Ramazan u bošnjačkoj književnosti IV: Dvije Sabitove kaside ramazanije

Ramazan je jedna od velikih tema usmene, divanske i novije bošnjačke književnosti. Brojni su autori u ovom mjesecu prepoznali identitarni topos pogodan za literarnu obradu, pa su u ramazanu pronalazili temu, motivacijski mehanizam, simbol... Stoga ćemo podsjetiti na neke od najboljih priča i pjesama u bošnjačkoj književnosti posvećenih ramazanu i njegovim refleksijama na kulturu Bošnjaka

Znameniti divanski pjesnik Alaudin Sabit Užičanin, autor čuvene Miradžije, napisao je i dvije kaside ramazanije. Prva ramazanija jedna je od uvodnih kasida u njegovom Divanu, odmah iza Miradžije i Munadžata. Pisana je, kako primjećuje dr. Adnan Kadrić, u ranoj fazi Sabitova života i nalazi se i u onim rukopisima Sabitova Divana koji su prepisivani još za Sabitova života.

Druga ramazanija posvećena je velikom veziru Baltadži Mehmed-paši, a većina književnih kritičara smatra da je ta ramazanija jedna od najčitanijih i najpopularnijih pjesama o mjesecu ramazanu u divanskoj poeziji spočetka 18. stoljeća. Sabitova prva ramazanija u književnoj klasifikaciji svrstava se u natove, a to su pjesme koje ističu i veličaju osobine Poslanika, a.s. Kasida s podnaslovom Ramazanija Nat časni sadrži 90 bejtova (180 stihova). Njen uvodni dio posvećen je opisu dolaska ramazana i zato se često u rukopisima ova nat kasida uvrštava u ramazanije.

Sabitova druga kasida ramazanija, posvećena Baltadži Mehmed-paši, smatra Kadrić, predstavlja primjer kaside već posve poetski zrelog divanskog pjesnika koji se neobično dobro snalazi u različitim sastavnicama kaside. Kasida ima 70 bejtova (140 stihova). U ovom broju Stava donosimo dijelove obiju Sabitovih ramazanija u prijevodu Adnana Kadrića kao primjer pisanja o ramazanu u bošnjačkoj divanskoj književnosti.

 

Ramazanija, nat časni

Ponosno se postroji vojska sultana Posta u hitri čas

Na držačima bajraka polumjesec se ukaza, mlada mjeseca putokaz

 

Počast učini svojim dolaskom mjesec svjetlosti vjere

Niko ne može poljubiti, ah, njegove mubarek uzengije

 

Pojavi se oku jasnim jedna strana noćne potkovice srebrene

Čim od vode po nozi musafira cara Posta, kao počast, prosu svjetleće kandilje

 

Mladi mjesec ramazanski prema zadnjem danu šabana poteže, podbode

Uzengijama srebrenim, brzog ata pokretljiva što sve odnese

 

Čudo je li ako Šaban-efendija tabane podigne, trčeć’ kol’ko ga noge nose

Spiskao je svoju kesicu s novcem u mjesecu gdje se glasine ne prenose

 

Sat svemira je taj što vrijeme određuje – tačan dan sa noći punom mjesečine

Rubove mjeseca jasno pokazuje, kad se mjesec smjenjuje

 

Nema veze ako od njegova platna pokaže vlaknaste Ulker-Plejade te

Porez uzimamo – mi smo Mušteri-Jupiter, mušterije njegove svake godine

 

Za onog koji moć i vrijednost srebrene perjanice njegove poznaje

Porez Bizantije, vrijednost mu je, po načinu kako se uzima – za poređenje

 

Za svečanu gozbu, zijafet, mjesec njegov nijet donese

Tog dana, prve noći njegove – ako mišljenje svoje ne preokrene

 

Slično pismu Farukovom, što izvor milosti, rahmeta, postade

I učini da na nebu nad Misirom Nil iz Mliječnoga puta potekne

 

Ove noći mjesec posta, prvi dan svoj vidje u snoviđenju mašte

Na polumjesec prstom pokazuje i tehlil, postojanje Boga jednoga očituje

 

Svjetlost noći prvog dana to nije, to se ukazuju plamenovi vatre

Za unutrašnjost kozmičke džamije kandilj-svjetlo upališe

 

U noći berat-sudbine, izgleda, da se svi oni spustiše na postolje za svijeće

Sagorje ta svijeća što svjetlost daje, nešto posve malo ostade

 

Izvadi sa tabljom od polukruga mjesečeva – pola svega za iftara

Ostatak halke što preostade, nebo-škrtac za sehura odvuče

 

Prosu se zakuska od jela prefinjenoga nebeskoga kola sudbine

U ruci njenoj drška ostade, torba se okrenu naglavačke

 

Jedna koščica sa bokova bez tijela, bez mesa ostade

Otkako umanji hranu svoju, i ona polumjesec postade

 

Za iftar sačini grozd od uvojaka nebeskih, bez muke

Sa suhom korom i zrnom boba prigotovi jedno parče

 

Je li čudo ako bi građanin ovog vremena pokazivao vrh srmali trake

Eto smotala se maramica oko ćulaha noći što je poput lole!

 

Odmah, vele – Riba-sazviježđe kao drška vani ostade!

Skroz u krajnje sfere nebesa uđe, kako li se desi da se fitilj splete

 

Na ivicu kubeta komadić sapuna spustio se

Sa osjećajem, ljubazno zagudi ovaj crni gavran, pokvaren bez mjere

 

Donio je nijet za klanjanje teravije i do preginjanja, do rukua dođe,

Svakako sa puno odgoja i mjere biće, ako popravi svoje ruknpokrete

 

Da je puni mjesec bio, sa ovim zrcalom žudnje i čistoće

Postao bi kandilj-svjetiljka turbetu Cara poslanstva i objave

 

Imam sastajališta vjere, šejh ćursa tajne, te’vil-spoznaje

Posredstvo Objave jasne, car sa deredžom onog što se objavljuje

 

Vodič putevima dobra, čistote i duhovoga savršenstva ispoljavanje

Časni u skupini poslanika, gospodin bezgrješni i pravi čovjek istine

 

Predvodnik riznice šefaata, vođa što se prima u pročelje

Liječnik brige teške, miljenik Gospodara kojega svi slave

 

Vodič za Džennet uživanja i početak puta prave upute

Napućivač na pute Sreće, sredstvo za dosegnuće Istine…

 

(…) Trudih se da dosegnem tvoga šefaata skute

Pa i da se ruka odstrani ili, ne daj Bože, da se podere krajičak te perde

 

Piće opisa ljepote tvoje takvo je da je postalo dio moje želje

Slatkoću slavljenja Boga daje slast potvrđivanja jednoće Njegove

 

Za plodove značenja Nata časnoga postavio sam kao uvjet da je

Napraviti ovog dana bašču za razmišljanje o onom što na Pravi put upućuje

 

A ako onom koji se u tvoje osobine osvjedočuje, sve to podesno nije

Taj stas, držanje, što dušu ushićuje, i ovakva odjeća trošne vanjštine

 

Ako treba da se odjeću sačini, moja čista pjesnička priroda krojač za zlato je

Komadićem tkanine duše voljene, ona bi još da dodatke šije

 

Značenja od riječi uzimajući, o Sabite, poznavatelju tajne spoznaje

Mišlju preciznom, u tančine, ti ne dulji priču previše

 

Baš kao što za lovljenje polumjeseca “skuše” kao dio sudbine:

Kockanje je – ka tom moru crnome – pokazivati put kroz zvijezde…

Ramazanija za Baltadži Mehmed-pašu

Dok su prijatelji cijedili širu za razgovor o jevmi-šekku

Iznenada dolazeći, nadglednik šehri-ramazan pritegnu

 

Podiže tas od vage vatre šejtanove

Svođenje računa mubarek ramazan otpoče

 

U osamu bez vesvese uđe, osami se zahid;

– Sve dok se ramazan ne okonča zatočen je šejtan

 

Pijanica svoje ruke i usta od pića očisti

Testiju za vino odmah ibrikom za abdest učini

 

(…)Sruši se zvijezda grješniku što iz flaše pije

Ne misli da čuvar što razbacuje planete pušta da kandilji lete

 

Da li se Mushaf od ramazanskih sufija oduzme

Kad čovjek ne dočeka red za rahle!?

 

 

Mjesečna naknada, berat dobrih djela pozlatila je

Oni što kandilje pale, tražeći spas, ulaze tamo gdje se zlato razbacuje

 

Kandilji kubeta jesu krug od šare što cvjetnim šarama uljepšana je

Za svjetlost gnijezda pokornosti – strop od žbuke pozlaćene

 

U svakoj ukrašenoj džamiji po jedno gumno svjetlosti nastade

Njen luk premjeren kandiljima – staklenka što sjaj daje

 

Kao srce vjernika, mesdžid je zdanje utjehe

Kao srce grješnika, mejhana ruševina i ruina je.

 

Kad se table za šećerke crvenim (mevludskim) šećerkama napuniše

Svaki ugao Istanbula u trg od korala pretvoriše…

 

Za rahat-lokum život žrtvovat će onaj što slatku robuje

Ako sa iscrpljenošću zbog posta duša u grlo dođe

 

Neko veseljakov štapić halve, dok abdest uzmaše

Umjesto velikog misvaka u usta stavio je

 

U ruci škembe fenjer, iza zembilj-torba za sehura što je

U vrijeme raspoređivanja hrane za stomak navečer, to šetnja je

 

Od ugodna amberova mirisa u vrijeme imsaka, prije zore

Onom ko se navikao, jedna lula duhana za iftar ugodnija je

 

Koliko velika čaša posve ispunjena radosti daje

Za onog ko kahvu pije, jedan fildžan težak, vrijedan je

 

Nad svim tonovima, mekamima, u vrijeme iftara prednost se daje

Skladnome tonu blaga milozvuka dugah-mekama što od zuba nastaje.

 

A od blagodeti ovoga mjeseca velikoga i ova je:

Da i kod siromaha ramazanskih trpeza raznobojno ukrašena bude

 

Kuhinju posta ključem vjerovanja otvorit će

Prijatelji koji zapečaćenih usta promatraju otvaranje dnevne zarade.

Alaudin Sabit Užičanin

Pjesnik Sabit Alaudin Užičanin (1650–1712) poznat je po svom osobenom stilskom izrazu u divanskoj književnosti. Safvet-beg Bašagić u knjizi Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti čak smatra da je Sabit najoriginalniji pjesnik na turskom jeziku. O njegovoj biografiji dosta je pisano.

Jedan dio istraživača pretpostavlja da je rođen oko 1650. godine. Sabit je 1700. godine postavljen za bosanskog mulu, sa sjedištem u Sarajevu, gdje je boravio vrlo kratko, te je, zbog ranijih zaduženja, morao tražiti neko mjesto s većim prihodima, budući da je to bio period obnove Sarajeva nakon paljevina i ruševina koje je iza sebe ostavio Eugen Savojski. Sabit je, između ostalog, poznat i po svojim kasidama, a osobito po kasidi o Miradžu (Miradžiji) i kasidama o ramazanu (ramazanijjama) i kasidama o bajramima (idijjama).

PROČITAJTE I...

Sedamnaestog oktobra navršava se stotinu godina od rođenja Mehmedalije Maka Dizdara, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika. Za Stav o velikoj obljetnici govori doktor Gorčin Dizdar, unuk Maka Dizdara i čelni čovjek Fondacije “Mak Dizdar”. Fondaciju je osnovao Gorčinov otac Enver, a ona stoji iza bogatog obilježavanja stote godišnjice rođenja velikog bosanskohercegovačkog književnika

Nizom manifestacija u Sarajevu jučer je obilježena 100. godišnjica rođenja Mehmedalije Maka Dizdara, jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika koji nas je napustio prije 46 godina. Centralni događaj - svečana akademija i muzički teatar "Mak Dizdar: prvih stotinu godina" autorice Belme Bešlić-Gal, pod visokim pokroviteljstvom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakira Izetbegovića, upriličen je u večernjim satima u Narodnom pozorištu Sarajevo uz prisustvo brojnih zvanica. Sedmični časopis Stav za naše čitaoce donosi Izetbegovićevo obraćanje na svečanoj akademiji:

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!