Republikanci i demokrate k’o dva oka u glavi

Jeffrey Grupp pojasnio je kako su i zašto moćne korporacije, iznad svega u Americi, pa tako i iznad umjetnih političkih podjela na relaciji Republikanska stranka – Demokratska stranka. Drugim riječima, Donald Trump, Hilary Clinton i Barack Obama nisu politički protivnici, još manje ideološki, ali se u javnosti održava uvjerenje kako jesu. Zbog toga se silni politički analitičari, od Bosne i Hercegovine do Kanade, satraše trošeći previše papira ili svojih riječi da objasne razlike između njih i njihovih političkih programa

Nedavno održani kratki govor proslavljenog američkog filmskog režisera Olivera Stonea podsjetio je prosječne Amerikance, ali i druge koji iole poznaju političku scenu ove države, da stvari trebaju sagledati dublje i šire u odnosu na dnevne tlapnje o republikancima i demokratima. Stone je poznat kao socijalno i politički provokativan, ali i koncizan u svojim definicijama. Publici u nekoj holivudskoj sali rekao je da je sada u trendu kritizirati aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok se istovremeno zaboravlja na sve skandale, zločine i smutnje koju su za sobom ostavili Hilary Clinton, Barack Obama, te američki političari prije njih.

Stoga je režiser napomenuo da nisu toliko bitni Clintonova, Trump, Obama ili Bush, nego sistem koji njih održava. Stone je među rijetkim poznatim javnim ličnostima koji je skrenuo pažnju na tako jednostavan podatak, ali publika, ne samo u Americi nego u mnogim krajevima svijeta (računajući i Balkan), i dalje želi vjerovati kako je oduvijek bila riječ o jednom čovjeku na čelu Amerike, koji sam donosi odluke, loše ili dobre. Ovo je tek jedan od razloga zašto je propaganda u Americi tako jaka, bilo da je reklamna, zabavna (Hollywood), komercijalna ili predizborna. Ne padaju svi na takve predstave, ali su rijetki oni koji se o tome javno kritički izjasne.

Predavač političke filozofije na Univerzitetu u Indiani Jeffrey Grupp, pored ostalog, objavio je poznatu knjigu Korporatizam. Sam naslov označava neku vrstu moderne ideologije koja dominira današnjim svijetom, a državnu skraćenicu SAD Grupp ironično mijenja u “Sjedinjene Američke Korporacije.” U toj knjizi pojasnio je kako su i zašto moćne korporacije iznad svega u Americi, pa tako i iznad umjetnih političkih podjela na relaciji Republikanska stranka – Demokratska stranka. Drugim riječima, Donald Trump, Hilary Clinton i Barack Obama nisu politički protivnici, još manje ideološki, ali se u javnosti održava uvjerenje kako jesu. Njihove prepirke uglavnom su vještačke. Zbog toga se silni politički analitičari, od Bosne i Hercegovine do Kanade, satraše trošeći previše papira ili svojih riječi da objasne razlike između njih i njihovih političkih programa. Teškoće nastaju samo među publikom.

KO SE JOŠ IBRETI ZBOG TRUMPA

Podjele su uspjele, polarizacije su stvorene, tako da narodi koji podržavaju neke od spomenutih vođa jesu uzajamni protivnici, i to ne samo ekonomski, politički nego se sve prenosi na ličnu razinu. Prijatelji ostaju posvađani na suprotnim stranama oko ovoga. Čak i rodbina u nekim dijelovima Amerike, potom i dijelovima svijeta daleko od Amerike, ostaje posvađana i podijeljena između oni koji podržavaju republikance i onih koji su za demokrate. Milioni ljudi padaju na trikove o suprotstavljenosti spomenutih političara. Navodno je neko zabilježio slučaj s odvojenim parkinzima pa i garažama negdje u Americi; kao jedan niz garaža u plavoj boji, za glasače demokrata, a drugi u crvenoj, za glasače republikanaca.

Ovakva vrsta poluhisterije traje decenijama, a ovdje samo navodimo ona nešto aktuelnija politička imena. Bil Clinton je, naprimjer, u ime Demokratske stranke, išao na dio turneje po Americi s republikancem Georgeom W. Bushom, podržavajući invaziju na Irak, kada je Bush već bio u kabinetu. Javno je Clinton podupirao Busha, iako spadaju u političke “protivnike” za veći dio javnosti. Istovremeno, stanovništvo se ipak masovno dijelilo i polariziralo na konzervativce i liberale, što je onda zahvatalo dobar dio svijeta. Bosanskohercegovačka dijaspora u SAD-u ima primjera političke naivnosti među svojom populacijom. Neki Bosanci i Hercegovci, kada se smjeste u SAD-u, valjda u pokušaju da se uklope, prihvataju lokalne političke podjele tako što se ili pretvaraju da su u toku ili misle da sve to razumiju pa se tako malo pokazuju pred novim susjedima.

Recimo, nakon Trumpove izborne pobjede, među pojedinim Bosancima i Hercegovcima s američkom adresom stanovanja moglo se čuti nešto kao: “Ne mogu da vjerujem da je pobijedio Trump, kako je to moguće!?” Naravno, bilo je takvih izjava i među onim politički uspavanim domicilnim Amerikancima. Fol je u tome da se iščuđavaju nečemu što niti je iznenađujuće niti začuđujuće. Oni koji su takvo nešto govorili ponašaju se kao da je u američkoj politici sve cvjetalo zadnjih sto godina, pa onda odjednom, eto, naletio “šok” s Trumpovom pobjedom. Kao da se nikad nisu desili George Bush, i stariji i mlađi, kao da nije bio nekad Ronald Reagan s vrlo sličnom i pojavom i retorikom, kao da nisu bačene ni atomske bombe na Japan, niti fosforne na Vijetnam… Trumpovo predizborno prijateljsko druženje s Hilary Clinton nije bilo ni skriveno. U javnost su izašle fotografije Clintonove, Obame i Trumpa na prijateljskim koktelima prije zadnjih predsjedničkih izbora. Međutim, uzalud, “obični” puk se i dalje “dobrovoljno” dijeli međusobno i usput svađa.

Nekim je Amerikancima, naprimjer, bilo teško kritizirati ratne zločine Baracka Obame i rasne nemire u gradiću Fergusonu za vrijeme njegovog mandata jer su se plašili da ih ne optuže za rasizam, pošto je Obama bio prvi Afroamerikanac na čelu SAD-a. Onda se desila očigledna manifestacija javne perverzije u nekim američkim gradovima, preciznije univerzitetskim kampusima, s objedinjavanjem muških i ženskih toaleta, što je Obamina administracija zakonski odobrila. Tada su i oni suzdržaniji počeli malo otvorenije govoriti o brojnim negativnostima Obamine politike. S Trumpom to ide lakše pošto on vjerovatno svjesno nastupa s imidžom koji djeluje luđački, s pokretima i grimasama koji asociraju na nastupe Benita Musolinija.

Tu su ljudi manje suzdržani, naročito nakon njegovih uvredljivih izjava i najava. Pritom, mnogo toga nije njegovo, kao što ni Clintonovi (i muška i ženska verzija) ni Obama ni Bush nemaju svoje samostalne odluke i scensku pojavu. Svi oni imaju brojne savjetnike, lobiste i takozvane “šaptače” koji oblikuju njihovu cjelokupnu javnu pojavu. Ni Adolf Hitler nije sam smislio svoju frizuru, skraćene brkove i ono upadljivo mahanje rukama u govoru. Odavno se zna da je imao tim ljudi koji su ga učili i pripremali za nastupe. Ako, recimo, Trump do kraja svog mandata započne treći svjetski rat, bit će to najvjerovatnije odluka timova koji su u sjeni iza njega. Brojne korporacije, direktori moćnih banaka, nezavisni trgovci naoružanjem, narkoticima i vojnom opremom te mnogi drugi. Ali, stanovništvo širom svijeta dijelit će se još više i prezirati međusobno, ne zbog ključnih igrača u sjeni nego zbog Trumpa, jer on je istaknut u medijima, oni nisu.

KAMO DALJE, ROĐAČE

U međuvremenu je narodu stigla još jedna potvrda da su i republikanci i demokrate uvezani na više osnova. U korist skretanja pažnje građanstvu da su oni bliski jedni drugima i mimo političkog života, najpopularnija američka agencija za genetičko istraživanje “Geni, My Heritage Company” ponudila je javnosti rezultate DNK pretraga kojima se potvrđuje da su Hilary i Trump rođaci. Ova kompanija otvoreno tvrdi da su njih dvoje u rodbinskoj vezi devetnaestog koljena. Još su otkrili da su oboje potekli od engleske kraljevske loze. Preciznije, rezultati kažu da su potekli od grofice od Westmorlanda Joan Beaufort i od Johna Beauforta, prvog plemića Somerseta. Sedamnaest koljena unazad, grofica je prabaka od Hilary, a muški Beaufort je sedamnaest koljena unatrag Trumpov pradjed. Ni ovo ne bi trebalo biti previše čudno pošto je javna tajna da je britanska kraljevska porodica zadržala svoj utjecaj u američkoj visokoj politici čak i nakon američke borbe za nezavisnost, što traje do danas, malo kroz genetiku, a nešto kroz velike bankovne projekte i kredite.

Međutim, jedna druga stvar ponajviše objedinjuje i republikance i demokrate, i liberale i konzervativce, i samozvane nezavisne kandidate i lobiste iza njih. Nije više tolika ekskluziva da u Bijeloj kući vlada prvi Afroamerikanac u historiji, prva žena, prvi Jevrej, prvi ateista, da u Senatu i Kongresu budu prvi Arapi, homoseksualci, muslimanke, da ondje prvi put budu predstavnici Indijanaca… Pravi historijski događaj, globalni preokret, neočekivani šok, desit će se onda kada neki američki predsjednik (ili predsjednica) prestane podržavati izraelsku državu, prvenstveno finansijski, a onda i na druge načine.

Dok se tako nešto ne desi, suštinski će biti svejedno ko je na čelu SAD-a, uz manje površinske razlike između dviju stranaka na međunarodnoj sceni. Svaki američki predsjednik, nažalost, prvo mora položiti zakletvu Izraelu i cionizmu pa tek onda svojoj državi. Poslije toga se od američkih poreznih obveznika uzima novac za finansiranje izraelske ratne mašinerije, i ne samo od njih. Iznosi se broje u trilijardama dolara godišnje. Zbog toga se narod uzalud svađa oko toga jesu li bolje plave ili crvene garaže. Izrael drži na okupu i demokrate i republikance kao što roditelj drži djecu. Dopušta im da se nadmeću međusobno, pa i posvađaju ponekad, ali samo verbalno i samo pred odgovarajućom publikom.

 

 

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!