Razglednica iz Italije: Morski putevi više ne vode u Rim

“Dva broda španskih nevladinih organizacija vratila su se u Sredozemno more po novi ljudski tovar. Bolje im je da štede novac i vrijeme, italijanske luke vidjet će samo na razglednici”, kaže Matteo Salvini, ministar unutrašnjih poslova i zamjenik premijera Italije

Piše: Mirza SOKOLIJA

Prvog juna, tri mjeseca nakon izbora, “ugovorila” se nova italijanska vlada. Nijedna stranka nije dobila dovoljno glasova da samostalno formira vlast i u nekoliko trenutaka činilo se da će se ponovo ići na izbore. Na kraju se dogodilo ono što se i očekivalo: Pet zvjezdica (M5S) i “Lega Salvini Premier” sklopili su “Ugovor za vladu promjene”. Riječ je o dokumentu od šezdesetak stranica koji su potpisali Luigi Di Maio (politički čelnik Pokreta pet zvjezdica) i Matteo Salvini (federalni sekretar lege). Gustavo Zagrebelsky, pravnik, ustavni sudija od 1995. do 2004. godine, objavio je 11. juna 2018. članak pod naslovom O dvoličnosti ugovora i o Ustavu koji zaostaje, tumačeći sadržaj “ugovora” kao izraz privatnih interesa dvojice potpisnika koji svode predsjednika države Sergija Mattarellu na ulogu notara, a parlament na izvođača ugovorenog programa vlade. “Ustavni organi smanjili su svoje nadležnosti, a stvarna moć dvaju političkih čelnika je porasla”, izjavio je bivši ustavni sudija.

SUKOB NOVIH VLASTI S PREDSJEDNIKOM ITALIJE

Pet zvjezdica je za premijera predložio pravnika i univerzitetskog profesora Giuseppea Contea, nezavisnog kandidata, što je predsjednik Mattarella podržao. Conte je prihvatio dužnost i sklopio listu ministara te ju je podnio Mattarelli, koji je prihvatio prijedlog skoro u cijelosti. Naime, odbio je za ministra ekonomije imenovati Paola Savonu, osamdesetdvogodišnjeg profesora emeritusa i ekonomistu, koji je već od 1992. do 1993. obavljao dužnost ministra za industriju, trgovinu i zanate. Nakon takve predsjednikove odluke, Conte je odlučio odustati od prihvatanja dužnosti premijera, a predsjednik Mattarella obratio se 27. maja građanima i obrazložio svoje rezerve time da bi imenovanje Savonae ponijelo alarmantnu poruku finansijskim operaterima, jer je riječ o osobi čiji bi politički pravac “vjerovatno, a možda čak neizbježno, mogao dovesti do izlaska Italije iz eurozone”. Di Maio je na takvu odluku negodovao i uzburkao javnost govoreći o mogućnosti da se protiv predsjednika države pokrene tužba za veleizdaju, ali za takav proces, po mišljenju brojnih pravnika, ne postoji osnova, jer je Mattarella ovlašten da odbije prijedlog, iako njegov veto ne može biti uvjetovan političkom naravi. Ono što je bitno podvući jeste bahatost Luigija Di Maija prema predsjedniku, političkoj figuri koja je garant Ustava.

Nakon te epizode, ipak je pronađen dogovor, za ministra ekonomije predložen je akademik Giovanni Tria, profesor ekonomske politike, a Conte je pristao obavljati premijersku dužnost.

Naizgled, predsjednik države uplašio se da 82-godišnji Savona, super homo economicus, može dovesti u pitanje ostanak Italije u €uru (baš tako), pri čemu se koncept Europe podudara s konceptom njegove valute (€U). Izbor Savonea doveo je u pitanje život tada još nerođene vlade, ali ako je tačno da je on bio izbor vladajuće većine, kao izraz težnje ka izlazu iz €uro-Evrope, onda shvatimo taj veto predsjednika kao “opomenu”, mada ne možemo očekivati da je ovim zaustavljena težnja ka “Italexitu”.

Ipak, Savona nije otišao sa scene, imenovan je za ministra evropskih poslova.

Koalicija Vlade za Promjenu (32,2% glasača za Pet Zvjezdica i 17,8% glasača za Lega za Salvini Premier) vlada složno, do sada nisu primijećeni sukobi, a po pitanju migranata, čak možemo opaziti njihovu sličnost. Salvini bi da zatvori luke (#portichiusi), međutim, iako je ministar unutrašnjih poslova i zamjenik premijera, on nema nadležnost nad pomorstvom; ta nadležnost, pod određenim okolnostima (kada su u pitanju javni red i sigurnost plovidbe) pripada ministarstvu za saobraćaj i pomorstvo (Danilo Toninelli, Pet Zvjezdica). Toninelli je 29. juna 2018. godine saopćio da je, nakon što mu je od MUP-a stigla depeša koja navodi okolnosti kršenja javnog reda, odredio zabranu pristanka broda “Astral”. Međutim, ta odredba ne postoji, list Espresso je pokušao – kako je objavio 25. jula 2018. – pronaći trag toj odredbi, ali bezuspješno.

Vrijedi navesti kako je prošlog ljeta, kada su ta dva ministarstva pokrivali pripadnici Demokratske Partije (PD – centralna ljevica), tadašnji ministar MUP-a Marco Minniti, koji je počeo zagovarati zatvaranje luka, od ministra za pomorstvo i saobraćaj Graziana Delrija dobio odlučno “ne”, što zbog “ljudskosti”, što zbog italijanskih i međunarodnih zakona.

NEKOLIKO RIJEČI O “LJUDSKOSTI”

Prošlog ljeta ministar Minniti bio je slavljen zbog uspješno obavljenog posla, a posao je bio da se smanji broj migranata koji pristižu u Italiju iz Libije – u augustu 2017. iskrcalo se 81% manje migranata u odnosu na podatke iz augusta 2016. godine. Ustanoviti koliko je stvarno učešće ministra za takvo drastično smanjenje nije tema ovog članka, uzmimo da je tako. Taj postignuti “uspjeh” – blokada migranata u Libiji, ili pomicanje italijanske / evropske granice u Libiju – treba postaviti u odnos s presudom porotničkog suda u Milanu, koji je 10. oktobra 2017. godine utvrdio užase koje su pretrpjeli migranti zatvoreni u libijskim logorima (odsutnost medicinske njege, seksualno nasilje, ubistva, ožiljci na tijelima zatočenih). Nakon tog izvanrednog procesa – italijanski kazneni sud vodi proces prema somalskom građaninu koji je u jednom libijskom logoru počinio strašne zločine nad svojim sugrađanima, koji su optuženog prepoznali slučajno u Milanu – koji osvjetljava “neljudske” uvjete kojima su podvrgnuti migranti u Libiji može li iko, nakon tog saznanja, biti zadovoljan zbog “dobro obavljenog posla”. Salvini, koji obično pljuje po svojim političkim protivnicima, hvali Minnitija.

Pitanje migranata ključni je element novonastale vlade, predstavlja vezivo pomoću kojeg se gradi i utvrđuje suglasnost, a to važi za M5S koliko i za Legu Salvinija. Stranka Lega Nord (Sjeverna liga za nezavisnost Padanije) formirana je 1989. godine i osnovana je na razlici sjever-jug. Sve od tada bori se za otcjepljenje od Italije, vezujući svoju pripadnost s keltskim korijenima sjeverne Italije, što je jasan poziv na plemensku “suštinu”. Tu svoju prvobitnu ćud nije napustila ni danas, kad se poziva na italijansko pleme (“Prima gli Italiani”, najprije Italijani), a to možemo primijetiti i kroz činjenicu da su na posljednjim izborim postojale dvije lege: Lega Nord (matica) i Lega za Salvinija Premijera. U prvu stranku mogu se učlaniti stanovnici sjevera, a u drugu i stanovnici juga Italije.

Sa Salvinijem na čelu, Lega prodire na jugu i na ostrvima (“Čuj smrada, bježe čak i džukele, dolaze oni iz Napulja”, pjevao je Salvini 2009). Birači ne uviđaju kontradikciju, izgleda da je dovoljno pozvati se na velikoitalijansko pleme. Praćen od 2,9 miliona ljudi na svojoj Facebook stranici, njemu kao da ne trebaju druga masmedijska sredstva. To tijelo od skoro tri miliona ljudi dnevno izražava i gaji slijepo povjerenje u njega, može se govoriti o masovnoj psihozi, od šest do pedeset hiljada lajkova dnevno (što zavisi od intenziteta njegovih izjava). Često njegove izjave počinju riječima “govorim kao otac”, pa kaže da su spasilačke akcije nevladinih organizacija u Sredozemnom moru ustvari gestovi saučešća s libijskim trgovcima ljudi (Di Maio ih je proglasio “mediteranskim taksistima”); mrtva tijela beba su lutke; logori u Libiji su humanitarne ustanove; postotak izbjeglica s ratnih područja je zanemariv, ostali nemaju pravo biti na tlu Italije, riječ je o parazitima; događa se orkestrirana invazija s ciljem etničke zamjene stanovništva, debelo finansirana od Soroša…

Koristeći svoje pravo da odbije imenovati za ministra Savonu, predsjednik Mattarella je garantirao za €vro-Evropu. Ali, ako za trenutak stavimo nastranu valutu, šta je stvarno u pitanju?! U pitanju su tenzije koje razgrađuju temelje ljudskih prava.

Lorenzo Trucco, advokat i predsjednik udruženja ASGI (Udruženje za pravne studije o imigraciji, osnovano prije 28 godina), ekspert međunarodnog, evropskog i italijanskog prava u domenu imigracije, kaže da se nalazimo u veoma delikatnom trenutku, u kojem se ono stvarno bogatstvo Evrope – dosegnuta ljudska prava – nalazi pod političkim i pravnim atakom, i da tu situaciju treba gledati sistemski, na evropskom, ali i svjetskom nivou. Trucco dodaje da odgovornost advokata, kao tehničara prava, u ovom specifičnom trenutku treba biti usmjerena ne samo prema onima koje advokati zastupaju nego i prema društvu uopće kako bi se javnost senzibilizirala i shvatila da su u pitanju prava svih nas. Prava nisu nešto što je dato jednom zauvijek. “Ljudska prava nisu nešto do čega smo došli tako što su nekad pravnici sjeli i početi pisati pravne akte, nego je to bogatstvo do kojeg smo stigli, mukom, patnjom i smrću”, kaže Trucco.

Ono što bi trebali shvatiti Italijani, a što je teško sažvakati, jeste upravo ovaj napad na ljudska prava, to razšarafljivanje okvira pravne države, pri čemu migranti služe kao šrafciger. To se događa kada se slabije postavi nižim, manje vrijednim, kada se uspostavi novi “untermenschen”. Klopka u koju pada italijansko društvo veoma je opasana, jer se kreće prema gradnji društva u kojem postoje ljudi koji ne zaslužuju pomoć, kao da je pomoć nešto što treba zaslužiti, kao da svakom od nas ne treba pomoć – prije ili kasnije.

 

Prethodni članak

Ljudi ginu zbog “Kiki”

Sljedeći članak

Hutba za Kasumovića

PROČITAJTE I...

U toku je svojevrsna “false flag” operacija nastala u nekoj od regionalnih obavještajno-političko-medijskih kuhinja, a kojih je Dnevni avaz dio. Insistiranje Radončićevih novina da se radi o prijetnjama koje navodno dolaze iz “radikalnih islamističkih krugova”, pokušaj da se u to involviraju Radončiću omražene osobe iz pravosuđa poput Meddžide Kreso, otvoreno korištenje kao izvora čovjeka kojeg su do jučer na stranicama Avaza nazivali umno poremećenom spodobom, pokušaj da se prijetnje iskoriste da bi se atakovalo na OSA-u, još jedinu državnu instituciju koja nije pala u šape antidržavne osovine Dodik – Čović – Radončić, i suluda namjera da se za sve to optuži ni manje ni više nego Bakir Izetbegović pokazuje da je na sceni nešto više od standardnog Radončićevog političkog beščašća i uobičajenog avazovskog propagandnog oportunizma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!