Radončić pokušava ovladati Televizijom Sarajevo preko Zvonka Marića

Nečastivi u Kantonalnoj skupštini

Postoji li ozbiljan korisnik medija koji ima povjerenja u Dnevni Avaz, barem kada govorimo o nezavisnosti od politike? Identičnost uređivačke politike ovog medija i politike Fahrudina Radončića i najneinformiranijim čitaocima odavno je vidljiva. Avaz, kao nekada najtiražniji dnevni list, nastavlja gubiti povjerenje nedopustivim profesionalnim propustima: od pristranosti, neobjektivnosti, preko fabriciranja, podmetanja, uvreda, vulgarnosti, do objavljivanja za Bošnjake agresorskih teza.

U situaciji kada Dnevni Avaz, kao do sada najjači adut političkih ucjena Fahrudina Radončića, rapidno gubi svoju čitanost, lider SBB-a primoran je potražiti nove medijske alate preko kojih bi mogao doprijeti do potencijalnih glasača. Neki će ustvrditi, a tome svjedoče i sve prisutnije glasine o masovnim otpuštanjima iz Avaza, da je riječ i o pokušaju da se stvore zamjenska radna mjesta za novinare Avaza. Nije tajna da je Radončić svoje “provjerene” kadrove iz Avaza zaposlio po raznim ministarstvima na savjetničke pozicije. Odnosno, nisu promijenili poslodavca ni svrhu svoje djelatnosti kao agitatora za SBB i Radončića, ali to sada rade na državni trošak.

Bilo je pokušaja ovladavanja Federalnom televizijom, ali prvi ljudi ove kuće odbili su biti produžena ruka Avaza u službi proizvodnje objeda za Radončićeve političke i pravosudne protivnike. Zbog toga je uredništvo FTV-a do sada nekoliko puta prozivano u Avazu, a posebno su otrovne strelice bile rezervirane za direktora ove televizije Džemala Šabića. Nije bio pošteđen ni BHT, a koplja su se lomila oko članova Upravnog odbora BHRT-a. SBB-ovi poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH bili su za prvog čovjeka s rang-liste koju je kreirala Regulatorna agencija za komunikacije BiH, iako nije poznato na osnovu kojih je kriterija ona sastavljena. Izabran je trećerangirani Mufid Medija, novinarski bard, koji nije bio po Radončićevoj volji.

Budući da Radončić nije uspio ovladati dvjema utjecajnim televizijama, pokrenuta je ofanziva na Televiziju Sarajevo. Radončićev zemljak i poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo Zvonko Marić preuzeo je zadatak pripreme terena za tu akciju. Recept je tipično avazovski: satanizacija bez ikakvog obzira. TVSA se kontinuirano proziva od svojih dojučerašnjih kolega na sjednicama Skupštine Kantona, a koje upravo ova televizija prenosi uživo.

Kako doznajemo od uznemirenih djelatnika ovog javnog medijskog servisa, Marić se čak i petljao u uređivačku politiku TVSA diktirajući upute kako rasporediti sadržaje unutar centralnog dnevnika, tako sugerirajući da njegove bivše kolege ne znaju raditi svoj novinarski posao. Marićeva usresređenost na TVSA i izmišljanje propusta u njenom radu, a zanemarivanje stvarnih problema u Kantonu Sarajevo, koji nisu malobrojni, mogu se protumačiti samo kao dio pokušaja da Radončić ovlada ovom medijskom kućom postavljanjem svojih kadrova, što bi mu bila zamjena za Avaz, koji se nalazi pred finansijskim krahom uslijed sve manje čitanosti.

Možda bi Radončić u svom naumu i uspio da je izabrao metode koje nisu preslikane iz Avaza, da ih je inovirao, prikrio, ili da je za izvršioca radova izabrao kredibilniju osobu. Marić to nije jer je njegovo naivno otimanje pažnje tokom živih prijenosa sjednica Skupštine previše očito, a njegov je politički aktivizam neučinkovit i isprazan i svodi se na tzv. apeliranje – riječ koju najčešće koristi tokom javljanja.

Ozbiljan zastupnik predlagao bi rješenja, a ne samo primjećivao probleme. Bit će zanimljivo posmatrati Marićevo prokazano napadanje TVSA koje neće stati, jer zadatak od šefa treba izvršiti. Ili barem pokušati. Marić ima i lični motiv za takvu nečasnu rabotu, naime, upravo je njemu Radončić namijenio direktorsku poziciju na TVSA, kada već kao urednik na Radončićevom televizijskom nedonoščetu imena TV ALFA nije postigao – ama ništa.

 

 

 

PROČITAJTE I...

Miniranje džamije 1993. godine Večernji list okarakterizirao je “nerazumnim potezom”, da bi odmah potom ustvrdili kako se njenom obnovom neće okončati stoljetni prijepori oko kojih se nisu usuglasili čak ni povjesničari, ali ni pripadnici crkava i vjerskih zajednica, kao i triju naroda, oko jednog drugog povijesnog pamćenja koje se taloži i često bude povod za novo nasilje, a to je da je, prema crkvenim izvorima, tačno na tom mjestu, na Babunu u naselju llićima, do osmanske okupacije bila smještena katolička bogomolja, crkvica ili kapelica svete Ruže Viterbijske

Beogradski aplauzi na Rankovićevoj sahrani ozvaničili su vaskrsnuće velikosrpske ideologije koja će se iznutra, kroz partijske redove, uskoro etablirati i krenuti u pokušaj uspostavljanja dominacije koju, sudeći prema povijesno-političkim i ratnim reperkusijama, niko izvan Srbije nije dočekao s naročitim simpatijama. U konkretnom slučaju, aplauzi koji su odjekivali u Aleji velikana u Beogradu bili su podrška sarajevskom egzekutorskom timu koji je postupio rankovićevski, čvrsto i beskompromisno, kao što je i on svojevremeno činio, otpremajući svako sumnjivo lice u ondašnje kazamate

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!