Prvomajska reportaža s porodicom Puhalo: Pomaže samo rad od sabaha do mraka

Sve smo ovo napravili ja i moji sinovi. Počeli smo iz šupe s jednom kravom, a sada imamo veliko gazdinstvo. Moji sinovi su i zidari i tesari i hamali, sve što nam zatreba, a usput su završili osnovnu i srednju školu u Sarajevu

 

Svaki putnik prošao bi pored omalehne i zaklonjene table na kojoj piše Han Stjenice, a da je ne primijeti na putu prema Rogatici. Ali mi što smo krenuli iz Sarajeva tražili smo je na desnoj stani prije same Rogatice. Tabla nam je putokaz za selo Kosovići, gdje smo se i zaputili, pa je nismo mogli mimoići. E, od te table uska cesta vodi kroz šumu prema visoravni Sočice, mileći uzbrdicom. Grtalica je već prošla prije nas ostavljajući snježne zidove sa strana, što nam je olakšalo put, a nama je ostalo samo da izbjegavamo snjegovita ostrva na cesti.

U selu Kosovići, na vrh visoravni, ispred kuće nabasamo na Fikreta Puhala, vlasnika gazdinstva što se ispružilo nizbrdo, s traktorima i velikim brojem priključaka u dvorištu. On ovdje živi sa ženom Senom, sinovima Edinom, Eminom i Kerimom, te ocem Zajkom i majkom Razijom. I više niko ne živi u ovom selu. Samo se nakon rata vratila familija Puhalo. Unaokolo su otužno razasuti zidovi kuća, zarasli u travu, a sada ih je dijelom prekrio snijeg pa se doimaju kao mali, bijeli bregovi, kao da su ovdje izostali iz nekog davnog, muzejskog vremena. Kada su se vratili u svoje selo, porodica Puhalo sravnila je svoje urušene zidine pa su živjeli u šupi od dasaka. Poslije su napravili kuću na sprat, a ispod nje, na nizbrdici, pružili veliku štalu za krave, ovce i koze. Nije šala, Puhale danas imaju oko 250 ovaca, dvadesetak krava s desetak teladi, dva bika i tridesetak koza. U dvorištu su dva traktora, mnogi priključci i dva džipa za ove brdske ceste, koje lahko razbaštine gradska vozila.

– Sve smo ovo napravili ja i moji sinovi. Počeli smo iz šupe s jednom kravom, a sada imamo veliko gazdinstvo. Moji sinovi su i zidari, i tesari, i hamali, sve što nam zatreba, a usput su završili osnovnu i srednju školu u Sarajevu. Vozarili su svaki dan u Sarajevo do škole, a ja ih vozio. Učili su i radili zadaću u džipu u odlasku i po povratku iz škole. Kada su na imanju, valjalo im je raditi, od sabaha do mraka. Zato ovo imamo! Ostarjeli Zajko i Razija čuvaju do zime stoku, a supruga Sena pomuze sve krave. Niko nikome ne govori šta će raditi, a svi radimo jer smo svoji na svome, kaže Fikret.

 

Kan ih brani od vukova

Zajko i Razija, iako imaju po sedamdeset i pet godina, nikada nisu bili kod doktora. Proljeće i ljeto su s ovcama, kozama i kravama, a tek navečer ih dogone u štalu gdje ih čeka Sena s muznim aparatima. Razija kaže da posljednjih godina Zajko slabije čuje, ali da to ima i svoju dobru stranu.

Dok sjedimo na pašnjaku, ja pletem i po običaju rondam, pa mu svašta kažem, ali on to ne čuje pa mogu rondati koliko mi je volja. Zajko se smije, misli da ja nešto lijepo govorim… Eto, sve ima dobre strane… S nama bude Kan, naš kosmati pas, pa nas vukovi zaobilaze. Sada je zima i Kan čuva štalu s ovcama, Za jednu je noć dva vuka raskin’o, pa više ne smiju ni prići, priča Razija Puhalo.

Njen sin Fikret i pored pedeset i tri godine lahko i hitro hoda, kao da ne nosi godine niti zamjećuje put što ostaje iza nas. Govori jasno, onoliko koliko treba. Pokazuje nam oko stotinu duluma zemlje na kojoj sije najviše krompir, ali i sve ostalo.

 

Recept za zdravlje i dugovječnost

Proizvode zdravu hranu na ovoj visoravni. Kod komšije Drage u drugom selu na mlinu melju žito i prave domaći hljeb. Naprosto, Puhale ništa ne kupuju, sve uzimaju iz svoje zdrave zemlje.

– Ne bih mogao živjeti u gradu. Ovo je za mene Amerika. Na zdravoj hrani ne mogu se razboljeti. Ustajem čim svane, ne budi me sat na posao. Liježem kada padne mrak, kako to traži priroda. Koze daju ljekovito mlijeko, a meso je mojih ovaca i teladi zdravo pa mnogi iz Sarajeva kod mene potegnu po kurban. Sena sada manje pravi sir jer krave mlijekom hrane telad za kurban, pa ono što ostane prodamo, a ostane i za nas, objašnjava Fikret Puhalo.

Fikretovi sinovi hoće da kupe poslovni prostor na Baščašiji kako bi prodavali samo domaću hranu s ove visoravni. Nedavno su ih posjetili stručnjaci iz Švicarske kako bi samo za njih proizvodili sir i kajmak, ali ovo se ne uklapa u planove familije Puhalo. Hoće da zadrže višegodišnje kupce, a da se svi njihovi proizvodi mogu naći u budućem poslovnom prostoru.

U Kosoviće donose vodu iz bunara, dubokog osam metara, čije su zidine u zemlji od bijelog kamena, ali mu se godine ne znaju. U njemu je izvorska zdrava i hladna voda, nekada se bunar dopola dopuni vodom, a onda se povuče, sve u jednom danu. Fikret cisternu zakači za traktor i u njoj dovozi vodu iz bunara. San Fikreta i Sene je da im sinovi ostanu da razvijaju ovo gazdinstvo. I da žive od prodaje zdrave hrane. Da nastave ono što su njih dvoje ovdje počeli.

 

PROČITAJTE I...

Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!