe: “Dakle, neopredeljen.” Kako je koncept Jugoslovena shvaćen u tom slučaju – sasvim je jasno. Na takvu njenu izjavu mladić prilično burno reagira: “Naprotiv, gospođo, to znači da sam opredeljen!” Koliko se sjećam, otišao je sa šaltera neobavljena posla.

Moguće je također koristiti definicije i parafraze koje odgovaraju određenim ideologijama. Time se primaocima poruke šalju suptilni signali kako trebaju razmišljati. Takve se poruke suptilno provlače i kroz najbezazlenije sadržaje, kao što je, naprimjer, vremenska prognoza. Većina televizija u Bosni i Hercegovini u prognozi vremena predviđa kakvo će vrijeme biti “u Bosni i Hercegovini” ili “u našoj zemlji”. U tome čitamo “jedinstvenu klimatsku cjelinu” i “patriotizam”. Ali (najmanje) jedna televizija uporno najavljuje kakvo će vrijeme biti “u Republici Srpskoj i u Federaciji Bosne i Hercegovine”, ističući tako posebnost dviju nabrojanih cjelina, promovirajući ideologiju razdvajanja, a ne zajedništva. Moguća primjedba da “Bosna i Hercegovina” nije isto što i “Republika Srpska i Federacije Bosne i Hercegovine”, jer nije nabrojan Distrikt Brčko, u ovom bi se kontekstu mogla smatrati čistim cjepidlačenjem, ali i to izostavljanje prenosi veoma važna značenja. Poruka je u svim prognozama jasna. Takve poruke oblikuju svijet i svijest gledalaca. Nije teško pretpostaviti hoće li gledaocu koji više od dvaju desetljeća sluša isključivo kakvo će vrijeme biti “u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH” ikad biti prirodno da ih zamisli kao jednu cjelinu.

PROČITAJTE I...

Američki ekspert David Scheffer dio je četveročlanog tima koji je sačinio zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u predmetu BiH protiv Srbije. Scheffer je svojevremeno obnašao dužnost prvog ambasadora SAD-a za pitanja ratnih zločina, a na tu je poziciju, upravo zbog ratnih dešavanja u BiH, imenovan tokom drugog predsjedničkog mandata Billa Clintona. Scheffer je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, a pored njega, dio bh. tima i ovaj će put biti holandski advokat Phon van den Biesen, koji je kao zamjenik glavnog zastupnika BiH zastupao i u prvom procesu protiv Srbije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!