Radio odbija umrijeti

Sve je počelo od Michaela Faradaya, koji je daleke 1831. godine otkrio princip elektromagnetne indukcije, a prvi bežično preneseni kod djelo je Davida E. Hughesa 47 godina poslije. Službenim pronalazačem radija smatra se Nikola Tesla, koji je prvi razvio sistem sa svim temeljnim komponentama današnjeg radija

Radio kao tehnološko otkriće podrazumijeva prijenos signala uz pomoć elektromagnetskih valova, odnosno radiovalova, čije su frekvencije niže od onih infracrvene svjetlosti. Na pitanje ko je izumitelj radija postoji više proturječnih podataka i apsolutno je nemoguće izdvojiti jednog naučnika ili jedan događaj od kojeg je krenula jedna od najvažnijih tehnoloških priča čovječanstva. Sve je, ipak, počelo od Michaela Faradaya, koji je daleke 1831. godine otkrio princip elektromagnetne indukcije, a prvi bežično preneseni kod djelo je Davida E. Hughesa 47 godina poslije.

Službenim pronalazačem radija smatra se Nikola Tesla, koji je prvi razvio sistem sa svim temeljnim komponentama današnjeg radija. Tesla je prvi razvio način proizvodnje radiovalova te njihov prijenos na velike daljine. Teslin izum daljinskog upravljanja, čija su bitna komponenta i radiosignali, iskoristio je Guglielmo Marconi i 1896. godine demonstrirao bežičnu telegrafiju. Godinu poslije ustanovio je stanicu “Marconi”, a 20. jula 1898. godine šalje prvu vijest bežičnim telegrafom. Službenim rođenjem radija kakvog poznajemo danas smatra se 1901. godina i trenutak kada je Marconi poslao SOS signal preko Atlantskog okeana. Radio je postao dio svakodnevne upotrebe 1920. godine.

Tokom godina je radio dobivao različite uloge u društvu, s vremenom postajući najpopularnije sredstvo komunikacije i razmjene informacija. Poznata je snaga i moć radiovalova koji, npr., mogu “putovati” kroz svemir, a cijeli je svijet svjedočio eksperimentu u režiji Orsona Wellesa. On je 30. oktobra 1938. godine emitirao radiodramu Rat svjetova te izazvao masovnu paniku među američkim stanovništvom koje je povjerovalo da vanzemaljci zaista dolaze na Zemlju.

“Dame i gospodo, ovo je nešto najstrašnije što sam ikada vidio… Samo malo, nešto puže iz šupljine mašine. Nešto ili… nešto”, započeo je Rat svjetova Orson Welles. Program je slušalo šest miliona ljudi, a uskoro je nastala panika neviđenih razmjera. Ljudi su “opasnost” prijavljivali policiji, angažirani su novinari, organizirane molitve u crkvama, a došlo je čak i do upotrebe oružja.

Radiju je davno “klanjana dženaza”

Kao neodvojiv dio popularne kulture i umjetnosti, radio je, nakon teatra, muzike, književnosti, svoju “saradnju” započeo i s filmom. Naime, radio je s vremenom postao neizostavni dio postapokaliptičnog podžanra naučne fantastike koja se bavi opstankom svijeta nakon određene opće katastrofe, a samo neki od velikog broja filmova u kojima je radio jedini preostali vid komunikacije jesu: 28 dana kasnije (28 Days Later, 2002), Dan poslije sutra (The Day After Tomorrow, 2004), Djeca čovječanstva (Children of Men, 2006), Cesta (The Road, 2009). Ipak, ostvarenje koje najsnažnije prezentira moć radija jeste Kontakt (Concact, 1997) Roberta Zemeckisa kao jedno od najboljih američkih ostvarenja koje se bavi temom postojanja vanzemaljskog života, a u kojem ljudi i vanzemaljska bića ostvaruju kontakt uz pomoć radiosignala. Da li ćemo se ponovo morati vratiti radiju ako slučajno dođe do novih ratova ili katastrofa koje televizija i internet teško da mogu preživjeti? U razgovoru za Stav urednik redakcije Dramskog i Dokumentarnog programa BH radija 1 Miralem Ovčina prisjetio se agresije na BiH, kada je krucijalnu ulogu za opstanak posljednjih oblika komunikacije odigrao upravo radio.

“Uloga radija u periodu rata, nažalost, nikada nije valorizirana na način koji to zaslužuje. Nikada ni jedan medij u tako strašnim okolnostima nije uradio ono što je uradio Radio Bosne i Hercegovine. Signal našeg radija povezivao je ljude, svjedočio užasu naše tadašnje stvarnosti, govorio istinu o nama i budio nadu da sve nije nepovratno izgubljeno. Slušatelji će se svakako vratiti radiju – ne nužno i po cijenu velikih katastrofa, ali će biti tu ako, ne daj Bože, dođe do njih. Slušatelji će se vratiti radiju dijelom i zbog primjera koji ste naveli, a ja bih derivirao iz njega ono što mi se čini značajnim. Radio je topli, apelativni medij koji nam se obraća tako što stimulira našu imaginaciju, obraća nam se kao nepoznati prijateljski glas, ne ograničavajući našu slobodu i dajući nam privilegiju da budemo aktivniji učesnik u komunikaciji”, izjavio je Ovčina.

Mediji poput televizije i interneta pokušavaju radio dokrajčiti već decenijama. Ipak, on i dalje opstaje, a sve smo bliže potvrdi njegove definitivne neuništivosti.

“Slažem se s ovim stavom. Radio je žilava biljka. S pojavom televizije, ako se sjećate, radiju je ‘klanjana dženaza’ jer je radio neminovno pred novim i jačim medijem trebao vrlo brzo nestati – umrijeti. Iz ove perspektive možemo radiju poželjeti da još dugo i uspješno ‘umire’ kao što je to radio svih ovih godina”, kazao je Ovčina.

Zlatne godine Dramskog programa

Kroz vjerovatno najteži period od svoga osnivanja prolazi Dramski program BH radija 1, koji je prije agresije na BiH vrijedio za jedan od najvažnijih radioprograma na prostorima bivše Jugoslavije.

“Dramski i dokumentarni program dijele sudbinu javnog emitera u čijem sastavu djeluju. Vjerujem da je više-manje svima poznato kako stvari stoje. Dakle, redakcija Dramskog programa ima jednog zaposlenog – urednika redakcije, minimalni budžet za spoljne saradnike čiji se honorari uplaćuju s velikim zakašnjenjem, ali ipak producira jednom sedmično premijerni program – dokumentarni ili igrani. S druge strane, u shemi BH radija 1, Dramski program participira na sedmičnom nivou s osam do devet sati repriznog programa. Prije rata, u Dramskom programu Radio Sarajeva bilo je zaposleno pet urednika – dramaturga i jedanaest režisera koji su producirali programe za tri radijska kanala. Produkcija je bila raznovrsna, brojna i kvalitetna. Bile su to zlatne godine radija u Bosni i Hercegovini”, prisjetio se Ovčina, dodajući kako je redakcija Dramskog programa nastavila s radom i tokom agresije na BiH: “Čim su prve količine električne energije ušle u opkoljeno Sarajevo u proljeće 1994. godine, redakcija je počela producirati radiodrame, radioromane i radiodokumente. Autori su svoja djela kroz tunel nosili na slobodnu teritoriju i dalje na međunarodne festivale, recimo ‘Prix Europa’ 1995. godine u Berlinu.”

Nakon rata, s ciljem obnove dramske produkcije, Dramski program BH radija 1 osnovao je dva prateća projekta – “Konkurs za originalnu radiodramu” i priznanje “Glumac godine Dramskog programa”. Oba projekta imala su veoma pozitivan odjek u kulturnoj javnosti. Ipak, 2013. godine su projekti, nažalost, ugašeni, a dramska produkcija gotovo da je prekinuta.

Književnica i profesorica Dramaturgije na ASU Sarajevu Ljubica Ostojić, koja je 2011. godine za tekst Majkin rođendan osvojila prvu nagradu za najbolju originalnu radiodramu na konkursu Dramskog i dokumentarnog programa BH Radija 1, smatra da je za trenutni položaj radija u bh. društvu odgovorno sistemsko zapostavljanje i uništavanje ovoga, nekada najpopularnijeg medija.

“Radio izumire uglavnom kod nas. U drugim sredinama opstaje i funkcionira. Zašto? Ne obnavljamo kadar gotovo nikako. U smjeni generacija došlo bi vrlo dobro prenošenje iskustava i ljubavi prema tom mediju. Na ASU se dramska radiofonija predaje na Dramaturgiji. Na Glumi i Režiji nikako. A radiogluma i radiorežija specifične su jednako kao i dramaturgija. Tu je problem”, smatra Ostojić.

Znak da još nismo mrtvi

Bez obzira na pojavu novih medija, radio i dalje zauzima posebno mjesto u bh. medijskom prostoru, što dokazuju i podaci o slušanosti radiostanica. Primjer za ovo jeste i velika popularnost emisije kolažnog karaktera Helem Nejse, koja se emitira svake nedjelje uživo na frekvencijama Radija Otvorena mreža, a koja po uzoru na Monty Python kroz svoje skečeve tematizira aktuelne društvene probleme, apsurdne vijesti i događaje bh. svakodnevice i ruši predrasude.

Urednica programa Radija 8 Rialda Jarkoč-Memišević smatra kako je radio i dalje u prednosti u odnosu na televiziju i internet.

“Radio je dostupan svugdje, za razliku od televizije i interneta. Radio možete slušati na radnom mjestu, u automobilu, bolnici, šalter-salama, javnim okupljalištima… Dakle, vi ste uvijek potencijalni pasivni slušatelj radija. Kada govorimo o aktivnoj slušanosti, nju i dalje drže istinski zaljubljenici u ovaj najintimniji medij”, rekla je u izjavi za Stav Jarkoč‑Memišević dodajući kako je Jutarnji program najslušaniji radijski sadržaj Radija 8.

Zvuk radiovalova vjerovatno nikada neće utihnuti. Radio je medij koji neminovno angažira intelekt konzumenta i tjera ga da implicitno sarađuje u procesu komunikacije. Radio zahtijeva da slušate, mislite, donosite vlastiti sud i imate vlastitu percepciju. Direktan je, konkretan, najmanje posredan. Sarajevski podrumi i skloništa za vrijeme najžešćih granatiranja i grupe sluđenih i izgubljenih ljudi u njima još pamte kako je radio na baterije u tom svekolikom mraku i beznađu bio jedina poveznica s ostatkom svijeta. Jedini znak da još nismo mrtvi.

PROČITAJTE I...

Sukobi u Saboru počeli su prilikom rasprave o Nacrtu zakona o poštanskoj štedionici krajem 1910. i početkom 1911. godine, a pokretanje jezičkog i agrarnog pitanja u Saboru prekinulo je definitivno sporazumni rad i dovelo do pregrupiranja i traženja saveznika među političkim grupama te do nastojanja Zemaljske vlade da stvori radnu većinu, sastavljenu od poslanika iz sve tri vjersko-nacionalne grupe

Bez ZAVNOBiH-a, i na njemu izgrađenih institucija javne vlasti, ne bi bilo ni aktualne državne neovisnosti. Bošnjaci su uvijek Bosnu smatrali svojom domovinom, baš kao i danas, te tradiraju sve pozitivne tekovine jedne takve ideje, bez obzira na to u kakvim se povijesnim kontekstima ona razvijala

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!