Psihodezerter Nikšić

Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić je zatražio da se mediji koji kritički pišu o njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na vlast.

Iako je vjerovatno uputno držati se pravila koje kaže da neku pojavu treba početi ignorirati kada joj i kritika postane reklama, u slučaju Damira Nikšića, za kojeg nema loše reklame ma kakvu god svinjariju napravio jer mu je politička “karijera” sredstvo a ne cilj, ipak se mora skrenuti pažnju na totalitarističke i antidemokratske ideje koje iznosi u javnost.

Ne toliko da bismo upozorili na Nikšića i njegov pokušaj normalizacije suludih ideja prošlosti, jer valjda je do sada svima jasno o kakvoj pojavi je riječ, nego na činjenicu da su takve zablude i predrasude tipične za mentalni sklop i političku nekulturu pojedinih novopečenih (malo)građana prve generacije, a koji trenutno kadrovski dominiraju u strankama ljevice.

Pored specifičnog urbanog fašizma, kao nekog podsvjesnog refleksa nastalog uslijed kompleksa srama vlastitim ruralnim porijeklom, za ovu grupaciju simptomatično je i to što gaji određene zablude u vezi s javnim diskursom.

Oni često, zapravo, kada god su izloženi kritici političkih neistomišljenika, traže da neko ili nešto, neka represivna viša sila, neki arbitar, reagira i zabrani bilo kakvu kritiku na njihov račun. Upravo je takav mentalitet demonstrirao i Damir Nikšić u intervjuu datom za banjalučki portal simpatičnog imena Gerila.

Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić je zatražio da se mediji koji kritički pišu o njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na vlast.

Naravno, prije takvog zahtjeva Nikšić se potrudio da demonizira njemu nesklone medije, nazvavši bilo kakvu kritiku svojih šizofrenih pohoda lovom i atmosferom linča, a same medije označivši ultradesničarskim, valjda smatrajući da je takva subjektivna etiketa dovoljna da opravda njegov atak na slobodu medija.

Nažalost po Nikšića, niti on niti njegovi istomišljenici nemaju toliko vlasti da bi mogli uspostaviti svoju verziju “životinjske farme”, pa neće baš moći u miru i tišinu provoditi svoje umobolne zahvate u društvo.

I još jedna poslastica kojoj se ne može odoljeti. Nikšić je u ovom intervjuu sebe nazvao ni manje ni više nego povratnikom u Sarajevo. Nije baš jasno na šta je pritom mislio, jer, u kontekstu agresije na Bosnu i Hercegovinu, neka osoba morala je izbjeći ili biti protjerana sa svog ognjišta da bi imala kasniji status povratnika, a Nikšić je, po vlastitim riječima, punog srca i čiste pameti dezertirao i pobjegao od građanske dužnosti odbrane države i grada Sarajeva.

Istog onog grada čiji budžet sada ždere i iz kojeg bi protjerivao one koji ne misle isto kao on.

Neće moći.

PROČITAJTE I...

Suština, srpsko-hrvatska i srpsko-hrvaćanska saradnja u cilju prikazivanja Bosne kao “propale” ili “nemoguće” države cijelim arsenalom oružja, od optužbi za terorizam, do opstrukcija donošenja vitalnih odluka za budućnost zemlje, ucjena, preglasavanja, uvjetovanja, ne može biti dovedena u pitanje. Režimski mediji u Hrvatskoj pokušavaju argumentirati kako se radi o konstrukciji bošnjačkog dijela obavještajne strukture s ciljem odvraćanja pažnje s ustavnih i zakonskih promjena za “osiguranje ravnopravnosti Hrvata” s još jednog “naučnog” skupa čudnovatih kljunaša u Neumu koje je ovaj put pohodio hrvaćanski premijer. Sugerira se kako se aferom opravdava izbor Željka Komšića

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!