Rajska oaza sred Balkana

Otvoren prvi hotel s pet zvjezdica, otvaranje drugog očekuje se do kraja mjeseca, izbrojali smo: u krugu od tristo metara nalazi se trinaest hotela

Ilidža je najljepša u jesen, kada lišće na drveću poprimi beskraj jesenjih tonova. U Velikoj aleji stoljetni platani postrojeni kao smjerni vojnici. Šušti šušanj pod nogama rijetkih šetača. Tišinu s vremena na vrijeme razbije ritmično dobovanje kopita o asfalt. Kočije su sve rjeđe. Za njima ostaje težak vonj konjskog znoja. Zrakom zacijuče fijuk kandžije što povremeno pucne nad konjskim sapima. Gvozdeni točkovi omotani mrtvom gumom drobe metre u prah. Kao da, kroz vrata od svijenih krošnji i zadebljalih stabala, prema obroncima Igmana, u ritmu lijenog kaskanja, odlazi i prtljaga Gospodina Ljeta.

I Velikim parkom gazduje tišina, doduše, produbljena hurljanjem vode na fontani. Između hotela sagrađenih u vrijeme Austro‑Ugarske raskrečila se praznina. Nema cike garavih Arapčića što bi cijeli bogovjetni dan znali kružiti okolo na iznajmljenim biciklima. Nema ni prodavača kokica, varenog kukuruza, šećerne vune, svakojakih đakonija i suvenira. Otišli su i Cigančići, koji bi u grupama hodili za arapskim turistima, ruku ispruženih tražeći milostinju. Cijelo ljeto trebalo im je da nauče kako se na arapskom kaže: “Čiko, daj marku!” I taman kada su savladali i tu lekciju, fajront, prođe sezona. Do sljedeće će najvjerovatnije sve zaboraviti. Svaka godina, druga nafaka.

Rajska oaza

“Vi živite u raju, samo što to ne znate”, odzvanjaju riječi Kuvajćanina Aziza. Petnaest dana bio je ljetos ovdje i uspio je objasniti da mu nisu smetali silni fotografi i kamere. Nije mu smetala ni sva ta pisancija o invaziji Arapa, kao da se radi o Marsovcima. Sasvim jednostavno pojasnio je otkud njihovo zanimanje za ovu novootkrivenu rajsku oazu. U Siriju nisu mogli. Ako nema Sirije, onda nema ni Libana, a Turska trenutno nije baš najsigurnija. To ih je, kaže, dovelo ovamo. Jeste, kupio je stan u centru Ilidže, ali ima stan i u Švicarskoj, i u Poljskoj, i u Ukrajini. Na kraju, kao da se pravda, kazuje kako je u vrijeme kada se rodio njegova zemlja imala oko 10.000 stanovnika. Sada ih ima preko tri miliona. Nafta je privukla evropske i američke inženjere i radnike iz Pakistana, Indije, iz Bangladeša, odasvud.

Ovdje se konačno uprlo svom snagom da se naredne sezone privuče još više turista. Gradi se na sve strane. Kuckaju zidarski čekići u Velikom parku. Između hotela “Bosna” i “Austria” podižu se “dodatni smještajni kapaciteti”, kako bi to rekli stručnjaci za turizam. S druge strane fontane, hoteli “Bosna” i “Hungarya”, odnosno odnedavno “Crystal”, već su dugo u funkciji. Oni najviše ugošćuju sportske reprezentacije koje često gostuju u Sarajevu. Sportski turizam, kako bi se reklo. Do njih, uz Hrasničku cestu, hotel i lječilište “Terme” razvija tzv. zdravstveni turizam. Ondje je Vanja Spaho, iz marketinškog sektora. “Pored gostiju koji koriste samo smještajne kapacitete zbog turističkog obilaska naše zemlje, dolaze i gosti koji koriste usluge poput periodičnih sistematskih pregleda, terapije poslije lakših hirurških zahvata i plastičnih operacija, fizioterapije, terapije za teška oboljenja i tjelesne povrede, do terapija za mršavljenje, relaksaciju i detoksikaciju. Dolaze gosti iz naše zemlje i inostranstva u nekom omjeru 30:70”, kaže Vanja.

I gle čuda, najčešći gosti ipak nisu Arapi. Vanja Spaho kaže da među inostranim turistima prednjače oni iz najbližeg komšiluka, iz Slovenije, Hrvatske, Albanije, Srbije i Austrije. Tek od šestog mjesta slijede Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Kuvajt, Koreja, Danska, Njemačka, Kina… “Naši su kapaciteti tokom cijele godine većim dijelom u cijelosti popunjeni”, ističe Vanja.

S druge strane Hrasničke ceste, do Željeznice, u tri zgrade smještena su četiri univerziteta: The University of Buckingham, University Sarajevo School of Science Technology, Internacionalni univerzitet Sarajevo i International Burch University. Oni razvijaju visokoškolski turizam. Standardne turiste zamijenili su studenti iz cijele Bosne i gotovo iz svih krajeva svijeta. I ljeti i zimi može se na Ilidži čuti desetak jezika. Natpisi na većini restorana, kafića i ostalih radnji četverojezični su: bosanski, engleski, turski, arapski.

a rubu parka, uz Hrasničku cestu, otvoren je u proljeće još jedan hotel. Smješten je u renoviranoj zgradi izrađenoj 1907. godine. Zove se “Crone” i mnogobrojnim fotografijama pokušava probuditi atmosferu iz austrougarskih vremena. Uz to vezuje i legendu kako su oko ove zgrade svoju posljednju ovozemaljsku šetnju obavili princ Ferdinand i njegova supruga Sofija. Onda su sjeli u automobil i otputovali u historiju.

Preko ceste, između zgrada The University of Buckingham i IUS-a, odnosno Internacionalnog univerziteta Sarajevo, iznad otvorenog bazena, izgrađen je veliki Malak Regency Hotel s pet zvjezdica. Izgradili su ga Kuvajćani uloživši za to više od dvadeset miliona maraka. Radnici zakačeni za žute sajle, vješto, poput pauka, migolje se visoko po staklima. Na ulazu majstori obavljaju završne, najfinije radove. Za recepcijom nam kažu da je hotel već počeo s radom, a svečano otvaranje očekuje se za desetak dana. Hotel raspolaže sa 174 sobe i apartmana.

Tamo, preko rijeke Željeznice, odmah uz “Termalnu rivijeru”, prije desetak dana otvoren je, uz vatromet, prvi hotel na Ilidži s pet zvjezdica. Hotel “Hills” dio je domaće grupacije “Mrkulić”, u čijem se vlasništvu nalazi i “Termalna rivijera”, kao i najveći hotel na Ilidži – “Hollywood”, sa 419 soba. Hotel “Hills” ima na raspolaganju 260 soba i apartmana, višenamjenski kongresni centar s najmodernijom konferencijskom tehnologijom, unutrašnje i vanjske bazene, park za djecu i odrasle, pohvalit će vam se iz ove kompanije.

U sjeni hotela

U centar Ilidže prelazi se pješačkim mostom. U oči udara nezgrapna višespratnica na samoj lijevoj obali. Svojom konstitucijom ne uklapa se nikako u ilidžansko zelenilo. Na tabli pred gradilištem piše da se zove “Ilidža River Apartments”, investitor je “Humoud”, a kako su uspjeli dobiti dozvolu, sam Bog zna. U produžetku, niz lijevu obalu, iza restorana “Brajlović”, gradi se još jedna zgrada. Zvat će se “Ilidža Sky”, investitor je “Elegant house” iz Sarajeva, a riječ je o stambeno-poslovnom objektu. Odmah preko stare ceste za Mostar niče još jedna zgrada. Zvat će se “Ilidža Towers”, a investitor je “El-Sagir”. Gradi se punom parom. Evo, i sami centar Ilidže mijenja svoj izgled. Podignut je pločnik na Maloj aleji i postavlja se novi, a stotinjak metara dalje, uz autobusni i tramvajski terminal, vlasnici hotela “Bosna 1” grade još jednu zgradu onkraj stare.

U krugu od tristo metara Ilidža ima trinaest hotela. Ona zasigurno već može ponijeti epitet turističkog centra. Jedino je neshvatljivo da se potpuno zaboravilo na kulturno-historijski element. Spomenici kulture nisu čak ni obilježeni tablama, pa ni oni od državnog značaja. Stara željeznička stanica u samom centru i dalje je u ruševnom stanju, sva oblijepljena tablama upozorenja od mogućeg urušavanja. Turisti, a i domaći, zaobilaze je u širokom luku. Ne daj Bože da cigla nekom pa’ne na glavu.

Spomen-kosturnica u Velikom parku sva je išarana ljubavnim porukama, a ostaci rimskog kupatila ostavljeni na milost i nemilost meteorološkim utjecajima. Nekropola stećaka i temelji srednjovjekovne crkve pored Vrela Bosne nisu ni taknuti. Novootvoreni hotel “Hills” izgrađen je na mjestu na kojem se nalazilo neolitsko selo u kojem su pronađeni najznačajniji ostaci Butmirske kulture. Mjesto nije obilježeno, čak ni na turističkoj mapi na Terminalu ili onoj u Velikom parku. Davno su polupane ili uklonjene vitrine s replikama eksponata Butmirske kulture u centru Ilidže… Očito je, na ovu vrstu turističke ponude niko ozbiljno ne računa.

 

PROČITAJTE I...

Firma “Butmir”, čiji je vlasnik Husein Hasibović, osnovala je firmu “Centralni terminal” (CTS) i izgradila carinski terminal na ulazu u Rajlovac iz smjera Vogošće. Početkom godine bilo je najavljeno premještanje carinskog terminala iz Halilovića, a tu je Hasibović vidio svoju priliku da nastavi unosne poslove s Upravom za indirektno oporezivanje BiH

Koliko jučer, bura se digla oko prodaje 40 posto državnog udjela u Fabrici duhana Sarajevo. Dobit Fabrike duhana za 2014. i 2015. godinu iznosila je, prema zvaničnim podacima, oko 4,2 miliona maraka. Od toga je državni udio bio oko 1,7 miliona maraka. Digli su se stručnjaci, eksperti, pozvani i samopozvani, da kritiziraju ovaj potez Vlade FBiH. Istovremeno vlada nevjerovatna šutnja i ignoriranje zbog višemilionskih gubitaka iz IPA fondova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!